Every Little Thing Sting Does Is Magic

Četvrtak, ujutro, probudila sam se ranom zorom (kupim Gloriju sa silikonski trendy watch-em, prošećem ljubimca Maxa i pročitam što stručnjaci kažu o sinoćnjem koncertu u Areni). Sinoć su moje emocije bile totalno high...zaspala sam tek oko 2 poslije ponoći i to jedva.
Rokerski koncert...za nekog tko je odrastao uz The Police (prvi Bravo poster priljepljen na zid sobe) to je bilo ispunjenje sna...za koji sam mislila da se nikad neće dogoditi u mom rodnom gradu.

Kombiniranjem stvari The Police i solo karijere, (otvaranje sa All This Time i Every Little Thing She Does Is Magic )
dobio je dinamiku koju je tijekom koncerta upotpunio od bluzerskih, country, baladičnih, pop i etno-arapskih momenata.
Zatim slijede Englishman in NY, 7 days, Demolition man, ...Heavy Cloud No Rain, Driven to tears, Fields of Gold.
Englishman in NY, najavio je kao Englishman in Zagreb..i tom stvari je digao atmosferu...Čudno..kad slušaš E in NY,
ne dobivaš dojam da je to stvar koja na koncertu razvaljuje...ali podsjetilo me to na koncert Flying Pickets-a, '93 u Lisinskom, koji su završili beatbox verzijom Englismana, digli sjedeći Lisinski na noge...cijela dvorana je pjevala, pljeskala u ritmu...nezaboravno ludilo.
Nakon Message in the Bottle (za koju smo ko klinci imali verziju..mesečina Bato...), koja je digla dvoranu na noge, krenuo je Shape of My Heart...i ekipa je nakon urlika uz prve taktove jednostavno slušala pjesmu uz pjevanje, bez pljeskanja i ovacija...to mi je bio najdojmljiviji dio koncerta!
I Hung My Head i (Fox)The End of Story su pjesme koje nisu moje u Top Ten (Police/Sting), ali su me izvedbe definitivno dojmile. (već su na YoutTube listi i vrte seeee)
King of Pain, Every Breath You Take-u žeščoj verziji - takemybreathaway...na drugom bisu Desert rose, bez Cheb Mamija...ali sa prezgodnom Jo kao pratećim vokalom. Biseva je bilo par, dva, tri......da smo ostali iznenadjeni kad se kod zadnjeg nisu vratili na scenuuuuu???

Scena jednostavna...light show kao da su ga slagali brucoši ETF-a (ne FER-a, ETF-a kažem), to je komentar i sa koncerta Vlatka Stefanovskog u Studenskom centru u Zg-u. Ali za takve muzičke face, to stvarno nije ni bitno.. jer je njihova estetika u glazbi.. ne treba im ambalaža.
Video zid ne bi škodio, ali nakon Bon Jovijevskog 35-metarskog na kome smo vidli Bona otvorenih usta i kaj je jeo prije koncerta, ...ahhh, publika se razmazi.. nema tu pomoći.

Styling: jednostavna bijela majica i trapke, Sting u fizičkoj top formi (dečki, brzo u fit camp promolife! dok je moj braco mišljenja da izgled Sting moze zahvaliti tantričkom sexu!!!!), konstantna promjena gitara (Madge manje mijenja donje rublje po koncertu, nego Sting gitare), glas koji se ne zaboravlja, impresivne solaže na violini, gitari, a i bubnjevi nisu bili za zanemarit. Dominic Miller na gitari, bubnjar Vinnie Colaiuta , klavijature David Sancious, violinist David Tickell, a udaraljke i prateći vokal jazz pjevačica Jo Lawry, plava dugonoga i sve što uz to ide....

Kritičari...ili oni koji se tako nazivaju govore da je koncert "odrađen" i žale se na odabir pjesama... pjesama ima toliko da uvijek će nečija najnajbolja bit izostavljena... a dok ima fanova u prvim redovima inspriranim Stingom, koji stihove znaju naizust, puni energije koja sve to nosi... koncert ima svrhu i uspio je!
Koncert je trajao nešto manje od 2 sata i završio sa Fragile. (veli Mimi da se žurio da vidi jedanesterce na Euro 2012, ipak je on samo Englishman...)

rayoflight // 30/06/2012

PS: Tako sam na turneji "Back To Bass" 2012 ostala uskraćena za Mad about you i Rise and Fall, ali nije mi žao... jer every little thing Sting does is magic....