Ovo je nažalost jedan od koncerata koji se uopće neće pamtiti po muzici već po neizdrživoj vrućini zbog koje je dobar dio publike odslušao koncert izvana. David Eugene Edwards i pomlađena ekipa su izašli na pozornicu oko 22 sata.

Već se po tome što je David odlučio odsvirati koncert stojećki vidjelo da će biti drugačiji nastup od onih sjedećih u &TD-u. Wovenhand su inače imali praksu malo ojačati pjesme za izvedbu uživo, ali ovaj put su otišli u ekstrem pretvorivši skoro sve pjesme u melodičan industrial metal sa tek tragovima americane ili gothic country-ja kakav sad sviraju Swansi što mi nikako nije sjelo. Takvim zvukovnim izjednačavanjem pjesama izgubila se sva ona poluakustična napetost i suptilnost sa studijskih albuma dok se osebujan Davidov vokal inspiriran Jeffrey Lee Pierce-om izgubio sve svoje karakteristike i svoju ulogu budući se stalno morao nadglasavati sa valovima distorzije dviju gitara. Čak niti uobičajeni mikrofon sa jekom nije pomogao. Ako uzmemo u obzir da David više priča nego pjeva, sve pjesme su bile slične, da ne kažem iste što je možda dobro za nekog tko zna svaki ton svake pjesme pa bi mogao prepoznati pjesmu po nekoj unutrašnjoj logici, ali meni koji sam samo površno upoznat sa opusom Wovenhanda to je stvaralo velike poteškoće u prepoznavanju pjesama. Da se razumijemo, koncert nije bio loš, daleko od toga, i razumijem da je ovim napucavanjem pjesama David pokušao zaokupiti pažnju što većeg broja ljudi kao i da bi inzistiranje na studijskim verzijama rezultiralo dosadom u nemalom broju pjesama, ali ovakav jednak tretman za sve pjesme mi se čini kao korak unatrag i prvoloptaško dodvoravanje široj publici zato što se izgubilo upravo ono što Wovenhand čini tako posebnim. Naime, Wovenhand je uvijek težio dramatičnosti i gustoj atmosferi koju je stvarao kombinacijom akustike, twangy gitare i osebujnog vokala koje su ovdje pretvorili u čistu agresiju ispresjecanu Davidovim pjevanjem. Iako su najavili izlazak novog albuma, set lista im se sastojala uglavnom od favorita sa prva dva-tri albuma (koliko sam uspio prepoznati).

Usprkos svemu gore navedenom, čini se da je publika (barem ona koja je ostala unutra) ostala zadovoljna, bend će se vjerojatno vratiti u Zagreb i na sljedećoj turneji, a to je jedino što je bitno. Na kraju treba pohvaliti i osoblje Močvare koje je cijelo vrijeme kružilo među publikom sa čašama hladne vode.

tomislav // 06/07/2012

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Fotke stizu uskoro...