Nakon najnapornijeg drugog dana festivala, treći dan je donio nešto smireniji ritam i mrvičak nižu temperaturu (ili smo se mi već pomalo aklimatizirali na tropske uvjete na aerodromu u Trenčinu). Glazbeni program je otvoren klasičnim koncertom (praksa koju Pohoda njeguje već niz godina - još jedna posebnost ovog ionako posebnog festivala) slovačkog radijskog simfonijskog orkestra koji je danas na programu imao prvo klasično djelo Paula McCartneya "Liverpool Oratorio" iz 1991. No, prije samog početka, orkestar i zbor su zapjevali u glas sve najbolje Michalu Kaščáku, direktoru festivala, koji je napunio 40 godina - sjajan momenat koji je zbunio i oduševio i samog šefa Pohode. Još jedan mali detalj koji izdvaja Pohodu iz mase drugih festivala. Nakon doručka i kave, vrijeme je i za glazbu pa nam je tako prvi bend dana na jelovniku kolumbijski Bomba Estéreo koji se sami opisuju kao "electro tropical" bend. Miješajući tradicionalnu kolumbijsku glazbu s elektronikom, BE su zanimljiv projekt kojeg bi vrijedilo poslušati još jednom za konačnu ocjenu. Slijedeća na redu je češka umjetnica Iva Bittová, dobro znana našoj publici, koja nam se predstavlja projektom naslovljenim Iva Bittová and Čikori. Prateći jazzy kvartet je miješao glazbeno sve od njenog folk stila do, jelte, jazza, dok su Ivine fantastične vokalne improvizacijske sposobnosti sve skupa dizale na jednu višu i unikatnu razinu. Pjevajući na češkom, engleskom i improvizacijskom jeziku, Iva Bittová nam je još jednom dokazala koliko je osebujna pojava na svjetskoj glazbenoj sceni. Nakon nje dolazi još jedna ženska osebujnost u obliku britanske Anne Calvi. Ta gitaristica i pjevačica nas je podsjetila glasom na PJ Harvey, a gitarističkim solažama i zanimljivim rješenjima na svoje puno poznatije muške kolege. Kao i na prošlogodišnjem FM4 Frequency festivalu, Anna je pokazala da je ime na koje se može računati i u budućnosti. Ugodno iznenađenje su bili i britanski Guillemots, zapravo međunarodni jerbo su članovi tog rock kvarteta iz Engleske, Škotske, Brazila i Kanade. Vrlo kul. "Ženski dan" se nastavio nastupom Emiliane Torrini na glavnoj pozornici. Ova pomalo skromna i sramežljiva islandska pjevačica nas je očarala nježnim glasom i pozitivnom energijom koju je širila pred sobom, podsjetivši nas malo i na Jacka Johnsona što se vibre tiče. Od novih komada do starijih hitova, poput "Big jumps", prekrasne pjesme o tome kako je ponekad potrebno dosta energije da bi se bilo sretan, Emiliana i bend su završili furiozno možda najvećim njenim hitom "Jungle Drum". Treći dan je glavno otkazivanje u programu bilo ono najavljenog večernjeg nevremena, što je naravno burno pozdravljeno prije nastupa američke ženske četvorke imena Warpaint. Njihovi mračni tonovi su fino pasali za malo smirenje pred novu buru i to na glavnoj pozornici. A tamo su krenuli britanski The Kooks, pop/rock skupina koja iza sebe ima 3 albuma ali i brojno sljedbeništvo što se pokazalo i na ovom festivalu. Energično i živo, opravdali su uvrštavanje u prime time glavne pozornice, što se zbog neprofesionalnosti nije baš moglo reći i za slijedeći bend. Naime, u Dome šatoru su u 24:00 po programu bili Public Enemy, američke legende rapa, ali se njihov početak rastegnuo u pola sata produženu tonsku probu (koncerti su inače počinjali u minutu točno) koju su pokoji posjetitelji već pomalo iznervirani konstantnim podizanjem atmosfere od strane MCa, a stalno odgođenim dolaskom na stage glavnih zvijezda, i napustili. Mi smo ostali da vidimo početak, ali je gorak okus u ustima ostao (a čini se da i njima jer je MC komentirao da bi trebali biti na glavnoj pozornici, a ne ovdje). Bilo kako bilo, nisu nam dali dovoljno razloga da bi ostali do kraja njihova nastupa (u kojem su vidljivo uživali fanovi skupine), već smo za kraj večeri i festivala odabrali nešto drugo - vrlo zanimljiv britanski jazz-elektro kvartet nazvan Portico Quartet. Ipak, umor cijelog festivala nas je shrvao, ali je to bend koji se isplati vidjeti još jednom. Sve u svemu, još jedna sjajna Pohoda, festival o kojemu pišemo samo hvalospjeve, jer si to i zaslužuje. Uz to, Slovaci su sjajna publika te krasni ljudi - recimo, uviđavno se miču dok vide fotografa koji se probija kroz ljude. Kolega iz engleskog sajta Virtual festivals je to dobro opisao riječima da se njemu skoro pa više isplati doći na Pohodu vidjeti engleske bendove, jer će se moći probiti bez problema do prvih redova - kod kuće bi mu, kako se sam slikovito izrazio, na tom putu izbili sve zube. Bažant Pohoda je europska kulturna institucija, u pravom smislu te riječi i kao takvu ju treba njegovati i uživati. Odnosno, kako smo jednom prilikom zapisali, Bažant Pohoda je primjer "kako veliki festival treba izgledati, a da ne izgubi duši i kontakt sa svojim posjetiteljima", te mu se već sada veselimo u njegovom sedamnaestom izdanju 2013. godine. Da bi to vrijeme kraće prošlo, organizatori ponovno najavljuju Indoor varijantu koju su započeli prošle godine - javljamo sve potrebne informacije na vrijeme. Ako je vjerovati mladim Slovacima koji su nam rekli da je (i) njihova država u teškoj situaciji, blago rečeno, a Pohoda nešto sasma drugačije, onda još jednom nase čestitke organizatorima ovog dugovječnog festivala, uz želju da nam i države krenu na bolje! Bažant Pohoda 2012:

• dan 1.
• dan 2.
• dan 3.

špela + sale // 11/07/2012

> vidi sve fotke // see all photos