Došavši po prvi puta u Hrvatsku, Jack Johnson je u sklopu svjetske turneje "To the sea" kojom promovira svoj zadnji album istoga imena, održao sjajan koncert - pravi soundtrack za toplu ljetnu večer u prekrasnom ambijentu pulske Arene ispred vrlo zadovoljne publike (dijelom i u rimskim haljama!). Iako prije samog koncerta dolje potpisani nikad ne bi rekli da je njegovo ime toliko popularno u ovim krajevima da bi privuklo masu ljudi na tako veliki prostor, domaće snage uz masu turista (još jedan dokaz da su koncerti po ljeti na hrvatskoj obali sjajna ideja) su poprilično ispunile Arenu i doprinijele sinoćnjoj odličnoj atmosferi. Ali, krenimo redom... Poseban i naknadno dodan, a rekli bismo i vrlo dobrodošao, gost koncerta je bio Jimmy Cliff sa svojim bendom, kojeg (ni)smo prije par tjedana mogli vidjeti na LENT festivalu u Mariboru. Puno više od samo pjevača (u svojoj biografiji navodi "uloge" kao što su glumac, glazbeni producent, songwriter, "Artivist", poduzetnik i "još mnogo toga"), ova reggae legenda sa Jamajke je sa svojim velikim bendom uspješno zagrijao publiku i podigao temperaturu pred glavnu zvijezdu večeri. Da se lako mogao zamisliti i obrnuti scenarij gdje je Jimmy glavno ime večeri, dokazuje i par crtica iz njegova života: od svojeg prvog albuma 1968., Jimmyu je više-manje išlo samo dobro - prije nego je napunio 16 godina, ga je Jamajka poslala kao predstavnika svojeg šoubiznisa na sajam World's Fair u Parizu; 1972. je snimio album i odigrao glavnu ulogu u kultnom reggae filmu "The Harder They Come", i danas najpopularnijem filmu tog karipskog otoka; 1985. je osvojio prvog Grammya, a prošle godine je uvršten i u Rock and roll hall of fame; trenutno je jedini živući glazbenik koji je dobio priznanje svoje vlade "Order of merit" za uspjehe u znanosti i kulturi. Svoj pulski nastup je otvorio pjesmom "Wonderful world, beautiful people", a nastavio se redom vlastitih i tuđih pjesama. Tako smo čuli legendarnu "Vietnam", prilagođen današnjoj dnevno političkoj situaciji i preimenovanu u "Afganistan", "Reggae Night", te ništa manje legendarne "Wild World" Cata Stevensa ili "Can See Clearly Now" (Johnny Nash). Skakalo i plesalo se što na, što ispred pozornice (što je koncert odmicao, sve više), pa smireni grande finale svojega cca. 50minutnog nastupa dolazi u obliku rastafarijanske "Rivers Of Babylon" (u originalu The Melodians), koja je možda najpoznatija u obradi Boney M. Svojim miksom soula, reggaea i još koječega, Jimmy je unatoč svojim zrelim godinama, napravio sjajan nastup, otkrivši nam uživo očitu glazbenu vezu između njega i Jacka: oboje pjevaju na pozitivan način, o ljubavi, ali i socijalnim i društvenim temama, u glazbeno lagano đuskajućem tonu. Bolju glazbenu poveznicu dva benda iste večeri skoro nismo mogli dobiti. Nakon kraće pauze, na red dolazi i Jack Johnson, možda najpoznatiji havajski glazbenik i zasigurno jedan od najpoznatijih surfera s gitarom. "Zdravo" za pozdrav, osmijeh od uha do uha i krećemo s "You and Your Heart". Nastavljamo s "Dobro veče" i "Taylor" te "Sitting, Waiting, Wishing", a često ponavljanje "Hvala" očekivano dodatno podiže vruću atmosferu. Kako je Jack poznat po suradnjama s drugim glazbenicima na svojim turnejama, bilo je više nego za očekivati da će se i Jimmy Cliff upisati u listu glazbenih suradnika, što smo i doživjeli kada se Jimmy popeo na pozornicu i u pratnji Jacka i benda izveo svoju "The Harder They Come". Nakon toga, Jack i ekipa nastavljaju predstavljati svoje brojne uspješnice: prvo slijedi odlična "Inaudible Melodies", pa zatim sjajna "To the Sea". Bez prevelikih pauza između pjesama, često direktno prelazeći iz pjesme u pjesmu, a pogotovo kada su "ubacivali" obrade u svoje pjesme ("I Wanna Be Your Boyfriend" od Ramonesa, te Hendrixova Foxy Lady), izvode nam i, između ostalih, "Flake", "From the Clouds", "Constellations", "Breakdown", "Belle", "Banana Pancakes", te mnoge druge. U drugom dijelu koncerta se raspored na pozornici mijenja, pa tako nije samo Jack u prvom redu - pijanist Zach Gill uzima harmoniku, te svojim dojmljivim glasom pomaže izvedbi nekoliko pjesama. Inače, Zach je i u Puli bio veseo i raspoložen, plesajući i podižući publiku, iako neke posebne momente kao one što smo vidjeli na snimkama prošlih koncerata, nismo doživjeli. Bubnjar Adam Topol je bio kuler kao i uvijek, a basist Merlo Podlewski nam je očekivano i zarepao u "Staple it Together". Nakon završetka oficijalnog dijela koncerta, kao što smo vidjeli na koncertnom filmu s prošle turneje, dobivamo i očekivan akustični bis Jacka i njegove gitare. Još malo stiskavaca, još malo pozitivne energije i završava se odlična večer kojoj je jedina zamjerka premali broj kemijskih WCa unutar Arene obzirom na broj ljudi. Jack Johnson i njegova glazba su naprosto dokaz da ljubavne pjesme ne trebaju biti nužno totalno laganog tona i na rubu melodramatike i patetičnosti, te da se i kad je osoba sretna može raditi dobra glazba. Sve u svemu, sjajan ljetni koncert u sjajnom ambijentu pulske Arene.

špela + sale // 27/07/2011

> vidi sve fotke // see all photos