home > koncert > Anathema @ Pogon Jedinstvo, Zagreb, 11/10/2012

kontakt | search |

Anathema @ Pogon Jedinstvo, Zagreb, 11/10/2012

Nisam slušao Anathemu u njihovim doom metal danima, pa ih zapravo doživljavam kao atmosferičan prog metal bend s orkestralnim kompozicijama "većim od života". Britanski bend s pitkim melodijama idealan za široku publiku, koji savršeno nastavlja tradiciju započetu trenutkom kad su Led Zeppelin sa svojim "Stairway to heaven" pronašli formulu za ulazak heavy metala u kućanstva i u uši domaćica, a što su do savršenstva razradili Boston s "More than a feeling". S obzirom da sam loša domaćica, ali slab na emotivne stvari "veće od života" poput nabrojanih, na Anathemine prog melodije zakačio sam se odmah.
[ Anathema @ Pogon Jedinstvo ]

Anathema @ Pogon Jedinstvo   © edi

Promjena glazbenog usmjerenja od doom metala prema mekšoj, gotovo pop rock progresivi kakvu je Anathema prošla, unatoč perfekcionističkoj kvaliteti budi sumnje u proračunatost i neiskrenost. Iz tog sam razloga sam se veselio ovom susretu i da uživo provjerim rade li to što rade s iskrenim uvjerenjem ili samo da zgrnu pare.
Prije dvije godine u prepunom su Boogaloo-u odsvirali u cjelosti tada aktualan album "We're here because we're here", koji je činio i najveći iskorak u njihovoj dotadašnjoj diskografiji, a ove godine vratili su se s novim "Weather systems", koji je nastavio formulu započetu s prošlim, ali se u nju i zakopao. Većinu stvari karakteriziraju mirniji, akustični ili klavirski početak koji se prema refrenu razvija i raste do dugih orkestriranih instrumentalnih pasaža i tutnjajućih krešenda, a zatim opet stvar lagano zamire. Takva formulaičnost albuma čini pojedine stvari teško razlučivim, no unatoč tome album je grower i svakim slušanjem mi je sve bolji.
[ Anathema @ Pogon Jedinstvo ]

Anathema @ Pogon Jedinstvo   © edi

Iako su u početku krenuli malo zbrzano i uštimavajući se tijekom prve stvari, brzo su stvari sjele na svoje mjesto. Tome je sigurno pridonijela i činjenica da su nastup otvorili i najjačom stvari (odnosno stvarima) s ovog albuma, Untouchable part 1 i Untouchable part 2. Početi koncert, a i album, svojim najjačim stvarima, ujedno i hitovima, nije baš najsretnije za fanove, jer si na brzinu gurnut u moment kojeg si cijelo vrijeme priželjkuješ i očekuješ poseban emotivni naboj. Akustični fingerpicking uvod na gitari, Vincentov vokal, kojem se ubrzo pridružuje vokal Lee Douglas i glasan bubanj njenog brata čine upravo to - ubrzano nas uvlače u zborno pjevanje i od samog početka dižu atmosferu. One moje sumnje o iskrenosti brzo su raspršene, jer cijeli bend je od početka tu, u izvedbi i pred nama, gotovo fizički osjećamo njihovu uključenost. Npr. klavijaturist, iako uopće nema mikrofon i ne sudjeluje vokalom u zvučnoj slici, cijelo vrijeme pjeva, svirajući dvoje klavijatura i pozorno gledajući u nas. Pomalo komičan efekt, zapravo.
[ Anathema @ Pogon Jedinstvo ]

Anathema @ Pogon Jedinstvo   © edi

Svoju profesionalnost i perfekcionizam pokazali su savršenim zvukom i rasvjetom tijekom cijelog nastupa. Iako je rasvjeta u nekim trenutcima bila malo previše živahna, zazivajući disco atmosferu, većinom je atmosferski prikladno pratila melodije. Sva preproduciranost studijskog albuma zamijenjena je neposrednošću živog kontakta i svirke petorke članova benda, što možda zvuk čini malo sirovijim, ali i doživljajno bliskijim. Uzdižuće emotivne kompozicije koje zazivaju rađanje, ushit, ali i uranjanje u živo tkivo izvedbe, uživo su ipak prizemnije. Set listu su činile je uglavnom stvari s posljednja dva albuma strateški isprekidana starijim hitovima (sudeći po reakciji publike). Ono što bi se moglo prigovoriti njihovm glazbenom opusu je da su stvari previše "nalik nekoj drugoj". Tako bih svako malo pomislio da počinje nešto od Pink Floyd ili da je uletila stvar od Metallice, a kad bi se nanizale atmosferičnije stvari, prijeteći nastup učiniti dosadnim, uletila bi stvar poput "The Storm Before The Calm", koja je neki križanac melodijske isprekidanosti "Passive" od A Perfect Circle, a u drugom dijelu prerasta u prožimajuću i uzvišenu melodiju nalik "Vienna" od Ultravox.

No možda u tim "poznatostima" i jest privlačnost ovog benda, kako meni tako i raznolikoj publici, jer je u nastup u Jedinstvu bio uživljen stvarno raznolik profil publike. Posebno sam puno uočio parova, koji su se prepuštali melodijama koje su zapravo i bile idealne za grljenje puno osjećaja. Ipak, unatoč pozornoj uživljenosti publike u koncert, u nekim dijelovima priželjkivao sam više zbornog pjevanja i sudjelovanja. Osim povremenog Dannyjem potaknutog pljeskanja za nabrijavanje atmosfere, većina publike je samozatajno mrmljala stihove sebi u bradu. Iako je takvo uživljavanje u koncert pozitivno, svjetla reflektora koja su nas u melodijski nabijenim trenucima obasjala na neki način izazivala su sram, jer su nas u svojim osobnim uživanjima činila ogoljenima. Nekako mi se čini da to nije bio efekt koji je ta igra rasvjetom htjela proizvesti. Umjesto prodora publike u pjesme i skoro na stejdž, izazvala su skoro agresivan ulazak benda u našu intimu. Uvrnut osjećaj.
[ Anathema @ Pogon Jedinstvo ]

Anathema @ Pogon Jedinstvo   © edi

Da Anathema nisu samo muzički virtuozi, te se pri stvaranju i izvođenju svoje glazbe zabavljaju i uživaju pokazivali su cijelo vrijeme trajanja koncerta, a svoju pristupačnost dokazali su i druženjem s fanovima kod štanda s merčom. Od trojice braće Cavanagh, gitarist Danny preuzeo je ulogu glasnogovornika na stejdžu, iako bi se to očekivalo od Vincenta, glavnog pjevača, koji je uspijevao protisnuti uglavnom hrvatski "hvala". Dok su braća Vincent i Jamie stalnom razmjenom osmijeha pokazivala zadovoljstvo svirkom i prijemom, Danny je to činio direktnim obraćanjem publici potičući nas na pljeskanje i skakanje, a ponekad se činilo i da bi nas sve istog trena u provali sreće zagrlio i odnio kući.
Zapravo, Lee Douglas je unatoč svojoj nepogrešivoj vokalnoj interpretaciji, jedina djelovala kao da nije dio ovog benda. Pomalo sramežljiva u nastupu, te svojim čestim dolascima i odlascima sa stejdža, osjećaju nepripradnosti je pridonijela i totalno neprikladnim outfitom. Dok sam prema zvuku benda i izgledu ostalih članova očekivao vokalisticu s outfitom u stilu kakav nosi Tarja Turunen, pred nama se ukazala Lee u skromnom svakodnevnom izdanju, kao da je sada došla s posla ili kao da je jedna od britanskih domaćica s početka teksta koja se bendu na poziv iz publike pridružila na stejdžu. Svaka joj čast na pjevanju i važnoj ulozi u ukupnoj interpretaciji, ali nikako je nisam uspio doživjeti kao ozbiljnog člana benda. Odjeća ne čini čovjeka, ali nastup u metal/prog rock bendu ipak ima neke svoje kanone.
[ Anathema @ Pogon Jedinstvo ]

Anathema @ Pogon Jedinstvo   © edi

Nastup u trajanju nešto više od dva sata završili su podužim bisom, kojeg su započeli atmosferično podužom i veličanstvenom Internal landscapes. Nakon nje uslijedilo je iznenađenje - obrada Orion od Metallice i meni najnabrijaniji trenutak koncerta (uz drugi dio A simple mistake, koji i tako zvuči poput nečega iz ranog kataloga Metallice). Kratak uvod u Comfortably Numb bio je samo dio krhkog sna o obradi Pink Floyda, jer se u medley stilu brzo pretvorio u Fragile Dreams kojom već godinama zatvaraju svoje nastupe.Unatoč relativnoj pasivnosti publike, ovakav bis bio je nagrada i šlag na kraju lijepe večeri. Sljedeći puta htio bih Anathemu vidjeti u Lisinskom. Oni su bend koji to može i zaslužuje, a ja bih barem bih znao da je moje baljezganje o domaćicama s početka teksta imalo smisla.
[ Anathema @ Pogon Jedinstvo ]

Anathema @ Pogon Jedinstvo   © edi

P.S. Ne može se više pouzdati ni u kasno počinjanje zagrebačkih koncerata. S obzirom da nisam uspio saznati satnicu događaja, očekivao da ipak neće početi prije 21, no tako sam zbog svojih krivih pretpostavki u potpunosti propustio nastup predgrupe A Dog Called Ego. Uhvatio samo zadnju stvar ovog njemačkog prog trojca pri izvedbi koje im se na pozornici pridružio Vincent Cavanagh. Odličan zvuk i atmosferičnost opravdali su izbor njih kao predgrupe i bilo je odmah žao što sam propustio njihov nastup.No, što je tu je. Morao sam se zadovoljiti glavnim jelom, a ono je stvarno bilo obilno i raskošno.

bir // 13/10/2012

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*