Velika Rock Eksplozija #5 počela je u utorak u Saxu. Stavljajući ključ u bravu firme, žurio sam se da ne zakasnim na početak svirke jer za istu je početak bio najavljen za pola 9. Kako je na telki istovremeno igrala repka, pomislio sam kako će možda okupljeno ljudstvo sačinjavati većinom ženski fanovi i prijatelji no, na svu sreću, prevario sam se. Niti je koncert počeo u zakazano vrijeme, niti su unutar kluba bile same ženske, ali su zato nastupala tri benda koja imaju ženske frontmenice.
Svaki od njih kompletno stilski i brojčano različit a prvi po redu bili su zagrebački oktet U pol 9 kod Sabe. Možda je najava za početak u pol 9 trebala ispasti fora s obzirom na ime benda, no sva sreća da se taj scenarij nije desio jer u to vrijeme Sax je bio tek trećinu pun. Ovako s kasnijim početkom, imali smo vremena da popijemo pivo ali i da, ono što je najvažnije, prvi bend svira pred popunjenim klubom. Konačno kad su se članice i jedan član popeli na binu, ona im je bila jedva dovoljna da svi stanu na nju jer osim njih trebalo je mjesta i za brdo instrumenata koje koriste. Od gitara, ukulelea, klavijatura, bubnjeva, melodike, harmonike, violine i nekih perkusija. Znao sam kako zvuče preostala dva benda no oni su bili idealni za početak jer sviraju, kako je moj prijatelj to slikovito opisao, ''leptirićastu muziku''. U principu to bi bila pop-leptirićasta glazba. Plesni ritam baš za čagicu, dok im pjesme uglavnom govore o raznim međuljudskim odnosima, ljubavi i pričama čiji je ona direktan ili indirektan posrednik, neovisno o spolovima. Stekao sam dojam da su im sve pjesme potekle iz druženja i pričaju uglavnom o situacijama koje su se desile nekom od članova ili prijatelja. Zbilja čistih i iskrenih namjera s kojima se dio publike jako brzo poistovjetio. Makar si osobno rijetko puštam ovakvu glazbu, tijekom njihovog nastupa osmijeh s lica mi jednostavno nije silazio. Smetalo je doduše što se odmah ispred bine nalazilo jedno desetak stolova sa stolicama koji su onemogućavali da se ispred zbilja i zapleše no, unatoč tome što ih je dio publike pratilo sjedeći, pokupili su veliki aplauz nakon svake izvedbe.

Ali nakon malo više od pola sata došao je red na drugog izvođača a to je bila Nina Romić. Ovaj put kantautorica je imala pratnju od čak petero glazbenika i, ako sam dobro shvatio, po prvi puta s njima je nastupao basist. Ninu sam u zadnjih par godina gledao u raznim formacijama i svaki put je nastup bio odličan stoga nisam uopće sumnjao da i ovaj neće biti takav. Štoviše, imali su još jednog člana više što nikako nije moglo biti lošije. Na set listu od nekih devet ili deset pjesama vješto su ugurali pjesme iz cijelog Nininog opusa pa sam nekoliko njih imao prilike prvi put čuti u živo. Među njima, neke su doživjele razne preobrazbe kao recimo pjesma Neoni koja je na live snimci iz Jazz kluba odsvirana tek uz dvije gitare, ovdje s još četiri instrumenta zvuči potpuno drugačije. Tom višečlanom preobrazbom pjesme su dobile na punoći isključivo zahvaljujući tome što ih izvode glazbenici koje, vjerujem, Nina bira isključivo prema svom filingu a s obzirom na to kako joj zvuči zadnji album ''Ptice'', rekao bih da ima fantastičan filing. Stolice pri ovom pomalo hipnotičnom nastupu nisu smetale a u pauzi do Punčki krenuo sam van zapaliti cigaru. Međutim vraćajući se unutra, iznenadilo me što je barem trećina ljudi odlučila otići!? Čemu to? Spomenuo sam na početku kako su sva tri izvođača večeras totalno stilski različiti, no to, ako se mene pita, nije bio dovoljno dobar razlog za tako nešto. No dobro. Punčke sam prvi i jedini put gledao u Prostoru do kad su nastupale u sklopu programa Žene mašine vol3. s tim da sam zbog nekog drugog koncerta na taj stigao tek kad su izvodile zadnje tri ili četiri pjesme. Kolegica Maja tad je napisala kako bi Punčke mogle postati tražena roba i nije bila u krivu. Cure su ljeto odradile radno i od tad pa sve do ovog nastupa u Saxu, odsvirale su dvadeset i četiri koncerta a neke, svirajući u Austriji, Sloveniji i BiH. Svaka čast. S obzirom na to, uigrane su do daske a tako i praše. Pri tom se nemalo ističe vokal i gitara benda, Lucija. Ne znam niti jedan domaći bend s ovako energičnom frontmenicom. Ma, i većina muških joj nije ni do koljena. Svega toga ipak ne bi bilo da uz sebe nema poštenu podršku Anje na basu i Ene za bubnjevima. Pri tom Anja na basu djeluje najskuliranije, na što mi je dan kasnije njezin kolega bubnjar iz benda Bender iz Novske, u kojem također svira bas, rekao kako ''to nije niš novo, ona ti uvijek tak svira'' J Uglavnom, Punčke su pred manje publike nego prethodna dva benda odsvirale očekivano najenergičniji nastup sa preko deset pjesama sa sva (trenutno) tri njihova izdanja, a bio je tu još i glasno prizivan bis. Stolice su na ovom nastupu neopisivo smetale jer Punčke izvode glazbu koja je mješavina punk-rocka, noise-a i sa ponekad umješanim laganijim indie zvukovljem i nikako nisu za sjedenje i samo gledanje. Iako sam zbog viroze koja trenutno hara opasno razmišljao da odustanem od odlaska na svirku jer me taman počela loviti prva temperatura, nosio sam se onom mišlju, ''otići ću van, popit dovoljno žestokog i sutra se probuditi ko nov'', i grdo sam se zajebao a iduća sam tri dana proveo prikovan za krevet. No, ne žalim što tih par dana nisam išao na posao, nego za tim što nisam bio niti na jednom od ostala četiri dana Velike Rock Eksplozije koja je barem po prvom danu dala naslutiti kako ovaj festival ima još puno puno godina pred sobom.

mario m. // 21/10/2012

> vidi sve fotke // see all photos