Još ono krajem devedesetih uhvatilo me slušanje nekakve downtempo elektronike tipa Massive Attack i da ih sad ne nabrajam. Među njima su naravno bili i Gus Gus koji su imali i nekih "življih" stvari. Ovaj današnji Gus Gus nakon toliko promjena članova naravno da ne može biti onaj stari. To se naravno čuje i u novim albumima, ali ipak sam priželjkivao ponešto starog zvuka. Nisam baš neki zagriženi fan i u zadnje vrijeme ih ne pratim, no iskreno sam se veselio koncertu. Eh sad ovo zvuči kao da će tekst dalje ići sa nekom opakom kritikom. Ne, zapravo mi je bilo dobro na koncertu, samo što je bilo, hm, drukčije. Slušao sam kako je na Harteri bilo super - na žalost tamo nisam bio pa ne mogu usporediti, ali ovo je ispalo nekakvo house partijanje i nije mi imalo previše veze sa njihovim navodnim "soul technom" kako sami sebe najavljuju. Falilo mi je malo stare osobnosti Gus Gusa. Set je počeo sa nabrijavanjem na mix pultu, bez pjevača Daniela koji je tijekom koncerta par puta odlazio sa stagea i puštao DJ dvojcu da se guštaju. Velim, bilo je ok, cijelo vrijeme sam cupkao i sve to, ali sad ću ko stari kenjac reći da "ni Gus Gus nisu što su nekad bili" ;) Primjetio sam da je publika dobro primila zvuk, ruke su bile u zraku, vikalo se i plesalo i atmosfera je bila odlična. Gus Gus su odsvirali dobrih sat i pol i vjerujem da nitko nije bio razočaran. Bar ne previše. Na kraju ćete me ispričati zbog loših fotki, iPhone ipak ne može dobro uhvatiti blještavu atmosferu reflektora (moram pohvaliti jednostavnu, ali dobro smišljenu rasvjetu) jer me na žalost nisu htjeli pustiti sa mojim vjernim Nikonom ;)

boris štromar // 20/10/2012