Za one koji su preskočili najave prvog MIMO (Medijski inventar Muzičkih originala) koncerta, evo u uvodu nešto o toj ideji.

Naime, MIMO je projekt koji je nastao kroz uspostavljeno partnerstvo udruge Vibra, FREE STAGE-a i HRT-a temeljeno na zajedničkim ciljevima i težnjama prema doprinosu pozitivnim promjenama u hrvatskoj glazbi. Početak projekta zamišljen je kao proljetni ciklus koncerata s izravnim prijenosom na Hrvatskom radiju - Radio Sljeme i video live streamom na internetskim stranicama HRT-a te na stranicama projekta i partnerskim stranicama, na kojima će se predstavljati kvalitetna i autentična neovisna domaća glazba, trenutačno jako zanemarena u javnim medijima. Ciklus će obuhvatiti organizaciju 8 koncerata/emisija u razdoblju od 1. ožujka do 7. lipnja 2013. Također, emitirat će se reprize na programima HR-a.

Ima još detalja bitniih za realizaciju ovog projekta, no o tome nekom drugom prilikom. Za prvo predstavljanje ovog projekta odabrani su Nina Romić i Olovni ples. Dva izvođača koje nije potrebno predstavljati krugu slušatelja koji redovito posjećuju zagrebačke klubove kao što su Močvara, Kset, Tvornica... ili čitaju ovaj i druge portale koji su vezani uz glazbu. No, posjetiteljima Muzeja suvremene umjetnosti ili pak "klasičnim" slušateljima radio Sljemena oni su, kao vjerojatno i drugi izvođači koji su uključeni u ovaj projekt, "špansko selo". To bi ovaj projekt trebao promijeniti.

Ja osobno se nadam da hoće, jer oni to svakako zaslužuju. Nina iza sebe ima dva hvaljena albuma i velik broj koncerata u raznim postavama, od solo do benda iza nje. Ovaj puta pratili su nju i njenu akustičnu gitaru Ivana kao bekvokal i Fred na klavijaturama i harmonici. Akustična dvorana, kakva je dvorana Gorgona, potpuno se razlikuje od prostora u kojima ovi bendovi inače nastupaju pa je time do izražaja još više došao Ninin predivan i pun vokal, a lakoća kojom vlada čak i ovako velikim prostorom naprosto uzima dah. U kratkom setu od sedam pjesama predstavila je i neke nove (Bicikl, Kraj mene), neke s aktualnog albuma (Neoni, Opet), te meni još uvijek najljepšu njenu pjesmu U mom malom mraku. Većina pjesama dobila ne novo ruho uz odličnu Fredovu klavirsku ili harmonikašku pratnju, pa je velika sreća da su ove pjesme kvalitetno zabilježene te će možda ugledati svjetlo dana u formi nekakvog nosača zvuka.

Nakon Nine, u radijskoj rupi dok se Olovni ples pripremao za svirku, čuli su se glasovi Aleksandra Dragaša i Ante Perkovića, koji su bili pozvani da one koji slušaju radio Sljeme malo upoznaju s nepoznatom im scenom. Olovni ples nastupili su u svojoj klasičnoj kvartetskoj formi, te prošetali kroz bogat opus. Da podsjetimo one koji to još nigdje nisu pročitali, Olovni ples uz autrorske pjesme uglazbljuje i stihove poznatih nam hrvatskih pisaca, ali i drugih nekih, a sve to u blues rockerskoj maniri dobrano potpomognutoj usnom harmonikom. Pa smo tako te večeri između ostalih čuli Matošev Hrastovački nokturno otpjevan na hrapavom kajkavskom dijalektu, Galovićev Pogled z drugog brega, Sudetinu Noćas je moja duša, te neke autorske kao što su Nulti dan, Što sam ja tebi ali i Svi spavaju, za koju su naglasili da je tek drugi puta sviraju u punoj postavi. Nešto duži set nego Ninin zaključili su bugarskim bluesom. Za kraj treba reći da su svi akteri ove prve večeri, od organizatora, preko snimatelja u dvorani, onih u studiju, izvođača, pa i nas koji smo omogućili online streaming ovog koncerta položili prvi kolokvij s odličnim. Čeka nas još sedam sličnih do konačne ocjene.

pedja // 03/03/2013