Štoviše, slala je ona meni i ranije link do njihove fejs stranice, ali kad ti netko dijeli svoje muzičke prijedloge, često to (i slučajno) ostane sa strane, nepreslušano. Jer, ruku na srce, nema do osjećaja samostalnog otkrivanja novog benda za kojeg bi nakon prvog preslušavanja odlučno dao i zadnju kunu da ih čuješ uživo, i onda crvenim križao datume svakog slijedećeg koncerta na kalendaru. I eto uvoda u sinoćnju priču iz Prostora Do, s Art Clubbinga. Uz Zvonimira Vargu, kao predčovjeka, i znanog nam samozatajnog kantautora svirali su nam i Jam Ritual. Taman stigoh pred kraj Vargine svirke. Klasično, akustara, pokatkad i pokadgdje malo dublji spontaniji liriksi, i možeš se uljuljat u proizvedenu melankoliju i mini-patos u stvarima, ali ruku na srce, sinoć nisam tamo bila radi kantautorskog dijela večeri. Sam spoj bluesa na distorziji i "nevinog" i smirenog zvukovlja sa solo stolice nasred podija, iza koje vrište bubanj s JR inicijalima i ogromno Marshall pojačalo, skreću pozornost sa željeno potenciranih mirnomisaonih bespuća na n-tu. Malo nespretno sklopljena kombinacija izvođača, jer, ili je rock koncert ili je transiranje živaca akustarom, nema između i nema kompromisa. Jedno od to dvoje u miksu izvuče deblji kraj, a ovaj puta je, čini mi se to bio Varga...jer tek nakon njegove solaže krenuo je koncert, pravo garažni zvuk i pravo frcajuće.

Da ne trkeljam previše (kako inače znam), prvi dojam Jam Rituala bio je onako...ok i ništa spešl, ok mladi dečki, ok primili se gitare, i sad tu nešto iz zafrkancije sviraju uvodne taktove Eminemove stvari (Lose yourself), ok forica, dobro zvuči, ali ništa pretjerano obuzimajuće (ne moram spominjati da me ekipa nakon mog frnjenja na bend ostatak večeri zafrkavala i spuštala na temelju mog "izvrsnog" prvog dojma jer su mi (u međuvremenu i kako je svirka dalje krenula) i oči i uši ispale od iznenađenja.

Dakle, ritualno si mantrajte ime Jam Ritual jer su zasluženo pri vrhu nadolazećih mladih rock snaga na scenu (bar u smislu demo priče, a ne toliko po usviranosti jer je stotinjak koncerata iza njih). Prvi je album još u pripremi, planiran negdje za kraj godine / početak slijedeće (što prije, molim). Toni Tkalec (gitara,vokal), Edvin Đerahović(gitara), Matija Burek (bubnjevi) i Karlo Merkaš (bass). Koncertiraju mnogo, a godina imaju, još uvijek, malo. Taman rane dvadesete, kad možeš izvući maksimum iz odsviranih gigova, izvoziti živu energiju i neuštogljenost u svirci. Iz Varaždina su, a svoj su stil izgradili na blues rocku. Autorske stvari me (ponajviše zbog vokala i gruva) asociraju na djelo i rad Jacka Whitea, Dead Weather, the Raconteurs i sličan zvuk...čvrste, reske, sirovo čiste i nabijene dionice na bubnjevima, ista shema na gitarskim solažama kojih ne nedostaje i ima taman. Vrlo karizmatičan i ekspresivan vokal koji se i uz gitaru u ruci uspijeva hipnotizirajuće izvijati i dovoljno emotivno izraziti. Dal' zbog njegove kombinacije glasa i pokreta ili čistog performansa, u globalu dok sam ga slušala u glavi mi je bio mix Jacka Whitea, Michaela Hutchencea i vokala novozakuhanog benda The Neighbourhood, ali opet dovoljno svoj i specifičan. Iako u osnovi stilom pjevanja prati blues i garage rock smjer kojim idu, u glasu se osjeti i ona r'n'b senzibilnost što mu je totalni i dodatan plus.

Odsvirali su nekoliko svojih autorskih, pucale gitarske žice (i tad su se super snašli pa odsvirali stvar od Jacka Whitea), bilo je i obrada Gary Clark Jr-a, mix stvari ZZ top "Just got paid" i Led Zeppelin Dazed and confused", nešto i od Robbena Forda, ...sve u svemu, impresivan i "odrastao" izbor covera. Iako sami nisu bili prezadovoljni svirkom rekavši da im je to jedan od lošijih nastupa, ako i ovako nezadovoljni znaju zadovoljiti ekipu, gdje će im biti kraj kad puste i taj prvi album pa krene gungula.

Nažalost, nisu pobijedili na nedavnom Žujinom natječaju za In music gdje su Achromatic Attic proglašeni najboljima. Ali ako su se ovih dana zbog perspektivne kvalitete i zvuka Achromatic Attic u medijima prezentirali kao hrvatski Arctic Monkeysi, onda uz Jam Ritual može komotno stajati - hrv. Dead Weather uz kultnog Jacka White-a, i baš nam je takvog zvuka nedostajalo na sceni. Trenutno ih čeka nastavak koncertiranja po Hrvatskoj, a prvi slijedeći koncert van granica RH je s Partibrejkersima u Sloveniji ....(kužite sad o čemu pričam?).

suzie q // 10/05/2013