Iako se tijekom dana misija od dva koncerta u jednoj večeri činila prilično neizvedivom, kako se približavao početak sve je izvjesnije bilo da će mi ipak uspjeti pogledati četiri benda na dvije lokacije.

Nakon završetka koncerta grupe Radost!, ubrzano sam se prebacio preko Save do Močvare, gdje su u 22:00 bili najavljeni američki folk duo Biological Lovers. Nažalost, za razliku od MSU-a, gdje je posjeta bila više nego zadovoljavajuća, u Močvari se čekalo da dođe dvadeseti posjetioc pa da se počne s koncertom. Čini se neobjašnjivim da u petak jedan američki i jedan makedonski bend s cijenom karte od 25 kuna, ne mogu privući barem pedesetak ljudi u Močvaru, pri čemu je bitna činjenica da u gradu nije bilo "jačeg" koncertnog događaja. Samo da je pola ljudi iz MSU krenulo put Močvare, već bi rezultat bio bolji. No dobro, čini se kako smo u posljednje vrijeme "osuđeni" gledali fenomenalne koncerte pred malim brojem ljudi, a ovaj je te večeri u Močvari stvarno bio jedan od tih. Unatoč manjku ljudi, Biological Lovers su uskoro krenuli sa svojim melankoličnim folk-popom odsviranim na sintu i akustičnoj gitari i otpjevanim većim dijelom dvoglasno. Njihov nastup bi se mogao okarakterizirati kao simpatičan, a čini se da je i Hrvatska njima simpatičnija od rodnog im Oregona, jer su ovdje već četvrti puta, a opisivali su nam između pjesama i svoje putovanje od Pule do Rijeke, znaju i nešto riječi hrvatskog, a pošto su jako mladi, vjerujem da ćemo o njima još čuti.

S drugog kraja planete u Močvaru su nam stigli The John, četvorica mladića iz Makedonije, koja nam šalje sve više i više odličnih bendova. Šteta je da se tom prilikom nije okupilo više ljudi, jer "Lynx Lynx" Bojan sve više se izdvaja kao organizator koji dovodi samo kvalitetne bendove, a to bi publika već trebala uočiti. Također je šteta što The John nisu uspjeli svirati kao predgrupa nedavnom odličnom koncertu, u istoj organizaciji, grupe The Men jer osim što bi ih vidjelo više ljudi, taman bi se tematski pokrili. The John su dvije gitare, bas i bubanj koji razvaljuju. Psihodelija, garaža i surf stopili su se u jedno, a minimalizam vokala praktično ih diže na internacionalnu razinu, jer iako "pjevaju" (više je to izvikivanje texta u parolama) na makedonskom, textovi su minimalni i sastoje se tek od nekoliko riječi. Cjelokupni koncert koji je balansirao između plesnih i psihodeličnih pjesama mogao bi se svesti na stih iz pjesme S.D.R. da roka - "Sada imam potrebu da rokam". Nije im bilo bitno što ispred njih stoji dvadesetčetvero ljudi u publici, već su dobrano oznojili gitare, a bome i nas ispred njih. Iako nisam očekivao previše od tog koncerta, jer mi je njihov album "Waufvw!!!" prosječan, a pogotovo nakon što sam odgledao Radost! u MSU, prevario sam se. Njihov mi se koncert zavukao odmah do tog koncerta koji se održao malo ranije iste večeri i vjerojatno će još dugo ostati tu negdje. Pri kraju, kad su najavili posljednju pjesmu unatoč poznim satima, potajno sam se nadao nekom bisu, no on nije bio potreban zato jer je posljednja pjesma trajala preko dvadeset minuta u kojoj su prešli vjerojatno sve moguće postojeće i zamrle muzičke žanrove.

Summa summarum - dva "koncerta godine" u jednoj večeri čini ovu večer jednom od najuspješnijih u mojem dugogodišnjem hodočašćenju po zagrebačkim i inim klubovima. A što bi reko nekidan kolega - teško da će me netko demantirati.

pedja // 12/05/2013