home > koncert > InMusic Fest - prvi dan, @ Otok hrvatske mladeži, Jarun, Zagreb, 25/06/2013

kontakt | search |

InMusic Fest - prvi dan, @ Otok hrvatske mladeži, Jarun, Zagreb, 25/06/2013

Drugi, iliti zvanični prvi dan (utorak, praznik Hrvatskog dana državnosti) otvorili su na World stageu UDRIGROUND iz Duga Rese pred rekordnim deficitom posjetitelja - sveukupno četvoro uključujući i mene. Ne sjećam se da je itko u ovih dosadašnjih 8 izdanja InMusica imao manji broj posmatrača. Nakon 3-4 odsvirane pjesme ta brojka se povećala na desetak duša, pa je ovih šest momaka (2 MC-ja, gitarist, basist, bubnjar i udaraljkaš) osim najbližih prijatelja svojim hip-hop/funkom na hrvatskom jeziku uspjelo pokupiti još poneki aplauz. Zvučali su nešto nalik na The Roots, otprilike.
[ Udriground ]

Udriground   © boris štromar

Ali zato su zagrebački punkeri MAŠINKO koji su startali samo 15 minuta kasnije na Main stageu u ovako ranom terminu uspjeli okupiti zasigurno rekordan broj posjetitelja što se tiče prvog benda na InMusicu nastupivši pred 300-tinjak ljudi. Bilo je sasvim jasno da se za poklonike punka na ovoj pozornici događa pravi 'In' kojeg valja popratiti odmah od početka jer su 2 sata kasnije slijedili Atheist Rap, a potom svima dugoočekivani NOFX. Mašinko su u formaciji od 3 gitare, basa, bubnjeva, te s raspoloženim frontmenom otprašili polusatni repertoar pjesama koje je okupljena publika manje-više sve znala napamet. A odsvirali su i neke nove koje su spremili za treći album koji uskoro izlazi. Potpuni užitak njihove inačice kalifornijskog punka s angažiranim humoreskama na hrvatskom jeziku djelomično je omela kiša koja je u intervalima seruckala naredna 2 sata, pa su se kabanice u nekoliko navrata navlačile i skidale. A moglo se vidjeti i nekih raspoloženih partijanera da se valjaju u blatu po inače ne baš ugodnom, hladnjikavom vremenu koje je više nalikovalo na jesen nego li na ljeto.
[ Mašinko ]

Mašinko   © boris štromar

Bilo je za očekivati da će se publika potom preseliti na World stage gdje su u 18h nastupali mančesterski SHOSHIN, ali brus. Ovaj trojac s djevojkom na bubnjevima (nosila je majicu Fugazi) jedva da je posmatralo 30-tak ljudi i možda još toliko 'letećih' posmatrača. Šteta. Možda bi na konto vrlo brzog repanja njihovog gitariste i kombinacije soula, funka i natruha nu-metala u pop/rock varijanti uspjeli upecati ponekog novog fana. Ovako su ostali suhe krpe na dnu praznog Jaruna mada je kišurda obilno počela padati. Valja spomenuti da je basist nosio dugački krzneni kaput sigurno prativši vremensku prognozu iz Manchestera za zagrebačku županiju u vrijeme InMusica. Pametan dečko. Nije pogriješio u izboru glavnog odjevnog artikla.
[ Roger the Mascot ]

Roger the Mascot   © boris štromar

Pobjednici britanskog natječaja "All About Music" za nastup na InMusicu ROGER THE MASCOT iz Nothinghama (točnije Nothingamshirea) imali su daleko više sreće premda je tokom njihovog 45-tominutnog nastupa kiša prijetila da će rastjerati sve one koji su zdušno uživali u Mašinku. Dio njih je ipak ostao unatoč kiši, pa se ovaj zabavni trojac odužio bacivši nekoliko šešira u publiku. Jednog je uhvatila ojača djevojka kojoj je jako dobro poslužio. Bend se osim crno-bijelom kombinacijom odjeće predstavio smjesom brit-popa, indie-rocka i ponešto punka sa ska tempovima, zatim vokalom gitariste na relaciji Paul Wellera i Jarvisa, te odličnom komunikacijom s publikom. Tipičan NME bend of the week na kojeg će se možda već iduće godine zaboraviti.
[ Roger the Mascot ]

Roger the Mascot   © boris štromar

Taman nakon ovih simpatičnih Engleza na World stageu je u 19h izašao austrijski četverac MILE ME DEAF koji su, barem po mom ukusu, pokazali najviše fleksibilnosti za inovacije i eksperimente. Uz tri momka na gitari, basu i bubnjevima, s njima je bila djevojka u maskirnoj vojničkoj jakni koja je neprekidno kombinirala gitaru sa synthom. Osnovu glazbe čini im široki asortiman alternativnog zvuka klasičnih pjesama nalik na Sonic Youth, MBV i Dinosaur Jr., ali i poneki pop ubod a'la The Beatles u kojima izmjenjuju distorzije i gain gitare. No, posebnost čine drugi, gotovo de-kompozicijski aranžmani s razbijanjima osnovne strukture skladbi na način koji je tipičan za noviju austrijsku generaciju noise/psycho bendova i izvođača. Jako zanimljivo. Uistinu sam uživao zajedno sa 50-tak ljudi.
[ Mile me Deaf ]

Mile me Deaf   © boris štromar

ATHEIST RAP su prema očekivanjima napucali set listu hitovima koji su taman sjeli kao idealno predjelo za NOFX na Main stageu, a kasnije se pokazalo da su ustvari bili i glavni punkerski obrok večeri. Već se okupila pozamašna brojka publike, kako je frontmen izjavio 'drago nam je da vas ima više od 500', feedback je bio odličan uz brže i lakše stvari (od ska-punka, hc-a do oldschool punka), a najkomičnija im je izjava bila 'mi smo nekad bili strejt-eđ-ketu-harom bend ako neko zna mađarski kojim govorimo u Novom Sadu'. Ha-ha-ha! Usput, egy-ketto-harom su 1-2-3... Uglavnom jako dobri, raspoloženi i svakako da će svaki njihov naredni koncert u Zagrebu biti pravo zadovoljstvo. Očekujemo ove Lale u klupskim izdanjima.
[ Atheist Rap ]

Atheist Rap   © boris štromar

World stage je punim plućima zablistao pred sam sumrak kada je nastupio jedini veći hrvatski bend na ovome InMusicu - ANTENAT (barem od onih koje sam uspio pogledati). Pričao sam s brojnim muzičarima, akterima ovog festivala koji su očekivali lokalpatriotski serijal hrvatskih bendova, osobito na Main stageu kao predgrupe headlinerima, no odreda su svi bili iznenađeni činjenicom da osim demo izvođača i relativno manje znanih bendova (hrvatskih je bilo 15 komada uključujući i slabo posjećenu pozornicu Tko pjeva zlo ne misli sa Cherkezi United i Pozdrav Azri) ovdje nije bilo prisutno niti jedno 'razvikano' ime koje može okupiti 3-4 tisuće ljudi. Svi oni odreda su mi govorili da se to u njihovim zemljama ne može dogoditi, bilo da su Francuska, Austrija, Danska ili Island u pitanju. O Britaniji ili SAD ne valja niti govoriti. Kod njih su male šanse da na ovakvom festivalu zasvira neki 'dotepenac' iz Meksika, Koreje, Kine ili Japana, a pogotovo iz Kroejše osim ako netko od velikih zvijezda ne angažira 2Cellos ili Pogorelića... Zato su svi oni očekivali neku hrvatsku rokačinu, alternativu, artističku elektroniku, metal, punk, garažu, neki autohtoni šlih zemlje u koju su došli po prvi puta jer ih je zanimalo kao to Hrvati rade. Ah, tja, objašnjavao sam im da mi imamo velike i kvalitetne bendove, samo ovaj puta nisu uključeni u program. Jedan od njih me pitao da li možda na nekoj pozornici sviraju Majke, Ramirez, Boa i, nećete vjerovati, Peach Pit i Synthetic Scars. Kazao mi je da prati našu scenu već godinama, da ovi bendovi imaju odličnu glazbu koja se može naći na internetu, a kako je prvi put u našoj zemlji očekivao je ove bendove. Zabezeknuo sam se...
[ Antenat ]

Antenat   © boris štromar

Ova jedna od mnogih kratkih spikica je bila taman u vrijeme kad su Antenat izašli na pozornicu i pojavili se u ogromnoj postavi od 9 muzičara, te sam mu objasnio, koliko mi se čini, da nitko na ovom InMusicu vjerojatno neće imati nonet postavu. Sumnjičavo me pogledao dodavši 'vas Hrvata ima više nego što izgleda' i ... zapalio joint kad je čuo o čemu se radi. Ponudio mi dimljeni smotuljak, no odbio sam iz čisto profesonalnih, a ne iz karakternih razloga - idući dan sam išao na posao. A potom je nestao s vidika među hordom i na InMusicu dao jedan od najboljih 'malih', tj. neprimjetnih koncerata, dok su svi trčali kao hadezeovci na glasanje, tj. na NOFX da ne propuste svetu dužnost, ha-ha-ha... Znate o kome je riječ? Neću vam otkriti, možda zaključite iz izvještaja s ova tri dana, a možda i ne. Ma nije niti bitno.

Vratimo se Antenatu. Nenad je bio totalno u svojem elementu, skakao je, lupao svoje razapete kože na bubnjevima kako god da se oni zvali, te je skroz od prve sekunde čitav festival skupa s pozornicom okrenuo u specifičan psycho/reggae/ska/dub/dance/hardcore trans. On to sa svojom ogromnom postavom (3 duhača, 2 gitare, bas, bubnjevi i synth) uvijek umije ostvariti, a ovaj puta su kao kompletan bend sjajno iskoristili potporu velikog auditorija da predstave i cijeli niz novih pjesama koje su daleko žešće, kompleksnije, a po mom sudu i bolje od onih starih s prethodna dva odlična i općenito sjajno prihvaćena albuma. Imaju prave nabrijane dionice, skoro s metal riffovima što mi se osobito dopada, bend se neprestano razvija i stilski i u svjetonazoru, totalno je zreo za prave poduhvate koji nisu u rangu ljigave komercijalne potrošnje, već teže prema tome da sa svojim pjesmama dođu do svijesti svakog pametnog čovjeka.

I bili su najjači hrvatski bend na InMusicu 2013. što im svakako ide u čast budućnosti. Naravno, kako se njihov nastup preklapao sa NOFX, velika većina publike se preselila pogledati to čudo... Nevezano za InMusic, dva dana kasnije sam sreo Lidiju iz Afiona koja se nakratko do jeseni vratila iz Švedske, pa smo ugodno čavrljajući dotaknuli i Nenada kao vokalistu. Rekla je da bi uistinu trebao više poraditi na vokalu budući da su veliki bend koji ima ogroman auditorij.

E, onda... Ih, eh, oh... van-tu-fri/ eđ-ketu-harom/ ajn-cvaj-draj/ jen-dva-tri... ili na kojem god jeziku odbrojavali uvodnik pjesama kalifornijskih legendi NOFX, ne može se oteti dojam da su nas sve ismijali kao zadnju selendru na svijetu. Kad Hrvat, Srbin, Slovenac, Bosanac, Makedonac ili Crnogorac sere po svojoj državi, mi to kužimo kao domaće, naše normalno prepucavanje o Muji, Hasi, Fati, Sulji, našim dičnim političarima, našim usranim situacijama, društvenim svjestima, o tome tko smo, što smo i gdje se nalazimo. Ionako se svi jako dobro razumijemo, uključujući i Bugare i Rumunje i Grke i Albance, pa i Mađare. Svi smo u istom (u)st(r)anju. Vođa Fat Mike Burkett je više vremena proveo trabunjajući o glupostima o kojima se uopće ne razumije nego li je bend svirao, no u obje opcije se shvatilo zašto on i bend nikad nisu postali veliki i značajan bend (recimo poput The Clash, Talking Heads ili Gang Of Four), te zašto punk nikad nije uspio na komercijalnom planu. Izuzev Green Day ili The Offspring koji su, zna se, kakve priče.
[ NOFX ]

NOFX   © boris štromar

Prvo je seruckao po Židovima, pa po Švabama, pa po Muslimanima, te se stekao utisak da on i bend uopće nemaju pojma gdje se nalaze. No, to je bio samo nevješto pripremljen scenarij nalik na Al Bundyija koji ga lupi i ostane živ. A kad je, kao 'fol' shvatio da se nalazi u Hrvatskoj, prva izjava mu je bila da je to zemlja pedera i gay parada, pa su ga počeli gađati plastičnim čašama. Doduše, na pozornicu je odletjelo samo par komada s nekih cirka 20-30-40 metara koji ga nisu uspjeli pogoditi, a i na svu sreću, mlađarija koja je uglavnom bila u prvim redovima ne razumije sve te fraze i značenje 'giving head' i 'catwalk'. Iz pozadine su pristizali grozni komentari onih koji su shvatili o čemu Burkett priča. Kasnije je još izvrijeđao barem 4-5 naroda uključujući i Srbe, te religije izjavivši da je ateist i bla-bla-bla... Izgledalo je da namjerava poremetiti homogeni odnos Hrvata i Srba što se tiče rock svjetonazora, raživcirao nas je ko' Rotten neuki Texas 1977. koji je izvrgavao ruglu njihovu country-western tradiciju. Ili kad horde s cijelog svijeta navale recimo u Pamplonu i protestiraju uglavnom goli protiv tradicijske utrke bikova po gradskim ulicama. Pametnjaković je nama, izrabljenoj i opljačkanoj sirotinji došao prodavati neokolonijalistički režim.
[ NOFX ]

NOFX   © boris štromar

Uglavnom, stalno je provocirao i vrijeđao, te je baš šteta što se organizator nije sjetio angažirati simultanog prevoditelja koji bi njegove izjave direktno ukucavao kao titl na veliki ekran. A, ha-ha-ha, što bi to tek bilo?

Koliko su se uspjeli nakenjati s prvokacijama pokušavajući raživcirati publiku, toliko su isto i brljavili sa svirkom u kojoj je osim standardnih komada bilo i abnormalno loše odsviranih laganih reggae pjesama s trubom. Sve sam si mislio, dragi Bogek, sve bih dao da je umjesto njih sad ovdje Prljavo kazalište, Pekinška patka ili Električni orgazam iz najranijih dana. A naš hrvatski Overflow su za sve njih, uključujući i Bad Religion, daleko najbolji punk bend. I Electric Žare koji su se muvali tokom cijelog festivala. I još mnogi dobri bendovi koji su me stalno hvatali za rukav darivajući mi svoj cd. Imam materijala za pisati o čemu do Nove godine, hrpa mi stoji na stolu...
[ NOFX ]

NOFX   © boris štromar

Kulminacija ovog mangupiranja bila je njihova posveta Hrvatskoj u obliku kraćeg jazz-sessiona s potpuno stupidnim tekstićem kakvog i dijete predškolskog uzrasta sklepa otprve. I koliko god to sve skupa izgledalo degutantno, neosporivo jest da su uspjeli polučiti reakcije. Kontradiktorne, naravno. Pravim punkerima se nikako nije sviđao taj njihov mainstream pristup, ljudima koji punk slušaju tek kroz hitove je bio sasvim ok bez razmišljanja o svim tim kerefekama, no cjelokupni dojam je bio vrlo poražavajući i krajnje cinički nehumorističan kako si je to u svojoj glavi zacrtao Fat Burkett. Totalno izvan one sušte pojmovne discipline da je punk socijalizacija s potlačenima i ugnjetavanima koji se pokušavaju boriti protiv moćnika.

Jedan od glavnih gubitnika InMusica bio je sjajan islandski bend DIKTA koji su na World stageu nastupali u vrijeme NOFX i Arctic Monkeys. Imali su ogromnu masu ljudi, no svi su se razišli dok su počele zvijezde iz Sheffilda. Znate šta, ostalo nas je jedva 30 da slušamo Haukur Heiđar Hauksossona i njegov fenomenalan bend. Imao sam tu sreću da sam se uspio dogovoriti s kolegama tko će pratiti koji bend od A do Ž, tako da me nije brinulo šta će Artctic Monkeys raditi i svirati na Main stageu, a uostalom niti me ne zanima ta garažna indie-punk 'žvaka' na koju sjedaju miljuni.

Hakur Heiđar Hauksosson ima prije svega fantastičan vokal, debeljuškasti je momak u uskim hlačama koji svojih 100-tinjak i kusur kila vješto prikriva tamnijom odjećom (mada bi mu vrećaste hlače puno bolje stajale), ali ima fenomenalne pjesme. Kazao je da su o njemu, no u tim vlastitim pjesmama se mogu svi naći - emotivne su i duboko proživljene negdje u prostranstvima izmjene dana i noći koje na Islandu znaju biti veoma duuuuge, te prilično su fine skladbe bez ijedne loše konotacije punk ili hardcore utjecaja. Njegov bend DIKTA je opčinio nas 20-30 ljudi koji smo ga gledali i slušali. Imaju mnogo Radiohead elemenata s klasičnim brit-popom, veliki naglasak na melodije i kraće progressive aranžmane. U jednoj pjesmi je bubnjar izašao sa svojeg seta, uhvatio se bas gitare i s bendom uz pratnju mandoline odsvirao prekrasnu pjesmu. Uistinu ne znam kako se pjesma zove, a prije toga nisam čuo niti jednu njihovu skladbu, kao vjerojatno niti jedan od prisutnih promatrača, ali taj momak HHH nas je impresionirao s vokalom.

Malo je svirao gitaru, pa malo sjeo za klavijature, bend ga je pratio kao cara (što to i on jeste), ali taj njegov vokal je nevjerojatan i u najbanalnijim pjesmama. Dečko zvuči kao Sting u najmlađim danima The Police. Znam da je mnogima averzija Sting isto kao i nogometašima David Beckham, ali dečko je fantazija na vokalu i oktavama. Među nas 20-30 koji smo ga slušali bio je i frontmen jednog zagrebačkog benda koji mi je rekao 'jebeš Arctic Monkeys, ovo je fenomenalno'. Uistinu je bilo fenomenalno. Taj dečko sa svojim vokalom priziva nemoguće u stvarnost, bol i patnju svoje duše pretvara u opću svjetsku bol, a nimalo se ne dodiruje socio-političkih problema na razvikani punkerski način. Sjajan, dostojanstveni šmek indie-rocka kakvog smo u Hrvatskoj imali tek na momente i spljuvali ga jer nam nešto 'nije odgovaralo'. Njega treba posmatrati i pratiti za ubuduće, možda će biti svjetska zvijezda.

Opčenito gledajući koliko god da nam mediji pružaju glupu sliku o InMusicu s prepucavanima da bi 'trebalo ovo ili ono', stalno zaborave (ili su već zaboravili) da je to festival koji je počeo sa reuniom Pixies na Šalati 2006. godine i prerastao u ogromne razmjere Exita ili Sigeta. Joj, koliko sam loših kritika čuo i pročitao o InMusicu, a svi koji su ih napisali nisu bili na prvoj press konferenciji 2006. u Tvornici kad je bilo samo par novinara. Dajte ljudi r'n'r-a, imamo jedan i jedini spektakl u metropoli, pa nećemo valjda ko' glupe babe s placa naklapati o njemu i umanjivati mu važnost time što je tko zaradio i tko je na njemu izgubio. I nadmetati se s festivalima koji je bolji zaboravljajući one zbog kojih se sve to radi - zbog publike i izvođača. Da ne trabunjam dalje, sad slijedi izvještaj naše stalne suradnice Edite koja je pratila Arctic Monkeys...

ARCTIC MONKEYS su definitvno izašli iz garaže, a načinom na koji su vladali glavnom stejđem na In Music festivalu u potpunosti su opravdali titulu dnevnog headlinera. Od prvog vizualnog dojma kada su se pojavili u crnim odjelima i bijelim košuljama na čelu s Alexom Turnerom koji je stajlingom neodoljivo podsjećao na Johnnya Casha, preko prve igre svijetla i svakog odsviranog i otpjevanog tona. Sve je odisalo savršenstvom.
Pozornicom su dominirala velika svjetleća slova AM, kako se osim inicijala benda zove i novi, peti studijski album čiji je izlazak najavljen za rujan, ali i cijela turneja - AM Tour.
Cijeli koncert bio je upotpunjen i spektakularnom igrom svjetlosnih topova i reflektora. Predivno svjetlo na koncertu san je svakog koncertnog fotografa pa i wannabe-a poput mene. (daj nemoj hodati malena ispod zvijezda, opaska Horvija).
[ Arctic Monkeys ]

Arctic Monkeys   © boris štromar

Set su otvorili s ponešto laganijom ritmičnom novom "Do I wanna know" s predstojećeg albuma koja nas je unjihala i uvukla u 'Brainstorm' i u slijedećih sat i pol ludila.
[ Arctic Monkeys ]

Arctic Monkeys   © boris štromar

Prošetali su kroz cijeli svoj opus a pjesme su klizile jedna za drugom, od "Don't Sit Down ,'Cause I Moved youir Chair", "Brick by Brick", "Preety Visitors", "She's Tunderstorms", "Teddy Pickera" do "Crying Lightning", s njihovog trećeg studijskog "Humbuga", na kojem su napravili zaokret u zvuku u pomoć producentske palice Josha Hommea (Queens of the Stone Age) s kojim se obostrana suradnja nastavila i do danas.
Iako mi se "Humbug" svidio na prvo slušanje, trebalo mi je neko vrijeme da takvu promjenu zvuka smjestim u ladicu Arctic Monkeys. Ah ta glupa ograničenja.
[ Arctic Monkeys ]

Arctic Monkeys   © boris štromar

Danas kada ih gledam tako ušminkane, počešljane i sređene kako pjevaju nove "R U Mine" i "Mad Sounds", naspram raščupanih tinejđera iz vremena "Whatever people say I am…" cijela putanja mi se čini tako prirodnom i potrebnom i svaki komadić spajalice savršeno sjeda na svoje mjesto. I pjesme se, nove i stare isprepliću jedna s drugom i kližu u odlično složenoj setlisti. Iako je zvuk nešto manje sirov, tako uglancan nije ništa manje moćan i njihov prvi singl "I Bet You Look Good on the Dancefloor" zvuči jednako moćno, a tako djeluje i na publiku koja rasplesana i raspjevana pjeva svaki stih uglas. I to ne samo najvećih hitova, već svih pjesama. Alex Turner dostojno nosi ulogu frontmena, glatko komunicira s publikom bez suvišnih riječi i bez pretjerivanja, a vokalni dio odrađuje savršeno. Bis su otvorili poluakustično sa "Cornerstone", a pozdravili su nas sa predivnom baladom "505".
[ Arctic Monkeys ]

Arctic Monkeys   © boris štromar

Arctic Monkeys su od trenutka kada su se pojavili bili vrlo zanimljivi i svoji, što je odmah prepoznala i publika i kritika. Ne stoje na mjestu, razvijaju se svakim novim albumom i taj razvoj prate i live nastupima što smo imali priliku vidjeti i u ovom sjajnom nastupu.


Ako ste čitav ovaj tekst uspjeli pročitati do kraja, onda ste uhvatili slobodouman osvrt na ovaj dan InMusic-a. Još valja spomenuti i pohvaliti ekipu iz press-centra, posebno Moniku (i njezine kolegice) koja je uvijek bila na raspolaganju, te svakom novinaru izlazila u susret sa svim potrebnim informacijama. A meni je kuhala kave da ne krepam od umora. Krasna, lijepa i inteligentna djevojka na pravom mjestu. Pusa! Da je takvih ljudi na adekvatnim pozicijama u ovoj državi, sasvim sigurno bi živjeli u daleko boljem i sređenijem društvu. Kroz ova 3 dana druženja čovjek poput mene koji prati InMusic otpočetka nema niti najmanje loše primisli o njemu. Ne brine me tko trlja ruke zbog para ili tko si čupa kosu zbog loših kritika, te nekakvih financijskih minusa ako ih uopće ima.
[ Zijah Sokolović ]

Zijah Sokolović   © boris štromar

Ove godine su bili uključeni i neki poznati glumci, ovog dana čuveni Zijad Sokolović koji je nastupio u dobro osmišljenom In Teatru koji je bio smješten odmah tik do ulaza na InMusic u ambijentu koji je sastavljen od drvenih euro paleta!!! Za one koji ne znaju EU palete su standardno propisani nosači robe i teškog tereta, sastavljeni od 6 drvenih letvi debljine cirka 1,5 cm, zakucane su čavlima za tri 'lege' koje se drže na 9 kompresiranih kocki od tvrdo prešane piljevine. Mogao bih vam sad iznesti cijelu disertaciju o paletama jer sam mnogo puta u ovoj državi Hrvatskoj radio na izradi paleta, a to, vjerujte mi, nije nimalo lagan posao. Ideš u šumu, rušiš drvo, izvlačiš ga lancima, stavljaš ga na kamion ili traktorsku prikolicu, ideš u pilanu, gnjaviš se čitave dane s trupcima, izrezanim plankima na određenu dimenziju i onda na pilani režeš planke na potrebnu dimenziju u serijama od par hiljada komada. Na banzeku ili cirkularu, opasnim pilama koje mogu izrezati prste ako samo malo ne paziš ili nisi dovoljno koncetriran.

Ljudi u organizaciji InTeatra su znali sa čim rade i zašto su palete odmah dočekale svakog posjetitelja InMusica. Vratimo li se na početak priče o Pixies, InMusic je upravo to. Alternativna osnova kao temelj društva.

edi & horvi

terapija // 01/07/2013

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Tragedy, Pakt, Ponor, Petnaesti Čeh @ Močvara, Zagreb 17/09/2018

Tragedy, Pakt, Ponor, Petnaesti Čeh @ Močvara, Zagreb 17/09/2018

| 19/09/2018 | lejapeja |

>> opširnije


cover: JEBOTON ANSAMBL @ KSET, 07/09/2018

JEBOTON ANSAMBL @ KSET, 07/09/2018

| 10/09/2018 | ognjen bašić |

>> opširnije


cover: A PLACE TO BURY STRANGERS + NUMB.ER @ Močvara, Zagreb, 08/09/2018

A PLACE TO BURY STRANGERS + NUMB.ER @ Močvara, Zagreb, 08/09/2018

| 10/09/2018 | pedja |

>> opširnije


cover: Calexico @ Ex Port Delta RI 13.08.2018.

Calexico @ Ex Port Delta RI 13.08.2018.

| 22/08/2018 | terapija |

>> opširnije


cover: Gitarijada u Velikom Gradištu, 3. i 4. VIII 2018

Gitarijada u Velikom Gradištu, 3. i 4. VIII 2018

| 18/08/2018 | milan b. popović |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*