Od same objave programa ovogodišnjeg špancirfesta, pipse sam si definitivno označio kao događaj koji ne propuštam. Pratim ih od početaka (kak bi Fyczo rekel - "oni su generacijski band"), aktivno čekiram novosti na njihovom sajtu www.pipschipsvideoclips.com kojeg toplo preporučam kako zbog kvalitetne arhive i najnovijih vijesti vezanih uz rad banda, tako i zbog popratnih (pogledati primjerice rubriku Almost famous) sadržaja nevezanih direktno uz PCVC, ali svakako vezanih uz umjetnost, poeziju, slikarstvo, prozu...

Počeli su svirati malo prije navedenog termina (21:00) pred popunjenim Trgom Miljenka Stančića, koji se pokazao kao idealno mjesto za njih. Zvuk je bio odličan (Danijel Biffel za tonskim pultom?), svirka precizna, izbor pjesama reprezentativan, frontmen raspoložen, a publika? Publika je bila kolko se meni čini fest zadovoljna. Skupno se pjevalo, pozvalo se pipse na bis i s "Na putu prema dole", kak to kod pipsa obično biva, završila je njihova varaždinska špancir svirka. Bil sam skroz do bine i zadovoljan sam da sam i brata Borisa (pips skeptika) bar na nekoliko pjesama uspel natirati blizu prvih redova. Drugo jutro, tj. danas probudil sam se s njihovom pjesmom " Htio bi da me voliš" u glavi. Kaj reći...... Mislim da je ljubav pipsa i varaždinske publike te večeri bila obostrana.

Nakon pipsa odlazak uz rijeke ljudi (seoba naroda :)) na starogradsku livadu i iščekivanje Skunk Anansie. Malo mi je krivo kaj nisam uspel vidjeti Jam Ritual na velikoj bini, šteta da su se poklopili baš s pipsima. Na ulazu gužva, prestrojavanje iz reda s ulaznicama u red s iskaznicama, i evo nas na travi. Skupilo se mnoštvo, i negdje oko 22:50 na binu izlaze Skin i društvo, odmah u glavu isporučivši ogromnu količinu energije, buke, rifova i mahnitog skakanja po bini. Skin je već u prvoj pjesmi skočila na neki podij iznad bubnjara, pa dolje, pa do publike, pa lijevo, desno po pozornici, i tako ukrug, uz glasno pjevanje, jednoručno dizanje i bacanje stalka od mikrofona, vriskanje, izvikivanje "are you ready?", … Žestoko, glasno, moćno, nabrijano, nalik na heavy metal bandove. No, kako je drugi dan radni s ranojutarnjim dizanjem, i kak sam ovaj čitav tjedan selil namještaj sa šestog kata, tak su mi krevet i tišina spavaće sobe bili privlačniji od ostajanja do kraja koncerta (a i nije baš da volim takvu vrstu glazbe). Vjerojatnije je da bu druga polovica okHRk-a (koja je ostala na koncertu) u svom osvrtu detaljizirala Skunk Anansie nastup. :)

okHrk Ivica

Loše me raspoloženje držalo cijelog četvrtka, a i večernjim odlaskom u Grad nisam osjetio očekivanu promjenu. Pipsi na Stančićevom trgu - za mene neočekivani puno ljudi, i neočekivano dobra reakcija na Dubravka i ostatak… Ekipa koju tražim je u prvim redovima pa se, opet neočekivano, jedno vrijeme moram motati i tamo. Ne znam, negdje sam se tijekom proteklih godina izgubio u drveću ili je rijeka odnijela od mene ono nešto uzbudljivo što me vezalo uz njih. No razgaljena lica u publici, zborno pjevanje i ekstaza, stavili su me u debelu manjinu na Trgu. Činilo mi se, samo uz zaštitare koji, po jedan stajali na obje strane pozornice. Pa sam zauzeo stav poput njih, raširio noge, prekrižio ruke i piljio, čas u bend, čas u publiku… A koja je posebice uživala na tri zadnje (spore) stvari "Bog", "Gume na kotačima" i "Na putu prema dole"....

Oko 22,30 krećemo prema Starom gradu - Skunk Anansie. Na ulazu napokon prava atmosfera, osjećaj nadolazećeg velikog koncerta. Skunk Anansie trebali su početi svirati prema programu u 22,30 a na moj upit zašto kasne brat mi je odbrusio "Bili su na Pipsima!"

No uglavnom, sve je krenulo oko 22,50, napokon puno ljudi, zvuk močan, jedino mi je bubanj zvučao malo ispod razine ugleda banda. Skin je, opet, posebna priča - ta žena stvano ima glas, ima u sebi energije na izvoz, uživa u ulascima u publiku, surfanju iznad publike... Nastup je izgledao i zvučao svjetski a nakon isteka regularnog dijela išetao sam izvan travnjaka… Pogrešan dan za slušanje nastupa i pisanje o njima…

okHrk Boris

okhrk // 30/08/2013