Kc-Vž četvorka Overflow su ponovno među nama... To jest, kak' bi se to reklo, nikad nisu ni otišli. Zadnji koncert na kojem sam ih gledao bio je upravo u Koprivnici, 2011. godine kada su svirali na prvom RockLive festivalu i to im je unazad dvije godine bila ujedno i zadnja svirka do ove u subotu. No ipak, u te dvije godine svašta se desilo unutar benda pa je tako Dadino mjesto bubnjara zauzeo koprivnički dežurni bubnjar Marko Kuhar koji je svoje umijeće kovao u noise/punk/hc bendovima, tako da mu glazba Overflowa prolazi kroz palice bez pol muke. Čuvši neke pjesme dosta prije nego su došle u opticaj javnosti, iskreno sam se pribojavao kakav će se bend nakon ''pauze'' pojaviti, no ono što su pokazali ovu subotu bilo je uistinu perfektno. Pod broj jedan, mislim na to da je bend ovaj puta krenuo malo drugačijim putem stvaranja novih pjesama i tekstove nije pisao sam, već je za njih to prije uradio Mihovil Pavlek Miškina. Podravska faca koji se nije libio stati pogrešnim ljudima na put, a osim političke angažiranosti početkom 1900-tih počeo je pisati i pjesme. Upravo njegove pjesme Overflow je uglazbio bez da su tekstovi mijenjani.
Druga stvar je koliko su ti tekstovi stari sto godina u biti relevantni i danas, i mogu se veoma lagano preslikati na današnju situaciju, no o tome kako su nastajale stvari ali i samom albumu biti će više riječi u skorom osvrtu na isti, pa se okrenimo svirci. Što bih pametno rekao o njima a da na Terapiji već ne piše? Krenuli su zbilja žestoko i bilo je očigledno da im je svirka s Overflowom falila. Od bezbroj koncerata na kojima sam bio ispred bine na kojoj bi Overflow svirali, sa sigurnošću mogu reći kako je ovo bila jedna od najžešćih. Nije se to puno kužilo kod novih pjesama jer one uglavnom i nisu tako brze i udarne, no zato je onih par iz 90-tih ali i sa prošlog albuma doslovce protutnjalo u jednom dahu. Zokijev brundavi bas i Nikičina gitara na starim stvarima su se znojile vjerojatno više i od njih samih, a za Marka na bubnjevima sam i otprije znao kakav je bubnjar. Čak bih se usudio reći kako je s njim bend profitirao više nego kad je Dado bio u sastavu. Nove pjesme se već neko vrijeme vrte u eteru, no tek manji broj publike znao je kakve su i o čemu govore tako da je na njih djelovala podosta rezervirano, dok moja ljubavnica još i dan danas pjevuši refren ''mi smo sretni ljudi, mi smo sretni ljudi''. Osobno su mi nove stvari puno bolje legle live nego kad sam ih slušao doma jer imam filing da su ih malo nepotrebno razvukli i time izgubili na dinamičnosti i držanju pozornosti na njima samima. No to je ipak možda zbog toga jer je za njih ovo nešto sasvim novo, isto kao i za mene koji sve prethodne albume znam na pamet, ali još nisam uspio dobro provariti novi. Predgrupa su im bili zagrebački mladci Fast Response koje sam preslušao samo na netu ali nisam ih stigao uhvatiti ovaj puta tako da sam o njima čuo samo da su bili dobri. A Overflow... e njih u ovakvom nabrijanom izdanju zbilja treba vidjeti, a kako im slijedi nekoliko nastupa na domaćem terenu, potrudite se da ih uhvatite.

mario m. // 23/10/2013