Nakon ljetnih festivala diljem Europe, Dubioza kolektiv je u sklopu promotivne turneje albuma "Apsurdistan" očekivano rasprodala zagrebački Dom sportova. Iako su mnogi "ostali kratkih rukava", ne očekujući da će se tako nešto dogoditi, bolji poznavatelji situacije na sceni očekivali su takav rasplet situacije. Jer, Dubioza kolektiv jest narodski bend koji iz albuma u album niže hitove a explozija se dogodila "Apsurdistanom" koji naprosto vrvi od pjevnih poskočica za široku populaciju. Nema osobe u regiji koja se nije poistovjetila barem s jednom njihovom pjesmom, a aktualna tematika, iako prati događaje na bosanskohercegovačkom području vrlo lako se preslikava i na Lijepu našu. Sedmorka u crno-žutom od početka do kraja koncerta držala je većinu publike u zraku, a oni koji su se u početku nećkali, nakon par pjesama morali su kapitulirati i pridružiti se velikom pučkom veselju koje je vladalo i na parteru i na tribinama. Na to vedro raspoloženje možda je utjecao i otvoren poziv na "pušenje marihuane", no tako je nešto opet bilo za očekivati od benda. U nekih dva sata s bisevima Dubioza kolektiv je prošla kroz sve važne trenutke u karijeri i odsvirala sve pjesme s "Apsurdistana" (osim Kupi), između kojih su bili raspoređeni glavni trenuci albuma "5 do 12" i "Firma Ilegal", ali i hitova s albuma snimljenih na engleskom "Dubnamite" i "Wild Wild East". I takvom se pristupu nema što prigovoriti. Osim... Naravno, i na takvim koncertima gdje su publika i bend u stopostotnoj simbiozi uvijek će se naći oni koji će pronalaziti zamjerke, pa bi im se tako moglo spočitati što su u koncert ušli s dvije pjesme na engleskom (One More Time, Bosnafaria), te tako polako dizali atmosferu umjesto da su uletili s dvije na materinjem, čime bi u prvim sekundama koncerta doveli publiku do extaze. Također, moglo bi im se zamjeriti što su na binu pozvali "samo" Mile Kekina, a gdje su bili Dr. Pop ili Loša.

Možda su uz saxofon, mogli podebljati brass sekciju pa bi dobili puniji i raznovrsniji zvuk. Ovako se sax u nekim pjesmama činio suvišnim. No, sve ove zamjerke padaju u vodu u trenutku kad počinje pjesma, a desetak tisuća ljudi je u zraku, s rukama dignutim visoko iznad glava i zborskim pjevanjem, baš svakog stiha svake pjesme. Iako ima još dva mjeseca do kraja, ovaj koncert možemo svakako nazvati "koncertom godine", barem što se tiče, ovog regionalnog dijela izvođača. Na kraju, na takvim veselicama uvijek "najabe" predgrupa, ma kako dobra i kvalitetna bila. Jer, na žalost, njih nitko nije došao ni pogledati ni poslušati. U ovom slučaju to su bili Billy Andol, izdanak sarajevske škole, križanac Zabranjenog pušenja i Letu štuke, kojima je ovo vjerojatno bio i ostat će koncert pred najviše ljudi u karijeri.

pedja // 28/10/2013

> vidi sve fotke // see all photos