Dubioza naučila Zagrepčane plesati Bosanski tango

Publiku je načeo punk rock sastav Mašinko koji je imao dobru priliku se iskazat ispred već solidno popunjene Arene. Priliku su objeručke prihvatili i energično odsvirali svoje hitove poput "Kada vjetar kaže stani", "Oči pune suzavca", a kad su krenuli svirati pjesmu "Kako je Potjeh tražio rakiju" mislim da se većina slušatelja začudila kao "ovu pjesmu znam, ali ne znam od kud". U svakom slučaju dečki definitivno nisu razočarali, a bome razočarala nije ni Dubioza. Arena nije bila popunjena, ali ako se uzme u obzir da su se jedine praznine vidjele na najgornjim tribinama mislim da to nije za zamjerit jer rijetko tko ima želju pratiti Dubiozu s tih visina, a s ograničenom mogućnosti za plesat. A vjerujte i da niste došli plesat, zaplesali biste jer vas jednostavno ponese, nije se moguće suzdržat!
Koncert je krenuo klasičnim uvodom kojim se najavljivao bend u njihovom satiričnome stilu, nešto slično smo vidjeli i prije četiri godine na zadnjem njihovom koncertu u Zagrebu. Nakon uvoda izašli su na podij s takvom energijom da je dvorana eruptirala i nije se zaustavljala do kraja koncerta. Počeli su s par starijih hitova, a onda su krenuli u predstavljanje novog albuma izdanog prije par dana. Komentari koje sam čuo u vezi novog albuma prije koncerta uglavnom su bili kritični, ljudima je nešto manjkalo, ne sviđa im se dubstep… Ali mi se činilo za vrijeme koncerta da nikome apsolutno ništa nije falilo. Nevjerojatna je povezanost ovog benda s publikom. Nije bitno znaš li tekstove, voliš li takvu vrstu glazbe uopće, ali ako si dobre volje i ako si tamo zabavit ćeš se i bit će ti izvrsno. Dijeljenje publike po pola (na lijeve i desne), pjevanje na pozornici zajedno sa slučajnim fanom koji je znao sve tekstove, ples s cijelom dvoranom preko jedne strane na drugu i na kraju taj simpatični Bosanski tango (zagrljaj cijele dvorane nepoznatih ljudi i skakanje u mjestu na dobro poznati ska ritam). Sve su to bili kontakti s publikom koji se uvijek dobro prihvaćaji i dižu već odličnu atmosferu. Za "Pjesmice za djecu i odrasle" se može reći da je vrlo kritično nastrojen prema mentalitetu ovih prostora (ovaj put možda više prema ljudima nego političarima) i definitivno su pojačali na dubstepu uz stari plesni ska ritam te pjevne refrene. Novi album kao i ostatak koncerta odsviran je i odrađen maestralno te su zagrebačkoj publici jedino ostavili mogućnost da strepe manje od četiri godine do idućeg koncerta ovaj put, ali i da novi koncert nosi neke novitete i manje šablone koja je ipak bila vidljiva i nakon četiri duge godine izbivanja iz Zagreba. (Filip Zlatar)

terapija // 19/11/2017