Pozitivan koncert, deveti po redu, nekako je ostao u sjeni nekih drugih događanja i prepucavanja. Iako je dvorana Doma sportova bila praktički popunjena do kraja, poruka koju je koncert trebao poslati trebala je jače odjeknuti - osvještavanje o problemima AIDSa, testiranje na HIV i odgovorno ponašanje mladih. Koncert je počeo točno po rasporedu, a otvorio ga je riječki bend Quasarr. Jako su dobro usvirani i uigrani, pa iako je dvorana bila poluprazna publika (uglavnom mlađa) je uživala u njihovom repertoaru. Za to je zaslužan i vrlo dobar zvuk (tijekom cijelog koncerta), čist i razgovjetan kako u prvim redovima, tako i na zadnjim tribinama. Vrlo sam se ugodno iznenadio jer inače baš nemam profinjeno uho, no odmah sam se sjetio onog užasa od Arene gdje sam bio na zadnjem koncertu Maidena i jedva uspio prepoznati koje stvari sviraju. rasvjeta je također bila raskošna, na velikom ekranu iza leđa izvođača te dva manja sa strane bine vrtili su šarene apstraktne vizuale koji su se izmjenjivali sa imenima izvođača i nazivom koncerta obuhvaćenih plamenom. Ispričati će me fanovi Quasarra što ne znam nabrojati sve pjesme, no prepoznao sam popularnu "Ti", a pjesma "Sjene" je stvarno zvučala moćno sa odličnom produkcijom. Šteta što ih nije čulo više ljudi, a volio bi da su svirali nešto duže. Naravno, trebalo je ostaviti vremena i za druge izvođače pa su na binu uskoro izašli S.A.R.S. Svirku su otvorili sa "Mir i ljubav", prikladnom pjesmom za tematiku koncerta. Ipak, poznatiji su sa svojim veselim i bezbrižnim hiphop-reggae-narodnjacima pomalo ironičnih tekstova pa je publika ubrzo počela skakati uz "Ratujemo ti i ja", "Ti, ti, ti", "To rade", "Buđav lebac" i drugima. I njihov nastup trajao je nažalost relativno kratko, no vidi se da SARS vole nastupati u Hrvatskoj i bez problema okupljaju svoju publiku na festivalima i samostalnim koncertima. Urban je započeo prekinuvši prvu pjesmu "Kundera" zbog tehničkih poteškoća zbog kojih je pomalo iritiran izjavio "Ili ćemo početi kako treba, ili nećemo uopće početi!". Nakon minute zastoja svirka se nastavila, no mislim da publika nije zamjerila propust jer je inače sve išlo po planu - gledajući red za WC, čak ne bi bilo loše da je su stanke između izvođača bile malo dulje. Urban & 4 su nakon toga setlistu promiješali i promijenili od onoga što su planirali pa mi se čini da im je to bio vjetar u leđa za tako sjajan nastup. "Odlučio sam da te volim", "Budi moja voda", "Nebo", stari su hitovi koje su svi zdušno pjevali. Finale je bila "Mala truba" kad je Urban sišao s pozornice među prve redove i otpjevao zajedno sa publikom. Bare je na pozornicu izašao raširenih ruku i kreveljeći se publici, dakle - standardno :) Dao sam si zadatak da ga ufotkam u trenucima kada izgleda koliko-toliko normalno, a vi prosudite je li mi uspjelo ;) Majke volim slušati kao što vole svi mladi ili barem dok sam tada bio mlad '92. na njihovom koncertu u Jabuci - što će reći da nisam toliko zagriženi fan da bi primjećivao neke velike nedostatke u nastupu. Činilo mi se sasvim, ok, neke stvari su bile odsvirane odlično, snažno, kao nekada, naročito "Iz sve snage", "Budi ponosan", "Vrijeme je da se krene". Nisam mogao ne prisjetiti se tih ra(t)nih devedesetih koje su (između ostaloga) zajebale domaću glazbenu scenu. Nakon "Put ka sreći" Bare je izjavio da smo "svi mi djecaaaaa", ali i "nemrem vjerovat di živim, eee". Majke su svirku završili oko 1:00 sa simboličnom "Ja sam budućnost", a publika zadovoljno otišla kući. Koncert je bio odličan u svakom pogledu, ali ponoviti ću žaljenje da je poruka organizatora ostala mlako primljena. Također, politiku na stranu i uz dužno poštovanje Urbanu & 4 i Majkama, već bi bilo vrijeme da neki novi i svježi domaći bend bude među onima koji će puniti dvorane, a ne da se stalno povlače ista imena već dvadeset godina.

boris štromar // 04/12/2013

> vidi sve fotke // see all photos