home > koncert > ELEKTRIK ŽARE, ČUDNOREĐE, ABERGAZ @ Rock klub Ribnjak, Zagreb, 16/01/2014

kontakt | search |

ELEKTRIK ŽARE, ČUDNOREĐE, ABERGAZ @ Rock klub Ribnjak, Zagreb, 16/01/2014

Ovo je prije samog početka nalikovalo na događaj koji se možda i neće desiti. Prva svirka od ova tri meni iznimno draga i omiljena benda trebala je startati u 21.30h, ali ton majstora nije bilo nigdje na vidiku, pa su bendovi sami pokušavali spojiti mikrofone, kabele i nešto kemijati po mikseti, ali nije išlo. Onda im se pridružio i Dinko iz Šta Ima?, pa Zoki iz Hitchcocka, ali nikako to nije funkcioniralo. Nije da je riječ o tome da su ovi muzičari nespretni po pitanju tehnike, već je stvar u tome da taj zadatak umije napraviti samo osoba koja konta tu tehniku 'u dušu'. Ja sam mnogo puta imao probleme kad sam kao DJ svoju tehniku davao nekome drugome u ruke ili su neki drugi prtljali po njoj. Uvijek su mi nešto sjebali, spizdili, strgali, skurili i u principu sam malo kome dozvolio da mi prćka po aparaturi. A kad se tonac konačno pojavio, bendovi su još sat vremena održavali tonske probe što je redoviti davež i mučenje za publiku. Ovakve stvari me ubijaju u pojam, te kad god mogu, pobjegnem glavom bez obzira još pogotovo kada se odugovlači i nateže do besvijesti, a u globalu takve brzinske tonske probe su prekratke za bendove koji bi htjeli izvući što bolji zvuk. Mirisalo je da će zvuk biti katastrofa, ali malo brus...

Na svu sreću, tog četvrtka sam u Purgeraju sreo svojeg kolegu s posla Krigera iz Los Kozmos (ex-Panj), pa su nam ove zvučne farbarije nijansi i brzinskog popeglavanja zvuka protekle u prijatnom raspoloženju i zajebanciji, ali da sam bio sam, slušati tandrkanje i naštimavanje bi me zgnječilo ko' paradajza u pasirki. Ipak bih i sam, stojički to izdržao jer se ovdje radi o bendovima kojima se istinski divim jer su to ljudi koji sviraju ono što vole, izražavaju se na svoj način i potpuno su uvjereni u svoje stavove, svjetonazore, načela i ideologije. Naravno, zbog kašnjenja su svi morali skratiti svoje set liste, ali su se na koncu dobila 3 iznenađujuće dobra sata svirke.

I onda konačno, pa ne znam, valjda je bilo već i 23 sata, prvi su zasvirali ELEKTRIK ŽARE, bend kojeg isto kao i preostala dva ne trebam uopće posebno hvaliti jer su ionako moji osobni hrvatski underground favoriti u zadnjih 3-4-5 godina. Svi su oni izuzetni i posebni: sviraju odlično, imaju sjajne pjesme s kojima te ošamaraju tako da ti uopće nije potrebno nikakvo dodatno 'pražnjenje frustracija', nemaju nikakvu prepotentnost, ali nažalost, nemaju niti dostatnu količinu publike koja bi u finoj količini ispunila ionako maleni prostor Purgeraja što je meni osobno posve nebitno.
[ Electric Žare ]

Electric Žare   © horvi

Žare, eh taj Žare... Carevi su to, samo ljudi nisu skontali taj fantastičan faktor ovog benda. Još kad sam ih prvi puta vidio i čuo na Novom zvuku 10.III 2009. u Saxu shvatio sam da imaju neku vraški dobru podlogu. Njihova mjuza i nastup mi se svidio otprve i oborili su me s nogu, a kako je vrijeme prolazilo, interesantno je za primijetiti da su od tada promijenili samo bubnjara što jasno govori, kristalno čisto ko' suza, da je došlo vrijeme njihove apsolutno potpune zrelosti. Ne znam s čime bih počeo...

Evo, kao prvu stvar izveli su potpuno novu pjesmu "Sjećanja na Njemačku" koja je bila strahovito mračna, darkerska i troma čak do doom-blues/punk granica s natruhama eksperimentalija da se smrzneš! Skoro da sam pomislio kako mi je ono odugovlačenje i ona tonska proba zajedno s preglasnom mjuzom pored šanka sprcala osjetilni aparat pa da su umjesto Žareta na binu izašli Moss i Black Sabbath, te malčice ubrzali tempo, ha-ha-ha! Ma, ne zezam se, opako je mračna ta njihova nova pjesma. Izmrcvarila me do bola, onog istinskog užitka kada čujete omiljen bend da je podložan promijenama stila i da je sklon razvijanju i progresiji. To je bilo nešto zaista novo i neočekivano od njih. Uraaaaa!!!!
[ Electric Žare ]

Electric Žare   © horvi

Sam frontmen Žare je bio u mahnito-luđačkom transu, opijen aurom senzibilnog punk poete čija je ama baš svaka riječ, svaki stih i svaka gesta na svome mjestu. Vidi se da kod njega to ništa nije unaprijed izrežirano, već da dolazi spontano poput orgazma. Čovjek se tresao, drmusao, klečao, mečao, zavijao, stenjao, ovakva gromada od ljudeskare je skoro ispustila dušu na pozornici u zanosu pratnje svojeg benda i poznatom dekoru s nešto manje razbacanih papira po podu. Njihova ritam sekcija je apsolutno jedna od najboljih na ovim područjima - Igor fila takve basove za koje ne znaš da li su funk, punk, melodija, improvizacija, solo ili neki drugi đavo, a Miro praši sve te ritmove zavisno o konfiguracijama samih pjesama uključujući i neke urnebesne dodatke kojima nadograđuje njihovu veoma bogatu strukturu. Ipak, najviše od svih njih se istaknuo abnormalno fenomenalan gitarist Nevio koji je, ma ne znam kako da vam to riječima opišem... briljantan.
[ Nevio i Horvi ]

Nevio i Horvi   © horvi

Genije na žicama punka. On ne svira uobičajene riffove i akorde. Njegova tehnika je prerasla u autorski legitimnu majstoriju punu eksperimenata, slobode, škripova, zatezanja i još kojekakvih neobičnih glazbenih kompleksa poput onih rijetkih punk gitarista koji su se odvažili, recimo kao Keith Levene (P.I.L.) ili Andy Gill (Gang Of Four) izmisliti i 'izumiti' nešto novo, nešto svoje, originalno i prepoznatljivo. Ovome momku treba posvetiti zasebnu stranicu u povijesti hrvatskog rocka, definitivno. Nije Hendrix, Steve Albini, Satriani, Johnny Marr ili The Edge, ne puca se sa solažama i klasičnim akordima, ali ima neki nevjerojatno savršen smisao za oblikovanje nečeg potpuno drugačijeg. U svome životu naslušao sam se jako dobrih, nekih fantastičnih, a nekih i bezveznih gitarista koji osim legata ne umiju ništa 'bogznakaj' impresivno odsvirati, no Nevio je prerastao u jednog od apsolutno najoriginalnijih meštara na žicama koji postoje na ovome svijetu u fahu punka i rocka. Morate ga obavezno poslušati i posebno obratiti pažnju na njegovu svirku. Ima nešto zaista posebno i unikatno... Trenutno to još ne mogu jasnije objasniti, ali ću se potruditi.
[ Electric Žare ]

Electric Žare   © horvi

E, da ne skrenem s teme, Žare i ova fantastična ekipa su otprašili sve one sjajne komade sa svoja jedina dva izdanja, EP-ija "Nikad, nikad, nikad" (2011) i albuma "Prazne riječi" (2012) - "Nikad nikad nikad", "Čudovište", "Crna limuzina", "U ovom društvu", "Krenuo sam gore", "Razgovor bez riječi", "Strah"..., a posebno su se istaknule "Političar" sa zdušnim refrenom koji se pjeva sa strašću 'političaru, jebem li ti majku!' i "Volim te" ('to su samo prazne riječi') koja bi bar jednom mogla uživo zaživjeti i uz našu najbolju repericu Remi. Daj Mirela, pliz, bar jednom nas počasti sa svojim vokalom na koncertu Žareta. Joj kak' bi to bilo lepo za vidjeti i čuti...

Za sam kraj počastili su nas sa post-'Tuđmanovskom' "Lenta", a tokom koncerta su izveli još dvije nove skladbe "Na pos. sta. tram 7" i "Dolijevao" koje zajedno sa iznenađujućim, spomenutim uvodnikom "Sjećanja na Njemačku" otvaraju jedno sasvim novo stilsko poglavlje u radu ovog izuzetno kvalitetnog, duhovitog, metaforičkog, poetskog i moćno nazubljenog punk-rock benda. Moram jasno i glasno reći da sam gledao skoro sve njihove koncerte u zadnjih par godina, a ovo im je bio apsolutno najbolji. Kapa dolje majstori. Tako se to radi. Svaka čast! Zbog vas imam volje da dolazim na koncerte, slušam glazbu i da živim ionako bijedan život. Tih sat vremena mi je udahnulo vjere da se valja boriti i da nikad ne treba odustati, pa makar morao i, ono što se kaže, jesti govna. Samo da prispomenem što sam čuo od nekih punk-indie djevojaka u publici: 'jebote kak' dobro sviraju i kak' imaju dobre pjesme, al' im je pjevač ružan i nemerem ga gledati'. Stric Bednajec. Grizli Adams. Vladimir Šeks.
[ Čudnoređe ]

Čudnoređe   © horvi

Nakon ovakvog apsolutno fantastičnog nastupa i svirke priznajem da mi je Ognjen, to jest ČUDNOREĐE izgledalo mlako i vodenjasto, no to su moje osobne impresije. Njihova svirka jeste kvalitetno dobro urađena, no onaj energetski naboj vraške distorzije gitara prethodnog benda je smanjio razinu adrenalina u meni. Onako, kada gledam sada, oni su trebali prvi nastupiti jer nemaju moćan i razoran 'šus', već imaju zabavan i otkačen karakter koji idealno paše kao 'intro' u zvučno moćniji bend. Nema veze. Pričam skoro pa i bezveze ono što mi se roji po glavi nakon koncerta.
[ Čudnoređe ]

Čudnoređe   © horvi

Elem, fino su nas nekih tridesetak ljudi zabavili svojim pošalicama i zvrkarijama, Ognjen je bio skroz u svome filmu, šetao je po publici, valjao se po podu, izvodio svoju koreografiju punu grimasa i lucidnih gesta, pa je malo zasvirao i svoju akustičnu tamburu, zajebavao se kroz svoje duhovite pjesme i ponovno dokazao da je jedan od najekscentičnijih i najzabavnijih Hrvata koji umije iz gluposti i banalnosti napraviti 'veliku stvar'. Možda sam čak i pretjerao u svojoj tikvi. On ne da je jedan 'od onih', već je najduhovitiji alternativni rocker uz kojega se možete upišati od smijeha šta sve tom otkačenjaku ne pada na pamet. Uvijek kad ga gledam izvrtim dobar dio Monthy Pythona, Alan Forda, Crne Guje, Jackie Chana, sprdačina na Steven Segala i općenitog izrugivanja zatucane populacije koja ne razlikuje proton od feferona, ha-ha-ha. Ma, Čudnoređe je smijeh ravan zajebanciji pomaknutog i pomahnitalog Muppet Showa, originalno i katkad bizarno do perverzija, te ga je s užitkom gledati i slušati. Nekad je bio Ognjen solist s akustičnom gitarom radeći urnebesne one-man komedije, a sada kako ima bend postao je još luđi dignuvši razinu performansa na umjetnički rock pijedestal.
[ Čudnoređe ]

Čudnoređe   © horvi

Nije da je muzika ovdje nešto izgubila ili da se nazire tek u pozadini; njegova ekipa jako dobro i uigrano svira, ali kad ga vidite kako radi sve te ekscentrično-manijakalne poteze i akrobacije, on svijesno potiskuje značaj pop kulture i zabave u nebitan dio naših života. Poput nekih navedenih (a i nespomenutih) tvoraca crnog humora, on izvlači osnovnu esenciju komedije u rock format kroz sočne i pikantne sfere koje ne ostavljaju ama baš nikoga ravnodušnim. Čuo sam komentare nekih slučajnih promatrača 'pa jebote, koji je ovo luđak?', no ne treba to doslovno shvatiti. Ognjen s ovom formacijom benda zna jako dobro što radi, a to što radi je ovom prilikom kao i u KSET-u na Velikoj rock eksploziji 10.X 2013. upriličio na svojstveno neobičan, ortodoksan i ekscentričan način. Za njega apsolutno vrijedi ona stara teza da ga niti jedna majka ne bi htjela za zeta, ali bi vrlo rado voljela da svira i nastupa na svadbi njene kćerke.

Zadnji bend ove nategnuto-stisnute večeri bili su ABERGAZ koji sviraju tu i tamo, ali ih nikako ne uspijem uhvatiti već par godina. Njec je bez ikakve sumnje naš najbolji i najoriginalniji zagrebački punker i dok je njega, scena će nam neprekidno isporučivati prave bombe od konkretnih angažiranih pjesama. Međutim i nažalost, otkako se postava smanjila odlaskom Karla i moćne ubojite sekcije koja je frcala sjajnim tempovima, ubojitim riffovima, kratkim solažama i melodičnim pjesmama, Njec sa novom djevojkom na basu i pratećim vokalima, te meni nepoznatim bubnjarom više ne zvuče onako 'profi' već kao lo-fi i demo punk bend.
[ Abergaz ]

Abergaz   © horvi

I dalje su u igri znamenite pjesme s nekoliko odličnih albuma, Njec sada koristi mikrofon 'headphone/mic' iliti kak' se taj kurac već zove, odlično izgleda s crno-bijelom maramom na glavi, energičan je i scenski upečatljiv i s Marsa, no s ovom postavom to jednostavno više nije ono što je bilo prije. Ostale su pjesme i dobra energija bez onog zvučnog kolaža koji je bogatio sjajne radove "Bunt" (2009), "Live at Radio Student" (2010) i ponajboljeg "Minimalizam megalomanije" (2013) objavljenog na audio kaseti prije više od godinu dana. Ne mogu reći da sam ostao nezadovoljan ovim nastupom premda je zvučno bio vrlo sirov na razini demo izvođača i faha u kojeg Abergaz nikako ne spadaju po svojoj prošlosti, ali da sam očekivao upravo od njih najviše od ova tri benda, upravo to očekivanje me prevarilo. Ali da su Abergaz napravili solo koncert i tehnički se uravnotežili na konciznost odnosa basova, gitare i bubnjeva, dojam bi bio puno bolji i upečatljiviji. Njec ima strast i 'mast' mada je mršav ko' šibica za uraditi fantastične stvari i scenske performanse na visokoj razini najenergičnijeg i najbuntovnijeg punk benda, no trebati će mu neko izvjesno vrijeme da ovu novu postavu uigra kako bi vratio ponovno onaj stari elan. Teško mu je isto kao i svima nama, neka dobra lova bi mu idealno sjela u neoptimističnu materijalnu perspektivu, ali ne daje se on samo tako lako. Ostati će punker vjerojatno cijelog života, a to zaslužuje poseban respekt.
[ Abergaz ]

Abergaz   © horvi

Ova tri benda makar koliko već bili razvikani i hvaljeni još uvijek nisu naišli na neki pozitivan širi medijski odjek. Nema ih na komercijalnim radio stanicama gdje se vrte i Hladno Pivo i Majke i Let 3 i Đubrivo i Zadruga i slični domaći izvođači iza kojih stoji nešto punkersko, nitko ih ne gura naprijed sami se snalazeći u kaosu centrifuge koja ih melje, ali upravo zbog svojih ideoloških načela kojih se drže, svi će oni kad-tad uspjeti i biti prepoznati u očima javnosti. Ovo su bendovi koji, kako vrijeme pokazuje, ne odustaju i sva je sreća što se ne razilaze jer ih veže ona ista spona kao i mene koji pišem o njima.

horvi // 18/01/2014

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*