Rambo Amadeus svoje zadnje koncerte u Zagrebu svira u manjem i intimnom prostoru kluba Sax. To je u svakom slučaju za pohvalu, jer tu njegova genijalnost i interakcija s publikom dolazi maksimalno do izražaja. Koncert je najavljivan za 23h, a počeo je s odmakom od kojih dvadeset minuta, što je u svakom slučaju za pohvalu. Primjer koji bi svi klubovi trebali slijediti. Obzirom na kišu koja je cijeli taj dan i večer padala, Rambo je odmah na početku najavio da večerašnja publika vrijedi duplo, jer su imali snage po kijametu koji je poharao Zagreb doći na koncert. Na pozornici su ga, prema najavama, trebali pratiti Two Winettous, no umjesto dvojice pojavila su se tri Indijanca. Na pozornici su prisutni gitara, bas, bubanj i klavijature. Čim je bubnjar krenuo sa svojim furioznim ritmovima, bilo je jasno da će ovo biti brza svirka. Rambo na svojim zadnjim albumima, a i ovim nastupom, pokazuje zaokret ka avangardnom rocku, gdje bih ga mogao usporediti s nastupima Šarlo Akrobate, u kojima je Šarlo više zalazio u punk. Svjetski mega car tu više gazi u jazz vode, ali avangardna nota Šarla je itekako prisutna. Uz pjesme je kvartet imao i jedan kratki kazališni performans, u maniri sinkro plivanja. "Halid invalid" je tipičan primjer tog novog bržeg i žešćeg zvuka, gdje originalna pjesma nema toliko veze s ovim što je odsvirao u Saxu, a publika je otpjevala dio "molio bih da te ne volim".

Ono što uživo itekako zanimljivo radi je kombinacija nekoliko svojih pjesama, gdje skače iz "Moj skutere" u "Kataklizma komunizma" i natrag. A u jednom trenutku je samo uletio s "Let the sunshine in" iz mjuzikla Hair. Basist je u hodu puštao samplove da nadopuni zvuk grupe folk motivima, a najveće je iznenađenje bilo kad je pred kraj koncerta pustio kompletnu "Sokolov greben", koju je publika s guštom otpjevala. Uz pjesme je kvartet imao i jedan kratki kazališni performans, u maniri sinkro plivanja. Kroz cijeli koncert publika koje je u Saxu bilo taman da ne dođe do gužve, zajedno se zabavljala s ekipom na pozornici, a sve je izgledalo kao jedan privatni tulum. Ekipa koja prati Ramba u mojoj bilježnici zaslužuje same superlative, gdje je evidentno da su vrhunski svirački kolektiv. Genijalno zabavan koncert uz jednako takvu improvizaciju umjetnosti sviranja, kroz dva sata i bisom na kojem je izveden još jedan kazališni performance, glamočki twist , ispunio je moja očekivanja.

jura // 18/05/2014