Gogol Bordello već je nekoliko puta gostovao u Zagrebu i svaki koncert je bio i više nego dobar, no ovu večer dogodilo se samo pola magije od one koju sam očekivao. Moram pohvaliti organizatora koji je najavljivao koncert oko 21.45h, te je kašnjenje koncerta svedeno na minimalnih i pristojnih petnaest minuta s početkom u 22.00h. Tvornica se do početka koncerta napunila, ali opet je bilo bar malo mjesta oko svakog posjetitelja, da se koliko toliko moglo ugodno disati. Zanimljivo je što na ovom koncertu Gogoli nisu imalu predgrupu, a sam koncert počeo je u okvirima zakazanog, velika pohvala organizatorima. Koncert su otvorili s pjesmom "We Rise Again", koja također otvara i njihov posljednji studijski uradak, Pura Vida Conspiracy. Osobno jedna od rijetkih pjesama na tom albumu koja ima onaj pozitivan štih njihovih starijih pjesama. Bilo je za očekivati da će veći dio koncerta ponajviše biti fokus na novijim pjesmama, koje meni osobno nemaju onu snagu kojom je ovaj Bordello dosad plovio. Pjesmom "Wonderlust King" uspjeli su me vratiti u svoju staru filozofiju energičnog zvuka, gdje su ponajbolje kombinirali punk i romsku filozofiju. Svi iz benda vrlo često su se penjali na monitorski zvučnik i time samo pojačavali ionako uzavrelu atmosferu u Tvornici. Inače sve pjesme koje izvode uživo ubrzane su obzirom na studijski original. Jedna od novijih pjesama koja je večeras posebno dobro sjela je "Immigraniada (We Comin' Rougher)". Eugene Hütz i njegova ekipa se kroz cijeli koncert gibala u ritmu glazbe i sve je bilo posloženo kao avangardni kazališni mjuzikl. Baš taj mjuzikl je po meni bio možda malo previše tehnički izrežiran, gdje svaki glumac u određenom trenutku mora napraviti baš kako je režiser rekao. Baš te pretjerano uigrane kretnje su mi malo zasmetale, jer je falila ona spontanost koja je potrebna da cijela priča ima kompletnu kemiju. Uz sve to Eugene je imao dosta intermezzoa na akustičnoj gitari, kao da se želio pohvaliti koliko dobro barata virtuoznošću na svom instrumentu. A to je publici ipak bilo malo dosadno, jer uz ovakvu glazbu pretjerano soliranje na gitari nikome nije potrebno.

Kako se koncert bližio kraju, vidljivo je bilo da pjesme koje nisu na zadnjem albumu, ipak mogu iznijeti koncert, ali učestalim razbijanjem sa novim kompozicijama tako nešto se ipak nije dogodilo. Koliko god je koncert bio dobar, ali samo dobar, ipak nije uspio od mene napraviti totalnog bezrezervnog fana. Možda baš zbog očekivanja, koja su s moje strane bila velika. To je uvijek problem, bilo bi lakše da nisam imao predrasude. Da sam išao bez njih, koncert bi možda doživio više emotivno, a manje s dozom lagane negative. Regularni dio koncerta je završio nakon nešto više od sat vremena. To je još jedna od tih tehnikalija koja me smetaju, jer svijetla se nisu upalila, a publika da i nije ništa skandirala, Gogol Bordello bi se opet pojavili na pozornici i odsvirali još par pjesama. Uopće ne znam zašto nisu odsvirali poštenih sat i pol ili dva sata, pa se povukli i čekali pošteno skandiranje publike. Ovako je bilo čak tri bisa kojim su još malo rasjeckali koncert i ubili homogenost koju inače imaju uživo. Za sam kraj koncerta ostavljena je "Sun is on my side", a pitam se na čijoj je strani sunce večeras bilo i u kolikoj mjeri. Možda prije sunčano uz laganu naoblaku.

Većini koji su vidjeli Gogole uživo u Zagrebu prije večerašnjeg koncerta, tu mislim na koncert u Močvari 2003. ili Tvornici 2008. godine, ovaj koncert im zasigurno neće ostati u sjećanju kao njihov najbolji nastup u našem glavnom gradu.z

jura // 18/06/2014

> vidi sve fotke // see all photos