Što se onog interesantnog za čitatelje ovog webzina tiče, a vezano je uz špancirfest i moju mogućnost prisustvovanja događanjima na ulicama grada Varaždina kroz radne dane između vikenda - nalazim vrlo bitnim spomenuti i izdvojiti Jam session (glazbeno druženje po sistemu slobodne improvizacije) na krasnoj lokaciji Trga slobode. Pod nazivom "Jam session Jura i prijatelji" na ovom prostoru uz neobavezno jammanje (uglavnom glazbenika!!!) doista se moglo uživati u finoj i razigranoj, nepretencioznoj, improviziranoj glazbi. Jura je - za one koji žele znati više :-) gitarist Jura Geci (Superoperator, Voodoo Lizards) a, kak i on sam veli, na toj uličnoj pozornici svirali su "prijatelji i glazbenici, istomišljenici, varaždinci, slovenci, gasterbajteri, francuzi, redikuli, pijani i trezni, dobra volja, zaposleni, nezaposleni, mame, tate, dede, bake. Individue za koje nisam ni znal da sviraju. Sviralo je preko 20 glazbenika, profesionalaca, amatera". Još kad sam u subotu navečer u gradu srel starog pajdaša, inače fantastičnog gitarista Hrgu koji već dugo ne svira i kaže da nema volje za svirkom, a koji mi je rekel da je i on jammal, i da je Surla bubnjal,...
Međutim, žao mi je da na ovogodišnjem špancirfestu na jednoj od "pravih" pozornica nije zasvirao neki varaždinski band. Padaju mi na pamet odlični i danas veoma aktualni Groove on, Jam ritual... U petak je počela žešća gužva na ulicama, u vilu Bedeković došla je Josipa Lisac ("standardno dobra" - veli moja žena koja je bila tamo), na Trgu Miljenka Stančića svirao je Rachid Taha i prilično rasplesao i oraspoložio prisutne svojom ritmično plesnom kombinacijom koja mi je izuzetno legla uz prvi i jedini pojedeni LANGOŠ, malo druženja s bratom, Fićijem i Pedijem, a onda je došla stara drugarica alergija i planinarsko pjevačke obaveze slijedećeg dana pa sam se morao uputiti doma u karantenu.

Nedjelja kao zadnji dan špancirfesta donijela je u Varaždin sevdah, pop, ciganski punk i Dubiozu kolektiv! Dubioza kolektiv je glazbeni žanr sam za sebe!

Fantastičan nastup za kraj špancirfesta, nastup za koji bi se zaista moglo reći da je kruna ovogodišnjeg špancirfesta, nastup za vrijeme kojeg su tisuće ljudi plesali, skakali, pjevali, mahali rukama, bacali pive u zrak, nastup na kojem su uživala i djeca od valjda 5 pa do onih starijih od 55 godina. Davno sam čuo njihov prvi album, i već onda sam rekao bratu - ovo je odličan i bit će velik band! U njima od domaćih snaga čujem i Gustafe i Let tri i Kawasaki3p i Dječake i Psihomodopop i Majke i Hladno pivo i ..... Kapa dolje majstori, sretno vam bilo i nadalje. Prije njih energično su otprašili Gogol bordello ali ovaj puta bili su "samo" odličan aperitiv za kraljeve iz kolektiva. A prije starog grada i najveće gužve ovogodišnjeg špancira pod bedemima posjetio sam nakratko gospođu Amiru Medunjanin ("bila je veoma intimna, egzaktna i nepogrešiva u pjevanju i darivanju osjećaja. Elegantna, duhovita i topla" - veli moja žena koja ju je slušala u cijelosti), a u prolazu okrznuh i Detour (cijenim njihov studijski rad) koji mi ovom prilikom nisu legli ali su mom sinu, kaže, uživo bili baš dobri.

Špancirfest je brand, širi pozornice (vila Bedeković pokazala se kao odlično mjesto za "intimnije" koncerte), privlači sve više i više posjetitelja, neki varaždinci ga ne vole, neki u njemu guštaju... Ali bolje nek je tu neg da ga nema, i nek se razvija i mijenja.

Za kraj, pala mi je na pamet hipotetska zamisao: - kakav bi Varaždin bio grad da se sva sila koncerata i događanja koji se za vrijeme špancirfesta u gradu dogode, rasporedi na 365 dana ili 52 tjedna u godini? Probajte samo zamisliti ...

okHRk Ivica

okhrk // 02/09/2015

> vidi sve fotke // see all photos