Po običaju, nastupi ovakvih sastava su vrlo dobro (i odlično) primljeni u Aquariusu, pa tako nije bilo niti izuzetka s ovim koncertom nadaleko poznatih mostaraca. Premda se gotovo sva publika sakupila već oko 21 h, mostarci su koncert poćeli tek iza 22 h, a ovu rupu od šezdesetak minuta popunjavao je DJ program koji je bio vrlo tih, te bi najbolje bilo da se umjesto toga održao barem neki mini session neke predgrupe što bi stvorilo daleko bolju klimu i atmosferu uoči glavnog koncerta za kojeg je publika izdvojila popriličnu svotu. Nastup MSR otvaraju sa dva odlična sevdah instrumentala gdje odmah pokazuju da su gitarist Nikša Petrović i harmonikaš kojem nisam uspio zapamtiti ime alfe i omege cijelog sastava. Njihove briljantne solo dionice i međusobne međuigre su u principu i bile osnovna nit vodilja cijelog večerašnjeg koncerta koji je potom nastavljen sa setom pjevanjih kompozicija koje je otpjevao Iso Velić, postariji gospodin koji po imageu i vokalnim manirima pripada staroj folk školi šezdesetih zajedno sa Zvonkom Bogdanom i sličnim legendama starogradske, folk i sevdah scene. MSR su u ovome setu isprepleli četiri kompozicije od kojih su najbolje prihvaćene legendarna "Mostarski dućani" i lagani fini ambijentalni song "Medna usta, crvene oči" gdje je harmonikaš instrument zamjenio sa klarinetom što je dodatno obogatilo njihovu vrlo koncinznu svirku. U šestoj skladbi dolazi gošća Ljiljana Petrović - Buttler i nastavlja koncert sa laganim sevdahom "Kaži zašto me ostavi", nakon čega slijedi niz od 7-8 kompozicija u kojima Ljiljana prikazuje sav svoj talenat za pretapanje sevdalinke u osebujnu vokalnu seansu. Prihvaćena je s oduševljenjem krcatog Aquariusa, no najveći doprinos svemu tome dao je glazbeni performance MSR koji vrlo dobro znaju šta je to što rade. Njihovi glazbeni dometi nisu samo u suhoparnom sevdahu, već i u vrlo dobro osmišljenim relacijama i fuzijama sa bluesom, ska i 3/4 taktovima, te povremenim egzibicijama vještih improvizacija prvenstveno na gitari i harmonici koje umnogome podsjećaju na rock. Njihov violinist je također dio stare sevdah škole i njegov zvučni spektar drži se strogih načela dotičnih melodija, no u konceptu cijelog MSR jest karika bez koje ne bi bilo tolikog šarma. Ovom prilikom izveli su i novu skladbu "Ona plače, on je nježno ljubi" koja se nalazi na novom albumu, a nakon brze tročetvrtinske ritmike skladbe "Mustafa" Ljiljana odlazi sa pozornice i glavni vokal preuzima dotada ne suviše eksponirani gospodin na violini i počinju da se šibaju samo hitovi pri čemu je čitava ekipa MSR debelo zagazila u rock teritorij. Posebice kada su čestitali zagrepčanima obljetnicu grada, gitarist Nikša je izveo strahoviti psycho-surf-sevdah solo na svojoj akustičnoj gitari koja je potom cijelu ekipu uvela izgleda na njemu omiljeni teritorij rocka i funka koji je iz brzog sevdaha pretočen kroz mix u obradu "Another brick in the wall" Pink Floyda. Potom je na pozornici ponovno vokal Iso Velić i počinje najluđa i najbrža kompozicija večeri, tradicionalna "Mujo kuje konja po mjesecu" odsvirana s intenzitetom ciganskog tempa prosijanog kroz sito h/c punka. Ova skroz neobična smjesa sevdah melodije i h/c ritmike izgleda da se nije osobito dojmila samog gospodina Ise koji je u par navrata tijekom pjesme odmahivao rukama gledajući bubnjara, no čitav dojam koji su u ovoj skaldbi ostvarili bio je najoriginalniji dio večerašnjeg koncerta. Posljednja skladba koju su odsvirali bio je medley u kojem su prepleli brojne sevdalinke u koju su "umiksali" "Beži Jankec", te se ubrzo ponovno vraćaju na bis u kojem im se pridružio Edo Maajka koji je s njima odpjevao jednu skladbu s opaskom "da raja u Zagrebu nezna što je sevdah i da pri tome misle da su to cajke". Za to vrijeme Ljiljana se spustila među prve redove publike i nastavila s nizanjem vokalnih interpretacija polagano se kretajući sa dva "bodyguarda" među oduševljenom publikom. Zatim je slijedio ne znam baš koliko potrebna obrada "Balkana" od Azre, a potom i kraj, no ne i definitivni jer se nakon desetak minuta skandiranja vraća okrnjena ekipa MSR (bubnjar, basist, harmonikaš i dva gitarista), te izvode svoj posljednji set na inzistiranje publike u trajanju od još nekih petnaestak minuta. Sve skupa, bio je ovo vrlo dobar i uspješan koncert koji je dovukao 600-700 ljudi (možda i više), a MSR su se pokazali da su vješti interpretatori njima domaćeg sevdaha s vrlo intrigantnim izletima u teritorij bluesa i rocka čime su samo potvrdili tezu da je pravi i originalni etno izraz stvar lokalnog nasljeđa i globalnog suvremenog koncepta, te da je sevdah ovakav kakav oni njeguju zajedno s njima izašao iz okvira BiH područja te da ima vrlo dobre šanse za široku medijsku ekspanziju.

horvi // 05/06/2006