Na uličnoj predstavi na cvjetnom trgu u srcu Zagreba, u samu zoru ljeta, Cinkuši su u sklopu otvorenja festivala odigrali skoro pa polu-unplugged koncert u kojem zvučno doduše puno toga nije štimalo, no kako to i dolikuje ovakvim uličnim performanceima, najvažniji je kontakt s publikom. Oni su odsvirali nekih sat vremena programa u kojem su izveli sijaset svojih najvećih hitova poput "U divljaka luk i strijela", "Babilonska", "Raca", "Stari Pjer", te nisku sa novog albuma "Domesticus Vulgaris", poput "Recepta" ili same naslovne skladbe, te nekoliko novijih, nešto "uvrnutijih" i "izmješanih" kompozicija. Pošto ovaj festival i sam njihov nastup nije bio specijalno najavljivan, slučajni (i namjerni) posjetitelji su bili obasuti sa mnoštvom njihovih slobodnih formi u kojima su Cinkuši sami sebi dali oduška da manipuliraju sa vlastitim glazbenim zakonitostima u kojima je dobar dio krojio i vrlo slab razglas, tako da su svijesni te činjenice, cijeli svoj program orijentirali prvenstveno na što slobodnijoj improvizaciji koja im je ovdje donijela vrlo pozitivan odaziv publike. U mnoštvu ljudi koji su se te večeri muvali po najelitnijem zagrebačkom korzu, sakupilo se vrlo mnogo ljudi koji su možda po prvi puta slušali i gledali ove zabavljače koji spajaju etno, rock i punk energiju u osebujan artistički sklop. Ljudi su stajali, slušali, pljeskali, vrištali, skakali, odlazili, dolazli i nakratko se zadržavali ili prolazili bez ikakvih dojmova. Međutim, bez obzira na nekolicinu "brujača" kojima je njihova glazba i scenska izvedba "loša" (?!), Cinkuši su na štandu rasprodali sve primjerke albuma "Domesticus Vulgaris" i sva količina piva koja se nalazila ispod minijaturnog šanka je bila razgrabljena i prije završetka koncerta. Čak se i nakon bisa "Oj krapinske vuske staze" koji je donio definitivni delirij sa popucanim Igorovim žicama na violini pojavila poprilična brojka ljudi koji su željeli kupiti primjerak njihovog albuma, a mene osobno je jedan mladić sa kapom šiltericom priupitao na vrlo lošem engleskom jeziku "gdje mogu nabaviti njihov album?". Najveća strast Cinkuša da budu zabavni, otkačeni i originalni i ovaj put je došla do izražaja bez obzira na, ponavljam još jednom, vrlo loš razglas u kojem bubnjar Marko apsolutno nije došao do izražaja. Zbog toga se i cijeli njihov nastup gotovo sveo na unplugged, a ako se k tome doda da je Nebojiša (el. gitara) u nekoliko navrata izlazio sa pozornice i pokušavao pridodati koji decibel više cijelom bendu... znači da im je vrlo važno kako i zašto zvuče i zašto žele da baš upravo tako zvuče.

Ovaj puta to nije bilo previše sjajno, ali je imalo odličan "feedback" što znači sjajnu reakciju prisutne publike.

horvi // 05/06/2006