Tamara je sa svojim kvartetom napokon "sletjela" u Gorgonu i još jednom pokazala zašto je jedna od našh najvećih na polju jazza. I to bi bilo sasvim dovoljno napisati, a ostatak vremena provesti slušajući album Ulika revival koji je tu večer promovirala. Branko Kostelnik, koji je najavio Tamarin nastup te večeri, rekao je da je probao Tamaru dovesti i prije pet godina na otvorenje Muzeja suvremene umjetnosti, ali je tada imao protivnike koji su to stopirali. Zato je večeras, s "malo" zakašnjenja, ta nepravda ispravljena. Tamara je nastupila s ekipom koja je svirala i na Ulika revival i na "originalnom" Ulika. To su već prekaljeni top igrači: Matija Dedić (glasovir), Žiga Golob (kontrabas) i Kruno Levačić (bubnjevi). Svi oni zajedno skloni su improvizacijama kojima pjesme uživo dobijaju širinu putujući vrlo često i nepredvidivim putevima.

Tamara je odmah na početku natjerala publiku na igre glasovima, gdje smo svi u publici morali držati vokal izgovarajući određeno slovo na određenom nivou. Već tim zabavljačkim početkom, dala nam je do znanja da ćemo zaboraviti uštogljenost i službenu notu koja je nerijetko prisutna na koncertima jazza i klasike. Ta neposrednost je jednako bila prisutna u komunikaciji između nje i publike, kao i između članova kvarteta. Sama je koncertnu večer prozvala "antistresna terapija", i to je i njen najbolji opis. Naravno da su od pjesama na udaru bile ove s "rivajvla", od kojih su se posebno isticale "Tanac" gdje je Tamara zaplesala kolo, a glasovno otišla čak u operne arije. Trojka koja je prati ima osjećaj za ritam, znali su usred pjesme stati sa svirkom i sekundu poslije krenuti i to nekoliko puta. Kako su pjesme odmicale znali bi odlutati do avangardnih predjela, a opet se sekundu kasnije vratiti u pjesmu. Samim tim pjesme bi dobijale novu formulu, pa je tako "Črno zlo" u trenutku postala funky pjesma s publikom koja drži ritam.

Sve što je lijepo kratko traje, pa je tako i ovaj koncert proletio praktički u sekundi, iako je uključujući bis svirka trajala skoro dva sata. "Naše, a svjetsko" je slogan kojim bi najlkaše opisali kvalitetu živog nastupa ove ekipe. Kako je svojevremeno netko rekao; da bi bio top izvođač, uživo moraš biti dobar muzičar, pjevač i imati zabavljačku crtu. Kod Tamare je sve to prisutno u velikim količinama. Toliko da ponekad nismo ni svjesni koliko. A antistresna terapija uz ugodno druženje nastavila se i nakon koncerta. Kao takva bila je pravi sedativ da bar malo saberemo dojmove u našim glavama.

jura // 09/12/2014