U petak je Vinyl bio prekrcat što za tako malecki podrumski prostor i nije neka osobitost, ali da ste samo večer ranije svjedočili u Route 66 gdje je dvosatni koncert beogradskih Dža ili Bu promatralo rekordnih 13 duša i vama bi ovakav prisan feedback odgovarao. Dakako, s maksimalnim brojem ljudi koji stanu u Vinyl, a neki su se morali naguravati i na stepenicama. U ovako ugodnoj atmosferi zagrebački četverac Big Strip Gorila premjerno su emitirali najnoviji videospot "Bez treme", a onda odmah odsvirali i koncert nešto dulji od pola sata predstavivši se u autorski legitimnom izdanju kao pravi suvremeni hrvatski indie-rock bend koji je očito sve svoje početne retro korijene ostavio daleko iza sebe. Njihov prvi demo EP iz 2011. više očito nema ništa zajedničko s njihovim glazbenim svjetonazorom unazad 2-3 godine po svim relacijama. Osim toga odavno više nisu čupavi i kuštravi momci s furkom na The Rolling Stones iz 60-ih već dotjerani i 'umiveni' ko' da su pristigli ako ne barem iz Londona, onda iz Manchestera ili Sheffielda 2016. Pa ipak, unatoč toj tenziji modernog imagea kaj se tiče obleke i frizura, mnogo toga je ustvari post-retro u njihovoj glazbi sukladno britanskim i američkim indie-rock izvođačima koji su da li svijesno ili ne u ovim vremenima 3-4 koljeno Roxy Music i svih njihovih new-wave nasljednika (Japan, Ultravox s John Foxxom, Magazine, rane faze Simple Minds i U2...). Tu se valja podsjetiti one čuvene Ferryijeve ironije kada su Roxy Music sredinom 70-ih bili na američkoj turneji, a Ameri nikako nisu mogli sažvakati njihov glazbeni stil tražeći da sviraju r'n'r na što im je Ferry stalno odvraćao 'pa mi jesmo r'n'r bend, samo očito Amerikanci nisu previše bistri da bi to shvatili'. Tja, zato Amerikanci niti nisu imali jako dugo vremena nikakav sličan bend koji bi zakucao na komercijalne obzore praktički sve tamo do pojave The National i Arcade Fire, elem više od 3 decenije nakon čuvenog prvijenca Roxy Music. Kako god, Big Strip Gorila prate kurentna zbivanja u tom fahu i hvala Bogu da je tako pa makar to sve skupa bio već viđeni i odsvirani retro koji redovito ima nekih novih pomaka koji između ostalog korespondiraju s post-punk i dance-rock referencama u pop manirima. Što će reći da bend ima kreativno izbrušen 'šmek' balansirajući između komercijalnog i alternativnog, te da točno zna kojoj publici gravitira odmjereno šetajući između blažih baladičnih skladbi i onih daleko jačih. Dovoljno da ne budu brit-pop, a premalo za čvrsti alternativni rock. Indie-rock im je taman posložen kao idealni geviht u vrlo dobro smišljenoj formaciji bez klasične bas gitare tako da su im gabariti pjesama redovito raznoliki, kompaktni i zanimljivi, dok se za liriku na hrvatskom i nema što puno komentirati s obzirom da pucaju na relevantni medijski i radijski eter bez banalizacije i prgave rockerske sirovosti da bi im se zbog toga nešto moglo negativno odbiti o glavu. Već su objavili podosta singlova i videospotova, te se očekuje i album, vjerojatno bombetina napucana hitovima koje su godinama stvarali.

horvi // 11/04/2016