Idućeg dana, odnosno u subotu, došli smo na Šodericu već ok 19h da bi s frendovima purgerima malo prošetali uokolo jer dan ranije došli smo već po mrklom mraku. I tako stigavši pred festivalski prostor srećem frendicu iz Elementala pa smo uz cugu prošli kojekakve priče. Od neslavno prekinutog Ferragosto Jam-a, sličnih priča sa koncerata, itd. A dotakli smo se i teme o koncertnom ozvučenju koje je na žalost, i to ne samo po mom mišljenju, na ovogodišnjem Rocklive-u podbacilo. Naravno bendovi koji su imali svoje tonce imali su neusporedivo bolji zvuk nego neki bendovi prvog dana.

Zahvaljujući toncu, ili setapu od dan ranije, S3ngsi su već i u birtiji iza pozornice i van festivalskog prostora zvučali bolje. Ekipa s kojom sam bio tamo uglavnom nisu slušali bend prije ovog koncerta ali znali su kako otprilike izgleda njihov logo, i zapamtili su da su njihovo ime pročitali iz nekoliko koncertnih najava. Iako to ne znači baš previše, očito dovoljno zaintrigira nekog da barem jednom poželi čuti kako taj bend zvuči u živo. S druge strane, odradili su konkretan nastup, no imam neki osjećaj da se stalno bore s nečim. Možda ih muči jezik? Možda bi na ovakvu glazbu bolje prošao engleski? Ne znam, no na mene su ostavili dojam da iako na nezahvalnoj poziciji, isto tako mogli su svirati i kao drugi ili treći bend. Ponovno pauza, ali s nestrpljenjem sam čekao da konačno live doživim nastup Diyale. Inače varaždinka, nastupala je u legendarnoj koprivničkoj Kuglani2 kad je ova još kontinuirano radila. No propustio sam ga. Neplanirano sam propustio i ne tako davni nastup u KSET-u na koji sam planirao ići. A sad me konačno samo neka viša sila mogla spriječiti da na ovaj ne odem. I makar sa višim silama imam povremeno nekih nesuglasica, ovaj puta sve je bilo kul. A sa velikim i boldanim KUL mogao bi se u kratko opisati i njezin nastup. Iako nisam u hip-hop i reperskim krugovima, niti sam ikad slušao puno te glazbe, imam dovoljno iskustva iz kojekavih drugih područja ''žestoke'' glazbe i sa sigurnošću mogu reći da bi za način pjevanja, glas, performans i žestinu mnogi frontmeni dali barem jedno jaje. Na bini tek uz groove DJ Yesha Diyala je djelovala kao neki gepard koji je svakog trena bio spreman da skoči sa stejđa i razori nas gnjevom koji je u stanju sipati iz sebe. Ako vam je teško zamisliti nešto tako, onda recimo, kad bi R.A.T.M. imali žensku frontmenicu ona bi bila i više nego dostojna zamjena Zacku de la Rochu. Tolko o tome A nakon još jedne pauze, na redu su bili riječki Jonathan. Puno se brujalo o ovom bendu, no kako ih nisam poslušao niti jedan jedini puta prije ovog koncerta, meni su bili sasvim nešto novo. Prije samog početka čuo sam dosta podjeljenih mišljenja. Neki smatraju da su uber hipsteri, nekima su pak odlični, nekima idu na živce, i tako, od svega toga još sam se više zainteresirao za bend pa nije bilo druge nego čekati početak. Na kraju mogu reći da sam odslušao gotovo cijeli nastup da bi došao do zaključka kako Jonathan ono što sviraju, sviraju jako jako dobro i uigrano. Reklo bi se ''ko iz .....'' No usred njihove svirke na pamet mi je padalo dosta bendova kojima Jonathan neodoljivo nalikuju. Ne fizički, i ne mislim sad nabrajati da ne bi došao u kojekakve nesuglasice, no ovakav domaći bend osim njih, barem kolko ja znam, ne postoji. Zbilja nisu moj fah, no ipak, kak je ono Duke rekao.. ''If it sound good, it is good. Isto to moglo bi se reći i za Elemental koji su nastupali iza Jonathana. Za očekivati je bilo da će iza 22h festivalski prostor biti već fino popunjen, te da će barem oni i K3P imati najviše rulje na svojim nastupima pa ih je to dodatno poneslo. Inače, rijetko kad sam gledao Elemental. Od zadnjeg puta prošlo je vjerojatno i više od 4 godine. Ne mogu reći jesu li mi previše u glazbenom smislu miš-maš, smetaju li mi više masovke na kakvima sviraju kad nastupaju negdje u blizini, ili nešto treće, no mislim da se i zadnji puta radilo o nekom festivalu. A u principu ne postoji neki veliki i valjan razlog da se ovaj bend ne doživi u živo. Dapače, kad skužite kojom lakoćom, žarom i guštom izvode pjesme, ne bude vam žao ako koji puta odete na njihovu svirku. Također, u uho mi je upalo par novih pjesama koje zvuče veoma dobro, dok mi je jedna od njih kojoj se ne sječam imena zvučala fantastično. Morat ću preslušati novi album da bi se sjetio. Subota je do Kawasakija pružila veoma konkretne nastupe, pa se i od njih nije očekivalo ništa manje. No Kawasaki sam gledao već toliko puta, i toliko puta su odsvirali gotovo isti koncert, da u principu ne znam što napisati. Da sam bio na tom koncertu, ali sa 20 godina u dupetu, skakao bih kao lud i bacio se u pogo i tad bi napisao da mi je koncert bio fenomenalan, a isto bi se desilo i da sam se prije svirke uspio napit. Da sam na primjer K3P gledao prvi puta bez obzira na godine, također bih rekao da su fenomenalan bend. Ovako, nakon ne znam koliko viđenih nastupa mogu reći da oni neosporivo i jesu dobar bend jer inače ne bi mogli izvesti šou kakav gotovo svaki put prirede, a ni ovaj nije bio iznimka. No gledajući ih tako postrance (da me ne kresne neka padajuća točena), zapitao sam se što ih to drži da i njima ne dosadi previše. Možda je to što svaki put neovisno o repertoaru na bini furaju čim veću zajebanciju? No i ona dosadi ako se ponavlja. Možda je u pitanju kombinacija cuge, zajebancije na bini, nove lokacije na kojoj sviraju, sexy cura koje se pale na njih ili nečeg petog? Mogao bi pogađati do sutra, a i ovako kasnim s tekstom pa neću, no reći ću samo da su kojim slučajem imali koncert i dan poslije, opet bi sve bilo isto, a vjerojatno će i idući put kad ih vidim biti tako. Mora da posjeduju neke super moći koje još nisam skužio, no možda je tako i bolje. Na kraju ostao nam je još jedan bend za pogledati a zovu se Madred. Pušeći pljugu na terasi neke vikendice razglabali smo o tome tko bi oni mogli biti. Pošto nitko od prisutnih nije znao, odlučimo na netu pronaći neki info, i u tom procesu uspjeli smo nešto zbrljati jer je gugl pronašao samo neki heavy metal bend. Po izgledu rekao bih moderni hipster-metal bend. I sad čuđenje... kako to za zadnji bend da sviraju neki tamo dečkići fićfirići. Izbacili smo razne teorije, no kad smo sa tim idejama došli bliže festivalskom prostoru, skužili smo da mjuza nema veze sa našim, na sreću, krivim očekivanjima. No, na naše iznenađenje bili su kao savršeni za čagu za kraj. Dancehall, drum'n'base, hip-hop, jungle, reggae.. svega po malo, no veoma melodično i plesno. Kad čujete kako vokal prži na jamajčanskom, nikad, pa ni tad ne bi pomislili kako u biti dolaze iz Novog Sada. A ako ste kad slušali Alborosie, Buju Bantona, Capletona ili nekog iz te ekipe, onda vam je jasno o kakvom nejasnom engleskom pričam. Uglavnom sjajna ekipa koja nam je ubrzo izmamila osmjeh na lice koji nismo skidali sve do odlaska. I kao kratki rezime... Na žalost ostali smo uskraćeni za nastup Repetitora jer je Boris slomio ruku. Kako sam već napomenuo, došlo je do promjene lokacije i od sada pa nadalje će se, nadam se, Rocklive održavati na Šoderici. No da su zadnja izdanja nudila više sadržaja ne može nitko osporiti. Nadam se i da će idući puta biti više izbora kad je u pitanju klopa i cuga, jer ne piju svi pivo/vino/rakiju ili vodu, i vjerojatno ne jedu svi meso, a isto tako se nadam i da će razmišljati o tome gdje će što postaviti pa da se idući puta ne dimimo svi zajedno kroz obje večeri. Prostor se recimo mogao bolje urediti... složiti neke improvizirane ležaljke ili klupe pored samog jezera i tako. Mogao bi trkeljati do prekosutra. No naravno da ima i dobrih stvari a prvenstveno i već spomenuto, festival se preselio na jezero. Kamp je koštao zbilja smiješnih 20kn, no opet, čuo sam nešto da je bilo ''operanata'' pa su ljudima iz kampa nestajale neke privatne stvari, no toga iduće godine zasigurno neće biti. Iz centra Koprivnice mogli ste na Šodericu doći besplatnim busom koji bi vas u 5 ujutro uredno vratio natrag. Preko dana ste mogli sudjelovati na radionicama koje je organizirala udruga Mamuze, ili jednostavno chillati na plaži, ali svatko bi mogao pronaći neke minuseve i pluseve, no nije svatko u stanju organizirati festival. Zato kao i prve godine unatoč sitnim propustima i iščekivanju idućeg izdanja, palac gore.

mario m. // 17/08/2016

> vidi sve fotke // see all photos