Kada ne očekuješ mnogo od koncerta, ili dođeš skoro pa ravnodušan na njega, sve što dobiješ (ili kojim slučajem izgubiš) dobro dođe (ili ode). Istina je da sam od večerašnjih aktera znao samo band Gretta koji su me ovog puta sjajno iznenadili kao ljudi po karakteru. Prije koncerta ovi su momci pronašli komadić svojeg dragocjenog vremena da mi se predstave u svojoj najboljoj varijanti raspredajući priče tko su, što su i zašto postoje. Uvelike sam se začudio činjenici da je bas gitarist Toma Vičev porijeklom pravi Bugar iza kojeg stoji impozantna prošlost, te da je praktički pravi poznavatelj svojeg instrumenta ističući Stinga kao osnovnog uzora uz masu glazbenika iz miljea rocka, jazza i klasične glazbe budući da svira i kontrabas u nekim sasvim drugačije orijentiranim frakcijama. Znači, nisam se prevario kada sam ga na ovim stranicama dvaput ishvalio jer sam osjetio da momak ima ono "nešto". Prvi band koji je izašao pred krcati auditorij Purgeraja (ne zaboravimo da je bio utorak) bio je nevjerojatan duet Gatuzo sastavljen samo od gitarista i vokala Damira, te bubnjara Gorana. Njihov nastup, kao i nastupi preostala dva sastava trajali su nešto više od pola sata, a Gatuzo se pokazao kao pravomoćni nasljednik The White Strips s povišenom dozom punka, rocka, new wavea, indie rocka, te povremenih improvizacijskih detalja koji dotiču Boss Hog, The Doors, Jimi Hendrixa, Jon Spencer Blues Explosion, Pixies... U melodioznom pogledu ima tu velikih natruha prvog Električnog orgazma, plesnih Sonic Youth, te minimalizma Velvet Underground. Tekstovi su im na hrvatskom jeziku (isto kao i sastavima Gretta i Dosh Lee), te su im dosta aspektirani na individualne preokupacije što je potpuno u redu. Aranžerski imaju vrlo slobodne forme kompozicija koje im daju nesputani prostor da u glazbi naprave što požele, tako da je ovaj nastup u pravom smislu bio zvuk za odličan independent-rock užitak.

Gretta se nakon njih pokazala kao centralni izvođač večeri s repertoarom skladbi "Shubi", "Daj daj" (nije od onog zabavnjaka Mihaljevića!), "Kad te vidim", "Gdje je ovdje ljubav", "Dugo", "Vrijeme nas mijenja", "Da li si sama" i "Što da mislim" koje bi se uskoro trebale pojaviti na njihovom prvom albumu. Već sada su veliki rock-band koji prije svega svira moderno, tehnički vrlo dobro potkovano i što je najvažnije imaju osim velikog komercijalnog potencijala i jako dobar kontakt s publikom. Nije na odmet spomenuti da su koncertu bili nazočni članovi Vatre i Ramireza koji su ih oduševljeno promatrali i rekli mi "nemoj Horvi popljuvat ovaj band jer su odlični". A kao vrhunac, sami članovi Grette su mi rekli da je Peđa (naravno s Terapije) bio sasvim slučajni posjetitelj njihovog vrlo lošeg koncerta s početka karijere također u Purgeraju prije godinu i nešto više, te da je vrlo pozitivno pisao o njima "progledavši im kroz prste". Danas je Gretta moćan i snažan r'n'r sastav koji ima vrlo poletne i hitoidne kompozicije s blagim retro prizvukom na EKV i U2, no ostatak koncepta je skroz moderan i nadam se da će u skoro vrijeme biti prepoznat kao nova snaga hrvatskog rocka. Potom je uslijedila kraća pauza u kojoj sam pokušavao pronaći bankomat oko Ribnjaka i Katedrale da kupim cigarete, a kad tamo na ulici sretnem članove sastava Viva Glorio koji su upravo dolazili na koncert. Zanimao ih je prvenstveno Gatuzo koji je odsvirao, a vidjeli su samo Dosh Lee koji ih izgleda nije previše impresionirao. No, Dosh Lee, su sastav koji prije svega puno pažnje poklanja na funk-rock i energiju temeljenu na utjecajima Firehose, Minuteman, Primus i Red Hot Chilli Peppers, te izuzetno brzim rap vokalima poput Zabranjenog pušenja u skladbi "Test za đenet". Imaju odličnog basistu i bubnjara, a jedino što je mene zasmetalo jest stalno držanje cigarete njihovog pjevača koji je na ovaj način pokušavao suzbiti tremu zbog (ne)očekivanog punog Purgeraja. Nemam zamjerke. Uigrani su i znaju što žele. U svakom slučaju puno su bolji od Skroz i ušlagiranog Bareta, Dine Dvornika, te raznih splački Gibbonija, Let 3 i Lvkya. Komercijalni potencijal postoji.

Eh, a onda... neki tipovi u publici su počeli vikati "Gatuzo, gatuzo...", te su se Goran i Damir ponovno vratili na binu, lijepo zamolili tehničara da krasnoj publici odsviraju još po koju stvarčicu, usput se ja pohvalio Viva Gloriu da je Gatuzo odličan band, a kad tamo ovaj dvojac je odsvirao 2-3 obrade (između ostalih i The Strokes) koje uopće nisu uvježbali. Sve je to bilo navrat-nanos i to im uopće nije trebalo. Barem ne pred glazbenicima kao što su Damir, Bara, Kosa i Bega koji su me dobrano iskritizirali da "hvalim bandove koji to ne zaslužuju". A ono kaj su vidjeli i ne zaslužuje nikakvu pohvalu, već samo običan ego-trip da se zadovolji nekolicina njihovih prijatelja iz publike.

No, u konačnici gledano, cijeli je koncert bio OK, Purgeraj ima i svojeg najavljivača (nemam pojma kako se dečko zove), te da nije šugave mjuze prije koncerta (uglavnom hitovi iz 70-tih i 80-tih poput "We don't need another hero", "Smoke on the water", Doorsa, Samante Fox, Modern Talking, Wham i sl.), dojam bi bio još bolji. E, jebemti, a tam piše nekaj u stilu "Purgeraj - dom pravog r'n'r-a". Something is a missing (pogodite iz čije je skladbe ovaj citat).

horvi // 13/01/2007

PS: Pedja se nije našao slučajno na tom koncertu grupe GRETTA, već je bio pozvan, a što je o tome napisao - eto Vam!!