Ove godine je festival Drito iz Tvornice definitivno doživio svoj vrhunac što se dalo i naslutiti čim je iz jednodnevnog događaja narastao u dvodnevni. S line up-om od čak 13 grupa izvođača, rasprodanom subotom i umalo rasprodanim petkom možemo ga ubrojiti u trenutno vodeći domaći, ako ne i regionalni hip-hop festival. Oni koji prate moje izvjestiteljske uratke s reperskih nastupa lako će pogoditi zašto sam se odlučio posjetiti samo prvi dan festivala, da više ne ponavljam svoj negodujući stav o podvrsti rapa čije ime navodno nećemo spominjati. Krenimo odmah na same izvođače.

Kendija sam spletom okolnosti nažalost propustio. Radi se o srpskom izvođaču kojem ni podosta brzo repanje nije nepoznanica, a dobro se snalazi i u pop melodijama ponekih refrena. Stigao sam taman kada su ONI zauzeli binu. Jantar, Scriptor i Kali su nam isporučili svoj standardno žestoki nastup u kojem je po energiji najviše prednjačio Jantar. Teško je ignorirati njegov bijesan delivery, pogotovo kada repa s tim pogledom kao da će te ubiti koji mu jako prirodno leži. Na nekim stvarima im se pridružio i sve rado viđeniji kvatrićki reper Tibor. ONI su jedna od najvećih novih domaćih uzdanica po pitanju reaktualizacije staroškolskog hip hopa. Koliko sam uspio čuti, izvodili su i dalje stvari s "Lajtmotiva" iz 2015. što će reći da vjerojatno nemaju novijih stvari na repertoaru, pa bi se do drugog albuma mogli još načekati. Publika se tek počela skupljati, tako da je dvorana zjapila polupraznom iako je podosta ljudi znalo njihove tekstove, ali nisu bili nešto preglasni kada se od njih tražilo da dovrše versove uzvikom "Banana!" u istoimenoj pjesmi. Krankšvester i Sajsi MC su se odlučili za varijantu naizmjeničnih combo nastupa i mora se priznati da su se odlično nadopunjavali iako ni jedni, ni druga nisu stilski ni lirički moj par rukavica. Švesteri su se dosta rastrčali binom prilikom izvedbe svojih porno rap uradaka vrlo razigranog flowa i čvrstog delivery-ja, a Sajsi i Tijana još više, bilo ih je zaista posvuda. Nije mi naročito napet njihov spoj Cosmo djevojaštva, nekakvog kvazi-feminizma (koji se teško može shvatiti ozbiljno u kolaboraciji s Krankšvesterima kojima je diskurs rodno-spolne korektnosti zadnja rupa na svirali) i bičarstva iz huda preko nekakvih dance/techno beatova i matrica, ali mora im se priznati da binom vladaju s pozavidnom dozom samouvjerenosti do razine da su ju sposobne pojesti za slabiji doručak. Mnogima je kontroverzna Sajsina suradnja sa Severinom u pjesmi "Silikoni", ali za takav potez treba dosta hrabrosti, jer spada u rang kockanja s integritetom. Tim više što se za to odlučila odjebavši Karleušu koja ja već dogovorila s njom suradnju za pjesmu slične koncepcije, navodno pokradene baš od strane Severine. Druga stvar je što je dotična pjesma potpuni promašaj, jer ne posjeduje ni trunku kritičke oštrice kojom se pokušava podičiti, nego se svodi na još jedan budalasti i wannabe cajka cringe pjesmuljak za nehotično veličanje grešaka plastične kirurgije i generičke fensi mode. Rokeri s Moravu su se uspjeli efektno narugati takvom mentalitetu istoimenom pjesmom snimljenom 11 godina prije.. Ali eto, tom suradnjom je barem pokazala spremnost na smione eksperimente s karijerom te krunski dokazala da je savršeno boli briga što će netko o njoj misliti. A publika je njoj i sestri Tijani zaista pokazala da misli o njima sve najbolje i što češće ovdje gostuju dobivaju sve više publike. Sreća prati hrabre. Edo Maajka nam je pružio standardno kvalitetan nastup bez nekih pretjeranih iznenađenja. Najveće uspješnice karijere su se orile diljem Tvornice, a pozitivna atmosfera u publici je dovedena do vrhunca. Glavonja je u suradnji s Frenkijem još jedanput pokazao zašto spada među najkvalitetnije i narodski najomiljenije MC-je Balkana te se ovim nastupom još jednom upisao u počasnu kategoriju izvođača koji nikada ne mogu razočarati ili dosaditi koliko se god puta koncertno ponavljali. Edo je teški zicer, s njim nikako ne možeš fulati. Slično vrijedi i za beogradske šaljivdžije Bad Copy. Njima se jedino može malo zamjeriti što iz nastupa u nastup ponavljaju jedne te iste pjesme skoro potpuno istim redoslijedom čime im nastupi s vremenom malo gube na svježini. Ali kada vidite kako Ajzak piga facu i rasteže ju u svim pravcima kao da je žvakaća guma odmah ste im spremni sve oprostiti. Vikler, Ajzak i Timbe su nam još jednom pokazali da su nenadjebivi tim uvijek spreman na zajebanciju i bacili publiku u trans svojim svevremenskim sarkastično-ironičnim numerama koje izvode s puno šarma i stila, iako možda malo prerutinski. Trenutno na Balkanu uz Bolesnu Braću drže uvjerljivo vodstvo u kategoriji humorističnog rapa. Kao gosti iznenađenja pojavili su se Prti Bee Gee. Da su budale u najpozitivnijem smislu riječi, to im nitko ne može osporiti, ali meni su njihovi autoironični fazoni sprdanja gangsterskog načina života pomalo dosadni i generički, iako je ih je publika očekivano prihvatila s oduševljenjem. Njih bi koncepcijski prije uvrstio u subotnju večer.

After uz razne DJ-je je potrajao do sitnih sati i vesele atmosfere niti u jednom trenutku nije nedostajalo. Kako je prošla subotnja večer, čitat ćete od nekog drugog, jer ja sam ju zbog neposjedovanja enzima za probavu trapa odlučio ignorirati. Jedino me kopka kako će rasprodana subota napuniti Tvornicu kada većina poklonika glavnih uzdanica te večeri nije navršila 18 godina, a upad maloljetnima navodno nije dopušten.

ognjen bašić // 29/01/2017