Ukoliko se nastavi proširivati, Antivalentinovo bi uskoro mogao biti festival od dva dana što bi bilo u redu obzirom da je Zagrebu od gašenja Fiju Briju i kratkotrajnog Zagreb Gori potreban jedan takav festival domaćeg rocka. Pomalo je tužno što su većina aktera isti kao i slavnim danima navedenih festivala, ali to je tema za neku drugu priliku. Kako bi se dala ista mogućnost svim bendovima, program je počeo puno prerano oko 19.30 tako su S3ngsi i Stampedo nastupili pred šašicom ljudi. S3ngsi već godinama egzistiraju u glazbenom undergroundu koristeći gerilske metode promocije oslanjajući se na dobar glas koji se širi nakon svakog nastupa. Njihov čvrsti spoj noise-a i brit-rocka nije prošao neopaženo niti ovdje pogotovo stoga što se čini da je većina publike došla ovako rano samo zbog njih što zorno pokazuje da se dobar glas ipak širi.

Stampedo je imao svoje razdoblje uspjeha tamo negdje krajem devedesetih u doba kada je spoj alternativnog popa i world glazbe koji nekako najviše duguje Rundeku bio rado slušan. Publike je već tad bilo malo više i korektno su ispratili najveće hitove poput Snijeg, Stampedo, Jadranska Sol, Ti Odlaziš u Kinu i dr. Brže pjesme su malo pokrenule publiku te pripremile teren za glavne zvijezde. Svatko tko je bio na bilo kojem koncertu Psihomodo Popa ili Let3 u zadnjih desetak godina znao je što može očekivati. Gobac i ekipa su protutnjali kroz višedesetljetni repertoar punkerskom brzinom i žestinom bez klavijatura i puhačkih instrumenata kao u najboljim danima. Vitalniji su no ikad, glavnina repertoara im polako ulazi u treće desetljeće, ovo je već tko zna koja generacija koja zna gotovo sve pjesme napamet. Telegram Sam, Kad sam Imao 16, Pinokio, Ja Volim Samo Sebe, Sve je Propalo, orilo se u gotovo pa punoj Maloj dvorani. Ono što rade to rade dobro, dobitnu formulu ne treba mijenjati, to znaju i bend i publika i dok je tako, ovakvi i slični prizori će biti najmanje što se može očekivati od nastupa Psihomodo Popa. Let3 su se u zadnje vrijeme nekako više okrenuli svojoj bazičnoj aktivnosti, glazbi, a manje ostalim popratnim konceptualnim djelatnostima koja su osim šokiranja malo koju drugu reakciju izazivale. Čak su i intervjui i ostali medijski nastupi u granicama normale. Da li su jednostavno umorni od konstantnog lutanja drugim vidovima stvarnosti ili ih je napustila muza, vrijeme će pokazati. Ono što je bitno jest da glazbeno nisu izgubili oštricu već da su jednako potentni kao i u najboljim danima. Repertoar nije nikakvo iznenađenje, osim nove pjesme Karmen na samom početku, dalje je sve teklo prema očekivanjima, Artemida, Otrovna Kupačica, 999, Kontinetio, Bombardiranje Srbije i Čačka medley (Izađi Mala, Mame Baneta, Mala Soba, Dijete u Vremenu, Riječke Pičke), Drama, Tazi Tazi, Profesor Jakov, Nafta i na kraju Sam u Vodi. Kuriozitet je bila Droga koju nisu dosta dugo izvodili i Prdni Majko i Mazi sa novog albuma. Na ovom mjestu moram malo izkritizirati publiku jer je izostao kaos koji obično zna nastati na njihovim nastupima pogotovo na kraju Droge. Kako koncept ne bi u potpunosti izostao, pobrinuo se Zigman koji je posebno za ovaj nastup skrojio odjeću od metalik poliestera sa prišivenim barbikama osim za Dijete u Vremenu gdje je Prlja obukao odijelo od napuhanih kondoma. Zbog vremenskog ograničenja Mrle nije mogao izvesti svoj uobičajeni intermezzo, ali ne smeta jer je nastup dobio na snazi i kontinuitetu. Sve u svemu pokazalo se da prvo Antivalentinovo nije bilo slučajan uspjeh već da se radi o nečemu što bi trebalo samo pojačati i produžiti na barem dva dana jer interesa očito ima.

tomislav // 12/02/2017