Ako ste sinoć imali kada, u KSET-u ste se mogli dobrano ugrijati dok se vani bijelilo, kako i priliči prostoru nekadašnje kotlovnice te havajki koju je
Mario Knezović, Zosterov frontmen, sinoć nosio.
zoster © vladimir pavlek
Prije dvije i pol godine bili su na istom mjestu u sklopu promocije novog albuma, a njihov ponovni dolazak bez novog albuma u međuvremenu značio je šaranje po hitovima, kako onih diskografskih tako i onih koje možete čuti samo na
live snimkama, možda je i to razlog što se ovog puta KSET rasprodao, unatoč tomu što je
Zoster tri dana zaredom svirao po Hrvatskoj (četvrtak - Pula, petak - Rijeka).
zoster © vladimir pavlek
Iako su pred pola godine bili na
InMusicu, ovo je bend kojeg ne možete često vidjeti po zagrebačkim klubovima, bez obzira na to što dolaze s naših prostora, tako da je njihov dolazak garantirao uzavrelu atmosferu.
Spomenutim šaranjem po hitovima
Zoster se odlučio napraviti feštu, pravu malu utopiju za prosječnog Balkanca. Rijetki su iz publike bili statični na ovom koncertu, a među njima nalaze se oni koji su sjedili na balkonu promatrajući
Zoster kao u kazalištu i pritom zauzimajući više prostora. Ali ovo je slobodna zemlja… ili barem prostor, pa ko voli nek izvoli.
zoster © vladimir pavlek
Svaka Zosterova pjesma jaka je poruka, bez obzira na to koliko bila zamaskirana i prilagođena fešti, pa tako su i krenuli u koncert s dobrom "Sve čega nema". Nakon podsjećanja da se sreća, mir, zdravlje pa i imanje ipak nalaze u nama samima uslijedila je pjesma "Gavrilo". I u tom trenutku postaje nevažno je li Gavrilo Princip heroj ili zločinac, jer sto godina nakon njegove smrti gotovo sto ljudi jednoglasno pjeva: "U svakom slučaju njegovo srce je ranjivo". No neki od nas nisu ništa naučili pa dopuštaju da novi heroji/zločinci izjednačavaju pluseve i minuse, pomračuju umove te zaraćuju susjede i braću. Nakon iduće "Policije" i uzimanja pravde u svoje ruke te vrhunske "Imači kada" nisam se trudila zapamtiti točan redoslijed kompaktnog šaranja, već sam se prepustila, opustila… (da se malo referiram na druge bendove).
zoster © vladimir pavlek
Mnogo je ruku i grla pratilo bend od prvih do zadnjih taktova šireći ushićenje i na okolnu publiku. Ti prenositelji virusa ushićenja bili su možda glavni krivci što zvuk nije bio poboljšan kako je koncert odmicao, jer kad se vokal nije čuo oni su naizust izgovarali tekstove pa bi netko pomislio da je sve bilo okej. Njih također nisu zbunile instrumentalne izvedbene izmjene, pogotovo naglašene u uvodnim dijelovima, ali mene na momente jesu, kad nisam na prvu mogla prosuditi o kojoj je pjesmi riječ. No tako nešto definitivno je koncertu dodalo novu razinu dinamičnosti.
Možda ste mogli znati da se nalazite na koncertu benda iz Hercegovine po količini pretpostavljenih Hercegovaca u publici, jer se
visina prosječnog posjetitelja koncerta podigla za par centimetara, pa su zadnji redovi svakako bili manje poželjni unatoč potrebnom zraku kojeg ste tamo mogli dobiti.
zoster © vladimir pavlek
Visoka temperatura u prostorijama bivše kotlovnice pogodovala je širenju još jednog sinoćnjeg virusa, njegove su trenutne posljedice veća temperatura tijela i u nekim slučajevima grlobolja, traje minimalno par sati, a maksimalno do kraja života. Iako bi se u svakodnevnom životu bojali virusa zostera, virus koji je sinoćnji
Zoster prenosio zvao se optimizam. Optimizam, bez obzira na to što dolazite iz !!!pičke materine ili živite u banana državi, i bez obzira na to što brod na kojem ste trenutno tone, ali možete biti sretni i zadovoljni jer ste u svemu tome sposobni naći svoj mir i eventualno strpljivo zaključno reći: sve u svoje vrijeme, makar to vrijeme vi ne dočekate.
zoster © vladimir pavlek
kata.strofa // 10/12/2017
> vidi sve fotke // see all photos