Meni je očito nešto promaklo. Potpuna tišina oko tih Jeremiah's i odjednom BUM! Koncert u Ksetu bez predgrupa za četiri banke. U opisu događaja se listaju razne pobjede na domaćim koliko i stranim festivalima, natjecanjima i čemu već ne. Moje neznanje me nije iznenadilo jer sam ja sad kao neki sokol koji oštrim okom bodri svako perspektivno ime u regiji, niti jer sam pretjerani fanatik bluesa, već zato što sam Jeremiah's već slušao ove godine tijekom fašnika. Bilo je to u Bunkeru, centru za mlade grada Samobora, gdje su svirali s Mortom zbog kojeg smo, na kraju dana, svi i došli. Te su se večeri ipak nas nekolicini ti plesni Jeremiah's istakli više nego zvijezde večeri. Bilo nas je svega petnaestak u toj (dosta velikoj) dvorani i apsolutno se svaka osoba razbacala. Kako to ide sljedeći dan sam pokušavao naći neke njihove pjesme na internetima i izuzev jedne ili dvije tu su bile samo snimke iz zagušljivih podruma i nekoliko videa o klasiku Jeremiah Johnson. Sad odjednom ova šestorka ima live snimke, album, vizualni stil i eto solo koncert u Kestu, na koji sam i pošao upravo zbog tih lijepih sjećanja.
S pola su se sata kašnjenja ovi blues majstori nasmijanih lica popeli na pozornicu. Nisu puno dužili s riječima, već su se skromno predstavili spominjući da imaju album te krenuli u napad koji nije prestajao sljedećih sat i pol' vremena. Brzi ritmovi, učestale solaže i neprestane glazbene intervencije svih članova dotakle su svakog od nekih šezdeset članova publike. Prvenstveno je ovo bila jedna muzička istraga tako da bih lagao kad bih rekao da je svačija reakcija bila uživanje u tom kreativnom flowu benda, no vrijedi spomenuti da većina publike nije mogla obuzdati barem minimalno kretanje pri kraju gaže. Glavni je krivac tomu nevjerojatna ritmičnost kojom su svi članovi ovladali. Čvrste bas melodije, funky prizvuk, česte uporabe pljeskanja i tamburina te naravno izvrsni bubnjar Jeremija Vaše tijelo tjeraju na neko skakutanje, željelo ono to ili ne. Ritmičnost i blues strukture pjesama su tako jedan vrlo čvrst temelj koji svi članovi koriste kao podlogu za jammanje, isprobavanje raznovrsnih zvukova te konstantnu muzičku igru. Uistinu ovo je jedna istraga koja pokušava otkriti koje su krajnje granice bluesa i pritom stvoriti kolektivno mahnito lamatanje udova svih prisutnih. Čak su i vokali ovdje više u svojoj funkciji zvuka nego poruke i često se izostavljaju s obzirom na to da se pjesme ne srame trajati po pet, šest, sedam minuta. Ukratko ovo je jedan fini zabavnjački larpurlartizam!
Koliko god ovako što može biti zabavno ako ste pod utjecajem alkohola, droga, tu s grupom prijatelja, imate hrpu fokusa ili obožavate blues, ja nisam zadovoljavao ništa od ovoga. Plesanje i slušanje svih solaža te energičnih razgovora instrumenata je bilo divno neko vrijeme, no nakon sat vremena su me već umorili, a dvadeset minuta kasnije sam iskreno samo čekao kraj koncerta. Svi su oni vrlo uštimani i upoznati jedno s drugima i uistinu uživaju u tom tečnom jammanju, no kao što zna bivati s jammanjem svaka se pjesma vrlo lako može stopiti s drugima gdje sve počinje zvučati nekako isto. Bilo je tu trenutaka koji su bili nevjerojatni, moćni i uistinu intenzivni još više pojačani spretnom uporabom stroboskopa, no ovi su trenutci prerijetko izvirali van iz beskonačnog mora standardnog soliranja. Možda prosto nije bio takav dan. Ekipa je doista skakala po pozornici te se vrlo simpatično odnosila prema nama u rijetkim trenutcima kad bi svirka prestala. Vokalistica se čak i redovno spuštala u publiku da bi čula kako to sve zvuči od dolje, a i Ante nam je prvi put ovdje sramežljivo zasvirao gitaru. Sve je to bilo jako lijepo i krasno, al đabe sva ta pozitivna energija ako se takav dan zalomi publici. Samo do mene svakako nije bilo jer sam primijetio u trenutcima maksimalnog kljucanja da jedan dio publike u navrate izlazi iz kluba na odmor, a i drugi se čuo kako lagano priča tijekom tiših trenutaka. Ne bih otišao toliko daleko da kažem da su Jeremiah's jedan izvrstan pozadinski bend, ali ću svakako priznati da mi je zadnja trećina gaže bila dosadna. Je li to do mene, publike, njih ili dana valjda ću saznati sljedeći puta kad ću se potruditi da zadovoljavam nešto od onog prije navedenog (preferabilno fokus).
jan vržina // 16/12/2018