home > koncert > Gert Taberner, Matteo E. Basta @ Tvornica kulture, Zagreb, 10/04/2019

kontakt | search |

Gert Taberner, Matteo E. Basta @ Tvornica kulture, Zagreb, 10/04/2019

Obično kad si koncertni organizator u nekom gradu na Balkanu, onda stupiš u kontakt s izvođačem, uradiš mu svirku u svom gradu, i moliš se da će ti ostati neka pinka jednom kad sve prođe. Iznimka po tom pitanju su ljudi iz Beogradske agencije Rock Svirke. Oni naime praktički bez iznimke svakome koga odluče bukirati automatski rade i kompletnu turneju po regiji. U Zagrebu je ulogu suradnika za te poslove još odavna preuzela Tvornica kulture, pa je to urodilo koječime, ali velikom većinom vrlo dobrim stvarima - od davnih Subwaysa i prvih My Baby, do genijalnih recentnijih Elsiane, Don Antonio i Emma Morton & the Graces. Vaša veleštovana fotografkinja Bevandić i ja kao da smo stvorili neku malu tradiciju odlazaka na te Rock Svirke u malu Tvornicu već, čisto iz razloga što se nikad nismo razočarali. Samom glazbom, jel'. Neki drugi aspekti znaju biti razočaravajući, definitivno. O njima sam već pisao poslije svakog Rock Svirke giga, ali što da se radi - previše je važno da bi se moglo samo izignorirati. Dakle, PR za ove koncerte redovno podbaci, i bez inzimke bude manje ljudi nego što bi moglo i trebalo biti. Pojma naravno nemam gdje zapinje u komunikaciji između Beograda i Zagreba, ali pretvara se u pravilo da artisti poslije giga u neobaveznom ćaskanju natuknu kako im je u Šibeniku ili Jagodini (također neizostavnim postajama većine "Rock Svirke" turneja) bilo puno i odlično. A ovdje... Uf. Mislim, sve dosadašnje epizode još nekako ajde-de mogu proći, ali ovo je baš bilo tužno. Rock Svirke su istovremeno dok se ovo imalo odviti bile zauzete euro tourom Suunsa, Tvornica je očito isto imala svog pametnijeg posla, i to je rezultiralo koncertom na kojega je cijeli grad zaboravio. Doslovno. Bio sam stvarno na koncertima po kojekakvim rupama i zabitima, šumarcima i proplancima, skvotovima, podrumima i jazbinama, ali ne mogu se sjetiti da sam ikad bio na koncertu s manje ljudi. Osim naše tročlane grupice, bile su tu još dvije Korejanke u prikrajku, jedan par na kauču sa strane, jedna cura dva metra od njih, i još dvije djevojke za šankom u debeloj pozadini, za koje postoje osnovane indicije da su djelatnice kluba. Petero dakle ljudi u svojstvu članova publike, plus nas troje. Osam, na kurcu te nosam.

S tim da i mi umalo nismo ušli, jer nismo bili na popisu, koji nije ni postojao. Na kraju je zaštitar ipak popustio i povjerovao u moju (potpuno istinitu, da ne bi bilo!) priču da imam mail s potvrdom, a možda se i samo sažalio nad jadnim Matteom Bastom koji je u tim momentima svirao, i uvidio koliko bi nehumano bilo uskratiti mu takav astronomski porast broja ljudi u publici. Matteo je lik o kojem sam letimičnim bacanjem oka prije giga zaključio da ima kratku kosu i pjeva na talijanskom, pa me donekle zbunilo što je u Tvornici imao dugu kosu i pjevao je (ipak ne skroz, kasnije se ispostavlja) na engleskom. Plus što čak ni ne izgleda sasvim kao Talijan, a poznato je da Talijani većinom dosta izgledaju kao Talijani. Pa ipak, to je zaista bio dobri stari on, pa ma koliko god ta činjenica bila bolno nebitna, irelevantna i podložna ignoriranju.
[ matteo e. basta ]

matteo e. basta   © tetka

Vrlo je zanimljiva stvar s muzikom koju ovaj lik svira, ona istovremeno zvuči kao da bi mogla biti neizbježan checkpoint svakog korporativnog mainstream radija, isto koliko i najopskurniji drekec koji nikad neće dobaciti dalje od terase kvartovskog kafića subotom. Riječ je dakle o onim najuobičajenijim, najprožvakanijim i najiizlizanijim acoustic singer songwriter pop frazama i šablonama čija prođa ovisi isključivo o tome hoće li jednog dana netko tko ima moć nešto odlučiti doći i reći mu: "Srebrni". Tiraž. Eros Ramazzotti za sirotinju kad pjeva na talijanskom, Ed Sheeran za sirotinju kad pjeva na engleskom. Da se razumijemo, nema tu zamjerki nikakvih. Ima lijep glasić, solidnu tehniku sviranja, i na uzorku svake pjesme pojedinačno mu uspije stvoriti neku atmosfericu, podražiti nas. Ali, gledano ukupno, ovo ostaje onaj tip glazbe o kojem biste u pravilu eventualno mogli čitati na Muzici.hr, nikako Terapiji.net. Stoga, o Matteu - Basta.

'Ajmo radije malo o ljudima. Onaj par je bio u tridesetima, sjećam se da je ona imala plavu kosu. Osoblje je odlučilo ostaviti mjestimične stolove i kaučeve u malom pogonu, oni su zauzeli onaj prednji kauč s desne strane stejdža. Koliko mi je poznato, nisu uopće skidali jakne, a ne pamtim niti da su otišli po piće, iako vjerojatno jesu. Mogla se nekako osjetiti blaga rezigniranost i apatija u zraku oko njih, a sve je kulminiralo naprasitim ranim odlaskom. Dok sam njim pogledom ispraćao iz kluba, osvijestio sam da više nema ni one dvije cure za šankom, tako da nas je na Gertu Taberneru službeno ostalo šestero. To da su one cure bile baš Korejanke, to nije provjerena informacija, ali volim tvrditi da prilično dobro raspoznajem Azijate. Sasvim sigurno nisu bile iz Kine, a 95%-5% mi je Koreja protiv Japana. Ostale opcije eliminiram na temelju činjenice da vrlo rijetko ovamo zalaze. One su bile na stražnjem kauču, naravno da su cijelo vrijeme sve snimale, a osim toga kao da ih ni nije bilo. Ućulile su se u tu svoju sjenu i u potpunosti uklopile s praznim prostorom oko sebe. Osim nas troje, koji smo sjedili u krugu na podu, igrajući se ljetnog festivala i vrlo vjerojatno preglasno razgovarajući, ostala je još ta jedna cura koja je bila za stolom sjedila. Ona mi se činila dosta kul i sad mi je malo žao što nisam nikakvu interakciju s njom uspostavio.
[ gert taberner ]

gert taberner   © tetka


Gert Taberner, priča ide tako da je iz Frankfurta, pa je živio i stvarao u Vancouveru, pa u New Yorku, pa je sad opet u Vancouveru. Od svog tog pustog življenja i stvaranja, ono što mi kao publika imamo za konzumaciju je, čini se, tek taj jedan jedini EP s tri pjesme iz 2016. On se zove "Fallen", a na njemu je i istoimena pjesma. Ta istoimena pjesma na YouTubeu ima gotovo 12 milijuna pregleda. Dva-na-est milijuna pregleda. A u publici naš šestero. Dva milijuna po osobi, čini se kao fer omjer. Ne znam kako objasniti takav jedan fenomen, zaista ne znam. Ali da je fascinantno, fascinantno je.

Inače je riječ o, onako, proprilično običnom mladiću. Punašniji, štreberkast tip, u najobičnijoj mogućoj crnoj odjeći i s dioptrijskim naočalama, manjak samopouzdanja prilično vješto prikriva solidnim smislom za humor, spremnošću za interakciju s nama i ponekom šarmantnom spontanom gestom. Pjesme mu se kreću u vodama potpuno minimalističkog, na momente i ambijentalnog indie folk/popa, a osim toga su i natopljene hektolitrima neke sjete i tugaljivosti. "Emo" je validna odrednica u ovom slučaju, čini se. On na pozornici nije sam, ima i jednog samozatajnog gospodina (čije nam je ime rekao, ali sam ga pozabio) na električnoj gitari (Gert dakako svira akustaru) koji svojim finim i odmjerenim solažicama i lickovima nadodaje još nekih 30 do 50 novih i boljih dimenzija Tabernerovim pjesmama. Čovjek pričeka svoj trenutak u pjesmi, i onda u tih deset sekundi učini da stvar iz bezlične postane opipljiva i u bojama. Definitivno moj omiljeni glazbenik te večeri. I Gert i Matteo su nam, naravno, svirali i poneke covere, a Gert je za "I Will Follow You Into The Dark" Death Cab For Cutie-a i pozvao kolegu Bastu nazad na stejdž, što su razularene mase dočekale s ovacijama. Kasnije je odlučio odjebati mikrofon i stajanje na pozornici, pa je sjeo na njen rub, šeretski glumeći da ga ne tangiraju dodiri i gutanja očima srednjoškolki iz prvih redova, te odsvirao još par stvari, među kojima u najživljem sjećanju ostaje do komične razine falsetizirana Elvisova "Can't Help Falling In Love". Ukupno nas nije htio gnjaviti duže od nekih pola sata, tko li bi ga za to mogao kriviti?
[ gert taberner ]

gert taberner   © tetka

U neočekivanom raspletu situacije, u biti mi je drago da sam na ovaj koncert otišao (i posljedično ovaj izvještaj napisao) puno više stoga što nas je u publici bilo šestero, nego zbog ičeg drugog. Obavio sam svoju svetu dužnost uvrštavanja štorije o ovom događaju u ovaj zapećak interneta, i na taj način za vijeke vjekova dokazao (Ikome? Nekome? Sebi?) da se isti zaista dogodio. Velika stvar.

ujak stanley // 15/04/2019

Share    

> koncert [last wanz]

cover: FNC Diverzant, BKD @ Attack, Zagreb, 13/04/2019

FNC Diverzant, BKD @ Attack, Zagreb, 13/04/2019

| 17/04/2019 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KUZMA & SHAKA ZULU @ Boogaloo, 12/04/2019

KUZMA & SHAKA ZULU @ Boogaloo, 12/04/2019

| 16/04/2019 | ognjen bašić |

>> opširnije


cover: Sugar Candy Mountain, Pseća Plaža @ Klub., Zagreb, 12/04/2019

Sugar Candy Mountain, Pseća Plaža @ Klub., Zagreb, 12/04/2019

| 16/04/2019 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: Gert Taberner, Matteo E. Basta @ Tvornica kulture, Zagreb, 10/04/2019

Gert Taberner, Matteo E. Basta @ Tvornica kulture, Zagreb, 10/04/2019

| 15/04/2019 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KULTUR SHOCK @ Vintage Industrial Bar, 07/04/2019

KULTUR SHOCK @ Vintage Industrial Bar, 07/04/2019

| 10/04/2019 | ognjen bašić |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*