home > koncert > Let's Rock 2 @ Tvrđava sv. Mihovila, Šibenik, 21-22/06/2021

kontakt | search |

Let's Rock 2 @ Tvrđava sv. Mihovila, Šibenik, 21-22/06/2021

Tvrđava kulture Šibenik javna je ustanova u kulturi koja upravlja revitaliziranim šibenskim tvrđavama sv. Mihovila i Barone. Na prvoj od spomenutih se početkom ovog tjedna održao Let's Rock 2 festival, jedinstvena prilika da se nakon sto milijuna plus gladnih godina sa hrpom od par stotina plus ljudi na trideset plus stepeni vidi dvadeset plus bendova i opet dobije razloga pomisliti kako je to sad to, najgore je iza nas, evo vidite da je sve u redu, mladi smo, gotovo je, nikad se nećemo promijeniti, najbolje je kad je dobro, ajmo ajmo ajmo litooooo. Što se tiče Šibenika kao takvog, tko ga ne voli nabijem ga. Što se tiče lokacije, to je isto za krepati od ljepote. Naročito onaj vanjski stejdž, pa kakav je to pogled na kakav je to grad, more, mjesec i slično. Jedna od najljepših lokacija za pozornicu koje sam ikad vidio, da ga jebeš. Na tim tvrđavama inače ovog ljeta uz Pipse sve neke Vanne, Massima, Nene Belani, Jure Stublići, Đonatan bendovi, Crvene jabuke, Daleke obale bez Bana, Tomislavovi Bralići i klape Intradei i izbaci-uljeza-a-to-je-Vanna-jer-ovi-se-svakako-uklapaju-u-idilu Letovi triovi. Što jest jest, orgići su zato za ovaj event zagrebali malo dublje u fundus domaćeg muzikaštva, i ovo je stvarno bio jak, frišak, zanimljiv, dobar lineup. Ponedjeljak i utorak kao termini održavanja su u neku ruku kao minus (zajedno s činjenicom da se drugu večer igrao nogomet), ali meni je recimo to baš bilo izvrsno jer su upravo to oni dani kad u pravilu nigdje nema ničega, a ovdje brate nekako svega.

Za Pitaj klince moram sad biti jako oprezan jer tu bajica onaj lik iz Fire in Caira koji se ni godinama poslije nije prestao zgražati nad činjenicom da sam nekad tamo napisao da je meni taj bend zakurac, kao što i jeste. A s perkusionistom sam pak na Banju u afteru drugog dana dočekao jutro u razgovorima, rumovima, džinovima otuđenim Borisu koji očito uopće ne pije štok Štoku i cigaretama kojih je taj dotični ne Štok nego Klinac, podijelio po festivalu samo na moje oči nekih sedamdeset. Lik ide okolo i pita svakog da hoće li cigaretu možda. I ja sam ih barem pet dobio, i sad kako da vam ne kažem da je bend sladak, decentno post-ironično šaljivo hipsterski prozračno psych pop na onaj tromi znojni urbani način. Friški su, ne znam jesu li već imali koncerte, i to je ovdje bila olakotna okolnost, jer nisu mislili da su zanimljiviji i(li) usviraniji nego što su bili.

Mary May je do te mjere bolja od svega drugog što se tog prvog dana dalo čuti na glavnom stejdžu, da je jedini suvisao razlog za staviti ju prvu "manjak" bpm-a. Bend ispeglan i izaranžiran do savršenstva, ona dok pjeva kao da ne radi ništa. Sve teče, klizi, curi, a miruje. Unutar tog indie folk žanra u kojem jako lako postaneš kulisa i epigon, Mary May odolijeva beskvrnosti zapanjujućom, intuitivnom lakoćom.

U međuvremenu Doringo dolje već debelo melje, svakom pjesmom po novih devetsto jedanaest sedamdeset osmina za otpljeskati. Poslovično suzdržaniji Dinko se činio od volje, novi bubnjar nije ništa slabiji od starog, Mičo svira na basu koji je pobijedio na Eurosongu, Mak na saksofonu i Luce na violini im jako jako jako šire paletu i čine stvar još plesnijom i privlačnijom nego prije. Reakcija i brojnost publike je na tom bočnom prelijepom stejdžu tijekom cijelog festa bila više-manje govno, pogotovo u ovim ranijim terminima, ali to ne mijenja na stvari da je ovo bio vjerojatno najbolji nastup Doringa kojem sam prisustvovao.

Ispao sam iz igre, nisam znao tko je Peki Pele. Plašio sam se da je neki treper, bog mi grehe prosti. Nije nije. Majušan lik (47 kila cca) utegnut u crno s leopard cipelama i brčinama, lagano namjerno groteskna pojava. Zaslužan za prvu ozbiljniju čagicu na festu, zajedno s brojnim osmijesima odobravanja. Malo je neugodan, ali na blesav i simpatičan način, tako da prolazi, ide mu uz furku. Muzički je to u potpunosti osamdesete electro synth pop brija (doduše je imao jednog lika koji je tu i tamo svirao bas), Oliver Mandić i Denis & Denis, ništa više ništa manje zauvijek.

O Lici Kolorado i njihovom nastupu nemam nikakvo mišljenje, a mišljenja su, shvatili ste odavno, jedino o čemu znam pisati. Oni postoje, i mogu potvrditi da su bili na ovom festivalu i svirali. Inače sam poprilično opinionated momak, tako da je ostaviti me potpuno ravnodušnim i nakon više slušanja neironično hvale vrijedan uspjeh.

Stvarno cijenim tog Radića iz Kensington Lime, čovjek je plodonosan i intrigantan autor. Valentino i ovo novo s Yayom su do yaya, vrhunski. Ali kriste svemogući kako i po kojoj logici i liniji je taj Kensington Lima kao cijenjen i hvaljen bend, to evo nek mi netko objasni. To je reciklaža reciklaže reciklaže, ovo su Beatlesi ne za sirotinju, nego za ne znam, ono, bebe rođene prije 33. tjedna trudnoće (neka se dotične ne uvrijede). Znam da u demokratskom društvu svatko smije raditi što hoće, ali nema nikakve potrebe da u 2021. i dalje slušamo stvari poput Kensington Lime. Idući put idem na grupu Buđenje.

Marka Mrakovčića sam pak prvi put vidio u životu, što i nije čudno kad znamo da je on godinama svima bio igrač iz sjene. Hvaljeni prošlogodišnji prvijenac mi je bio ok, ništa posebno, ali live tu ima puno više putra i safta, trese i sabija. 90's alternative rock sa garažnopankerskom energijom, spontan i zanimljiv lik i pjesme kojima je jedina mana to što često završavaju usred sebe samih. Kad se kaže "Let's rock!", na ovakvo što se valjda misli. Jedan od boljih nastupa večeri svakako.

Najbolji je u biti bio ROLO. Taj stejdž ispod tribina je imao klupski ambijent, pa je samim time atmosfera češće i lakše išla uzlazno, a ROLO se tu svakako nabrao najviše vrhnja. Taman su negdje na pola puta između ABOP-ovog rave partyja i jazz ekstravaganci Chuia, što se ispostavilo kao optimalna kombinacija. U Kninu su s Antenatom sad za vikend, tko može nek ide.

Ima li na ovom svijetu više garažnih White Stripes dua ili ovakvih elektro pop Depeche Mode pozer dua poput The Siids ne znam, ali znam da su i jedni i drugi i stoti postali odavno kardinalno nevažni. Ovi prvi se, ajde, bar tu i tamo pošteno oznoje, a ovakvi samo nešto prčkaju i lupkaju i kao izvode neki značajan performans, a u biti takva pompoznost samo bude otužna. Nemaš dva i po fana, a furaš se kao da si na Wembleyju hahahaha. Počeli su u primetimeu pred tristo ljudi, završili pred trideset.

Nemanja mi je osobno inače uvjerljivo najdraži bend prvog dana, ali gledao sam ih već dosad i u nešto inspiriranijim izdanjima, ovo je bilo sedam od deset. Činilo se iznimno kratkim, kad ono kao stvarno 45 min prošlo. U Šibenik smo inače išli iz Kutine s Notorne pile stopom, pa smo u nedjelju drugarica i ja sreli Tomija Demenciju u Krivom i rekli mu da bude ujutro u 11 na Savi jerbo da idemo na stop na more. I stvarno je došao, sa vrećom za smeće punom duhana i seksi crvenim kupaćim gaćicama. Odveo sam Tomija na more. Nema na čemu. Skepticima prilažem fotografiju. Hvala i Nemanji što su ga stavili na popis.
[  ]

Išao brže bolje nešto čalabrcnut dolje, kadli eto ti murije. Prekida se Kozmodrum nakon valjda 4 pjesme. Nisam ništa stigao čuti. Organizacija inače bila sasvim na mjestu, ali ovo mi nije jasno. Kao, službeno stvari smiju do ponoći trajati valjda. Ali ovdje su bile najavljene do 2, na neku foru. Da smo u Ražinama, bilo bi mi jasno da murija rastjeruje. Ali ako je fest na tvrđavi, najfensi i najslužbenijoj od svih lokacija, pa valjda ste onda u nekom dogovoru s gradom i policijom da vas puste na miru. Čudno.

Drugi dan, White on White, bilo je nekih prehrambeno-biotehnoloških komplikacija pa nisam stigao uloviti dovoljno da imam išta pametno za natipkati.

Marisol prvi službeni koncert, odmah na mainu, pozornici malo prevelikoj za to. Nesigurnosti i treme se malo dalo primijetiti, čak nam se ispričala ako išta pođe po zlu, ali nije narušilo dojam opće simpatičnosti i žvakaćaste slatkoće. S boka na akustari joj je Erol, stari as odsvukud, a ona uz synth pjevuši sve te totalno pitke pjesmuljke za bezbrižno ljeto. Album je već vani, odsvirali su ga cijelog, i uspješno nas oraspoložili nakon traume zvane uspon kroz grad do tvrđave na 40 stupnjeva s ruksacima od 15 kila. Ljudi kad se popnu reakcije otprilike kao oni kad Camino de Santiago obave, plaču od sreće, padaju na koljena. "Kakvu bi guzicu imala da ovdje živim", reče jedna sebi u bradu.

Magul je bio za 0 od 10. Bend kompletno omašio fudbal, patetična i dozlaboga pretenciozna wannabe tribine rock muzika o nekakvim baršunastim ružama i svilenim krevetima, sedam tona forme a nula grama sadržaja. Nabili svi one slušalice gigantske na glavu, pa sve pomno osluškuju prolazi li sve u redu, a pritom im scenski nastup kuhana noga. Da ne kažem da 90% vremena nitko osim gitarista ništa ni ne svira (sve je s laptopa praktički), nego doslovno tapkaju nogom u mjestu i nešto kao čekaju njih petero. Zašto su doveli bubnjara ako ritam mašina sve svira? Kako su iza tog bočnog stejdža bile stepenice kojima se penjalo prema ostatku sadržaja, tako ih se moglo malo gledati i iz te neobične perspektive, odakle je bilo još susramnije gledati kako si namještaju kablove od slušalica na guzicama a koncert im prolazi sam od sebe, bez njihovog upliva.

Sfumato i njihov instrumentalni schizo-funk nekako nezasluženo prolaze ispod radara i dalje, iako ima tome sad već i preko pet godina otkad ga rokaju. Izniman groove, podjednako catchy i plesno koliko i "ozbiljno", ovdje su (opet) bili u ranom terminu i nisu uspjeli uzrokovati ozbiljniji guzotres. Postavljam si pitanje koliko je danas, deset godina kasnije, i dalje bendovima potrebno davati si etiketu "Jeboton benda", jer nažalost takvi najčešće dobivaju zasluženi feedback samo kad sviraju s ostalim Jebotondžijama na hrpi. Sad im je za koji dan u Medici fešta 10 godina, tko je u Zagrebu, uživajte ali žalim vas svejedno.

Je Veux je na mainu bio potpuni odmak od svega ostalog što se na festivalu čuti dalo, i to do mjere da na momente nisam bio siguran jesmo li tu gdje jesmo ili gledam streaming iz predvorja nekog hotela u Vegasu. Omađijalo nas tim ekstremno stručno i pametno aranžiranim i izvedenim soul/jazz/trip-hop/pop numerama, a u meni se nakon duge pauze probudila opet istinska želja za cigaretama. Ovo je muzika koja sad odmah upravo trenutno može bilo kamo i bilo kako, vrlo je svevremensko i sveobuhvatno. Izvrsno.

Na Ženu mi je isto bilo vrlo lijepo. Općenito je drugi dan bendovima, možda i stoga što je ozvučenje bilo bolje, lakše polazilo za rukom uvlačiti nas u svoje svjetove. Ženov je dosta kompleksan, šaren, snen, razigran, šumovit i maštovit, i totalno je ugodan trip lelujati s njima. U to se doba taman igralo protiv Škotske, pa se činilo da će broj uzvanika ostati bezobrazno malen, možda niti 200 na cijeloj tvrđavi. Ta se slika ipak osjetno popravila u drugom poluvremenu, kad su pozornicu zajahali Sinjani.

To koliko je M.O.R.T. siroviji, suroviji, brutalniji, iskreniji, jači i nabrijaniji od ostatka svega što se na festivalu moglo čuti, to je doslovno nebo i zemlja. Činjenica da je pet godina prošlo od zadnjeg ozbiljnijeg upliva u diskografske vode (ne računam engleski album, nije to bilo to) bi teoretski mogla označiti neku kreativnu krizu, ali ni blizu. Jebote, skoro da bih rekao da su nikad jači - onih par novih stvari što su odsvirali ovako odmah na prvu idu u sam vrh svega što sam ikad od njih čuo. Novi album je spreman i ide vani ove godine, hura! Shvatiš koliko je utegnutih, sređenih, štreberskih, pretencioznih, pozerskih i inih figura prodefiliralo tim zidinama tek kad dođe M.O.R.T., pljune ti u facu, opizdi šaku u želudac i krezubo se nakesi.

Činjenica da su se svi s kojima sam razgovarao složili da je ovo bio najbolji nastup festivala (veli cura iz Francuske koja je čula sa mnom sve bendove da joj je to najbolji koncert u životu) mi daje nadu, sori na patetici, da je s rokenrolom sve u redu, i da ga neće tako skoro do kraja razjebati likovi poput Borisa Štoka na main stageu koju minutu kasnije sa svojim "kaži mi gdje se skrivaš u ovim tamnim noćima sa svojim lijepim plavim očima" kurcima-palcima i plesnim pokretima koje je mjesecima uvježbavao u spavaćoj sobi s kolegom i pobratimom po crvenim cipelicama iz Đonatan benda. Tko tu koga potkrada, ja ne znam, ali baš da se toliko identično isfuravaju, malo je otužno. Epic sax guy 10 hour version donekle izvlači stvar, ali i dalje to ništa ne valja. Neka pjeva rađe covere k'o Marko Tolja i gostuje u talk showovima sa Brunom Šimlešom, te plaća Gloriji da ga slučajno ulove u strastvenom zagrljaju, u ovom kontekstu je to no pasaran.

Sun U je M.O.R.T. preklopio cijelu, stigao sam na zadnju pjesmu, kao i 90 posto ljudi, koliko sam shvatio. Reper iz sobe je puno puno bolji live nego na Youtubeu, zarazno opušteni funky staccato uz duhovite spike s dobrim flowom, uzmemo li u obzir da su većina tih naših repera što svira s bendom (Elemental, TBF, Kanđžija, Dječaci itd.) ili se raspali ili propali, ovo u biti odmah ide u gornji dom. Back vokalistica je inzistirala da napišem da je u Reperu iz sobe pjevala jebena pička, ja joj evo mogu priznati da je imala najbolji outfit festivala.

Za kraj su ispod tribina ostali lokalni Fogsellersi, još jedan u brojnom nizu izdanaka tog klupskog elektro rocka u nas, ovdje možda mrvu bliže nekoj opuštenoj house atmosferi čak, uz jazz i d'n'b temelje. Osobno sam tu udario najtvrđu čagicu od sva dva dana, izgleda da mi je trebalo vremena da polovim poteze i podsjetim se na dinamiku svih zakona kemije i fizike koji na koncertima vladaju.

Sad kad sam to opet polovio, tipkamo se ovog dugog toplog ljeta još s koječega nadam se. Krajnje je vrijeme.

P.S. Bit će fotaka nekih

ujak stanley // 25/06/2021

Share    

> koncert [last wanz]

cover: ABERGAZ, 19/10/2021, Močvara, Zagreb

ABERGAZ, 19/10/2021, Močvara, Zagreb

| 23/10/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: VLATKO KLARIĆ, 15/09/2021, Močvara, Zagreb

VLATKO KLARIĆ, 15/09/2021, Močvara, Zagreb

| 18/09/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Ferragosto Jam 12.5, 05-07/08/2021, Orahovačko jezero

Ferragosto Jam 12.5, 05-07/08/2021, Orahovačko jezero

| 09/08/2021 | promo girl |

>> opširnije


cover: Ferragosto Jam 12.5, 05/08/2021, Orahovačko jezero

Ferragosto Jam 12.5, 05/08/2021, Orahovačko jezero

| 06/08/2021 | promo girl |

>> opširnije


cover: TAM TAM Festival @ Sućuraj, Hvar, 31/07/2021

TAM TAM Festival @ Sućuraj, Hvar, 31/07/2021

| 04/08/2021 | ujak stanley |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*