home > koncert > Antivalentinovo #7 @ Boćarski dom, Zagreb, 04/03/2022

kontakt | search |

Antivalentinovo #7 @ Boćarski dom, Zagreb, 04/03/2022

To Antivalentinovo kao zamisao u biti zaslužuje pohvale. Ne toliko zbog bogzna kako dovitljivog koncepta ili humorističnih "ništa nešto nego samo nešto drugo" slogana, koliko zbog same činjenice da grupa zvana Let 3 svoju želju da jednom godišnje svira u Zagrebu, eto, redovno uspije učiniti zanimljivom i nama kojima je pohađanje njihovog koncerta iskustvo usporedivo s čupanjem žive pičke sa čela, ili sličnim. Tako se osobno nalazim u situaciji da je ovo već treći puta, od tri puta koliko se tamo održalo, da iz Boćarskog pišem o Antivalentinovu. Išao sam malo baciti oko sad na te prošle reportove, u nekom od njih pozdravljam i hvalim redare jer je event bio dvodnevan a oni su mi sve do drugog dana sačuvali džezvu koju sam zaboravio preuzeti poslije prvog. Nastavno na to, ne mogu a da se ne najebem milosnih majaka ovogodišnjim redarima (sasvim je dakako moguće da je pola tih ljudi isto, ali su valjda podemonili u međuvremenu od joda i fajzera). Znači u vrijeme najavljenog početka Buendije i Sinova, ja odlažem punu flašu vina u grmić s vanjske strane zaštitne ograde, duga je noć jel'. U nekom trenutku odem čekirat (moglo se iz dijela za pušenje i pišanje vidjet) je li još uvijek tamo, vidim nema je. Odem pitati redara koji tamo patrolira zna li nešto o tome, kadli mi taj dežmekasti mandril gordo poruči da ju je on uzeo (valjda je gurao ruku kroz ogradu da bi dobacio, nije se činio kao dovoljan kapacitet da bez asistencije ode sam vani po to i nađe put nazad unutra) i da sljedeći put malo pripazim ako ne želim probleme. Pa na što točno da pripazim, idiote jedan maloumni? Na to da mi ovlašteno osoblje ne uzima stvari koje sam i ostavio s druge strane jebene ograde kako mi ih ne bi uzeli? Nema odgovora. Odem na ulaz provjerit je li barem tamo, neka baba veli dada tu ti je, dobit ćeš ju na izlazu. Reko oke.
[  ]

Buendija i sinovi pred par stotina ljudi u dosta boljoj formi nego kad sam ih prvi put u toj postavi gledao na Seasplashu, tada su baš smorili. Iako smatram da je taj materijal "Škrinja" iz 2020., a na kojem se naravno bazira većina svirke, definitivno precijenjen od strane kritike (pao je i Porin ako se ne varam), prije svega zbog zaslužene i opravdane reputacije Antića kao jednog od najboljih stihoklepaca koje je ova država ikada imala, ovdje je to sve teklo dosta pitko, ulovio se neki groove, unatoč katastrofalnom soundu na van. Slušao sam nedavno baš "Uskladimo toplomjere" opet, zanimljivo je kako se kontekst mijenja - tad su te hašomanske zavjerofilske "slobodna duša je virus u programu društva" brije iz "Spazma" i "Manipulacija" zvučale kao hrabar i riskantan istup lučonoša istine, danas bacaju malo na "do your own research, bro" retoriku koju su do kraja ujebali razni ravnozemljaši i antivakseri, utoliko valja pohvaliti Buendijinu mogućnost da prilagodi diskurs vremenu i okolnostima, te ostane aktualan do one mjere do koje mu činjenica da mu se kreativni balon već 15-ak godina polako ali sigurno ispuhuje dopušta. Po tom je pitanju i dalje bebica, da ne kažem mlada nada scene, naravno, prema tako monumentalnoj količini ničega koju su svi drugi ljudi, uključujući i sve goste, koji su se na taj stejdž te večeri uzverali izbacili u zadnjih 15 let. Obrazac je to koji savršeno funkcionira u paraleli s društvom u cjelini, cilj je naime uguziti se i onda ne raditi ništa, hvaljen bog. Prijatelju su mi na ulazu konfiscirali jebenu usnu harmoniku (?!?!?!), neki lik je gore svirao usnjak, znali smo se da je to ta usna i da sad piju moje vino uhljebi u zapozorju. Ni taj usnjak ni išta drugo se nije čulo ako se nije stajalo u krugu 5 metara od tonca, i takvo mutnilo je potrajalo sve do Leta 3, pa je dobro došao Yuri da to malo razbije svojom prodornom dikcijom na "Ludi Splity'all", to i "Ziđan" definitivni vrhunci solidnog nastupa. Pa kažem dajte nam neki oldskul Sinestet nekad negdje, desetih su živnuli ovi iz devedesetih, dvadesetih je red na nulte.
[  ]

Istih tih nultih je nastao i "Konac konca", magnum opus Siniše Vuce, remek-djelo, top 10 albuma otkad nam je države sigurno. Svoje sam nježne godine proveo u doba zenita Vucinih/MItuovih političkih i medijskih eskapada u nepoznato, te ga stoga (kao, božemeprosti, neku vrstu utjecaja valjda) dijelom krivim što se danas nalazim u situaciji gdje mislim da je sasvim razumno i ljudski nekoga poslati u tri pičke materine, a ispada da takvim činom anuliram sve što je dotični skrivio i postajem siledžija, krivac i izazivam stravične duševne rane paćenicima. U skladu s tim se očekuje protestni mail Dallas Recordsa kad čuju da netko jebe mater redarima u izvještaju (kojeg nikad ne bi pročitali da nije toga), kao i privatna tužba sindikata zaštitara Sokol-Erić. E pa, Vuco, nabijem onda eto tebe na kurac, vidi šta mi uradi. Tim više što se stari kurvar u biti prvi prilagodio vremenima, i već je godinama čista kamilica, do razine da više ništa praktički ni ne priča na koncertima, nit ga ima po medijima. Tko se sjeća InBarova i Tvornica otprije desetak godina, zna kakve gazilačke epopeje-logoreje su to znale biti, po pola sata bi samo drobio sve pred sobom. Danas bi ga otkazali, to je potpuno sigurno. Pa dobro da je uopće i u ovakvom PC izdanju smio nastupiti u ovo doba, uzmemo li u obzir koliko je general Vasilij često volio isticati kako je ponosan na svoje rusko porijeklo i da cijeni jedino Rusiju i Putina. Da je danas 2009., on bi isprivatizirao cijeli event svojim pišanjem po Zapadu i veličanjem Putina, garantiram, ne bi ga bilo briga. Sad je šutio (a kad i nije, nije bilo razlike, ništa se nije razumjelo - iako pretpostavljam da je najavio skori izlazak sedamnaestorostrukog albuma sa 248 pjesama, kao što to radi još od 2010. kada se projekt zvao "Podno Kozjaka", poslije su ga preimenovali u "Kad program završi"), odsvirao svoje, klečao malo ispod fejk janjca (e moj Siniša, a nekad si gađao ljude pečenom janjetinom sa stejdža) što su ga vrtile dvije asistentice, i pokupio se. I to je u biti super ispalo, jer inače većinom sviraju solo nastupe i onda teroriziraju dva i po sata i sviraju "Estradu" osam puta, iako je savršeno jasno da se više nikom ne da. Tako da je ova napucana plejlista funkcionirala fenomenalno, te prouzrokovala jedan priličan, zadovoljavajuć naguranac naprijed, koji bi, opet kažem, jamačno bio i puno jači da je zvuk išta valjao. Inače se na Živo Blato ide jednom godišnje, a sad se nije bilo još od 2019. u Kocki, kad je stvarno bilo grozno, pa ima biti da je i stoga dojam o ovome utoliko bolji. Nema tu, kad krenu "Objede", "Back to R'n'R" ili "Pucko", krv će uvijek šiknuti u šaku koja će se sama od sebe stisnuti i podići u slavu nekih od najjačih stvari ikad. U nekom segmentu takvog stanja lik bez majice me grli. Na ruci mu tetovaža, kaže "Konac konca".

Tog trena kad su svršili, odjednom odnekud muzika koja nije iz studija nego zvuči kao live. Otkud, šta? Aha, eno Gobac tamo. Dobra fora, mini stejdž sa strane, došuljali nam se iza leđa otac i sin Gobac s frendovima, i peglaju neke pjesmice. Vili & Debili se zove taj projekt, krajem prošle godine je izišao prvi EP od osamnaest minuta, kojeg su ovdje odsvirali cijelog. Tata svira gitaru i pomno joj gleda u vrat prilikom svakog od 4 akorda, a i namjerno se ne nameće puno, želi ostaviti prostora da i drugi dođu do izražaja, što mu nije uvijek bio običaj jelte. Taj Vili se čini kao simpa lik sa, ma zamislite samo, ramonesoidnom furkom, ima nekog kulerskog žara i dara za bubanj, tako da cijela stvar tehnički zvuči dosta podmazano, iskusno. Sadržaj nema puno razlike u odnosu na matične Psihiće i(li) Donkey Hot (serem, čuo sam dvije pjesme), pjesme se ne trude pjevati ni o čem važnom, a trude se postojati u nekom vakumu van bilo kojeg vremensko-prostornog, političkog ili društvenog konteksta, na razmeđi pop rocka i punka, s ambicijom da se zavrte na radiju. Ne znam događa li se to ili ne, niti mi to puno utječe na život, ali kad već treba da nešto napišem o tome, onda neka stoji da se čini kao simpatičan familijarni projekt čiji članovi guštaju u tome, pa je stoga manje važno što je banalan i teško da će se nešto proslaviti. Doduše, početna strateška pozicija je dobra, što se jasno vidi po tome što su uopće ovdje svirali u ovom terminu.

Nastupio je i Let 3.
[  ]

Na izlazu mi ona baba iz prvog odlomka stoji okrenuta leđima i ne želi me pogledati niti mi odgovoriti na opetovana pitanja gdje je moja flaša vina. Riječ preuzima neka kučka koja se dere da odakle meni ideja da bi oni trebali bit odgovorni za moje stvari te da mi je vino u smeću. Ja reko di mi je pljoska (prazna) koju ste mi zapljenili na ulazu, kaže ona da se to nje ne tiče i da se obratim organizaciji. Ostalih deset stoje svi oko nje, šute, prave se da me ne vide. Dok jedan nije ubro da tiltam i da se spremam krenut u pohod tijekom kojeg bi mi se život pretvorio u osvetničku misiju da samo jednom od njih izbijem zub prije nego me ostali otpreme na intenzivnu, pa mi se kao smilovao i dao mi pljosku. O jebem li vam još jednom svima majku, govna.

ujak stanley // 07/03/2022

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*