Prvaci slowcore-a u zakašnjenju od nekih tridesetak godina prvi puta u Zagrebu i dvije južnokorejke na tradicijskim žičanim instrumentima u istoj večeri u Močvari?! Zapravo je to moguće samo u Močvari! Kako je to uopće moguće. Pa vjerojatno su to bili jedini mogući datumi i jednima i drugima i to je bila jedina moguća solucija. Na kraju je ispala odlično, jer… čitajte do kraja, ako Vam još nije jasno!

No dobro, kad sam čuo da dolaze Codeine, odmah sam se raspametio. Vjerujem da je to jedan od onih koncerata na koje bih otišao i na štakama ili u bolničkom krevetu. A bilo je sinoć i takvih u Močvari.

"Frigid stars" vrtio se i slušao u našim studentskim sobama uvijek na repeatu i uvijek smo se pitali kako je moguće svirati i pjevati tako sporo a tako dobro. Gitara, bas, bubanj i glas. Oduvijek najbolja kombinacija. Sve je rečeno i nište ne nedostaje. Kako su nestali Codeine sa vidokruga, tako je i izlazila njihova muzika iz setlisti, no uvijek se neki Cave In ili Pickup Song nađu na nekoj od značajnih kompilacija.

Tridesettri godine nakon objavljivanja ovog nevjerojatnog albuma, doživjeli smo još nevjerojatniju stvar, a to je njihov koncert u Močvari i to u originalnoj postavi. Fenomenalno. Momci se dobro drže, muzika im ne zahtijeva skakanje, pa im to vjerojatno olakšava stvar. Istaknuta setlista prije početka koncerta dala nam je naslutiti da ćemo čuti dobar presjek karijere s naglaskom na upravo prvi album, što me vrlo razveselilo. Krenuli su s D!

D for love
D for insight
D because you're heaven sent
I want you to need me, not to feed me

Kakva tuga. I sreća! Bas je upravo onakav kakav treba biti, gitara govori, a Brokaw je tu na da malo da ritma i da se možda u kojem trenutku i malo zanjišemo. Savršenstvo. Bez stanke prelaze u Cigarette Machine da bi se prije Barely Real zahvalili što smo tu na "school night" i nastavili u svojem sporom ili još sporijem tonu. Drago mi je da sam to jednom barem u životu vidio uživo, da netko može tako sporo pjevati i svirati, a da to sve skupa zvuči toliko lijepo, dobro i baš kako treba.

Ne znam koliko je to moguće u ovakvoj vrsti muzike ili sam to samo zamislio, no čini mi se da su iz pjesme u pjesmu dizali tempo (a nisu, jer su sve isto spore ili još sporije) te da su završne tri bile totalna rasturačina (a nisu, jer su sve isto spore ili još sporije). Uglavnom, Pickup Song!

Don't remember your kiss
Can't remember what I miss
Thought you were blind, I held your hand
Guess I still don't understand
Wish I'd never seen your face



Bol! Toliko malo riječi, a sve je rečeno. A tek gitara - sve govori. Nema tih riječi, koje gitara ne može popratiti. Pa obrada Joy Division, Atmosphere. Ako neki bend ima pravo obraditi ovu pjesmu onda su to oni. A kako su ju obradili, vjerujem da i Ian da je čuje bi bio zadovoljan. Sigurno više nego s onom koju Peter Hook tezgari i dan danas.

Za kraj je ostavljena fenomenalna Pea. Brokaw se ostavio bubnjeva, preuzeo bas, da bi se Immerwahr mogao potpuno skoncentrirati na pjevanje, a uostalom, ta je pjesma i u originalu snimljena bez bubnja.

When I see the sun
I hope it shines on me
And gives me everything... well, almost

Da, "almost". Skoro je bilo gotovo. Srećom nije!

jer, shvatili bi da zbog škole, godina i koječega drugoga moramo svi krenuti na spavanje, no ipak smo se dogovorili da odsviraju još dvije.

Cave-In, meni jedna od najdražih (malo je bilo razočaranje kad sam vidio da je nema na listi), je upala kao džoker i još malo razbudila one koji su počeli kljucati, a završili su s jednom "veselom" Broken Hearted Wine, opet bez bubnja. I to je bilo to. Nije trebalo ništa više. Mnogi od nas su vidjeli neke svoje favorite iz prošlosti, koji i dan danas pristojno izgledaju i zvuče još bolje, za razliku od mnogih iz tih godina. Sad se vraćam na početak priče, jer su Codeinu prethodile dvije cure iz Južne Koreje koje nastupaju pod nazivom DAL:UM i nikako nisu bile njima predgrupa, nego su spletom čudnih okolnosti ta dva benda svirala u istom prostoru u istu večer. Iako se to možda na početku nije činilo prikladnim, meni se ova kombinacija baš učinila dobitnom. Nikako ne mogu zamisliti bend koji bi otvorio za Codeine, njima ni ne treba neko takav. Na pozornici su bili postavljeni čudni instrumenti, za koje smo kasnije saznali da se zovu gayageum i geomungo. To su žičani instrumenti koji imaju po 6, 18 ili 25 žica, a mogu davati i razne druge zvukove, pa ih je lagano okarakterizirati i kao bas i gitaru. Djevojke su prošle kroz svoj album iz 2021. "Similar & Different" iz 2021, a odsvirale su i poneku novu pjesmu koje pripremaju za novi album. Čudna je to muzika, čudni su to zvukovi, a vrlo lako ih mogu zamisliti u ladici pod slowcore ili sadcore, pa su iz tog razloga, baš napravile fini uvod u Codeine. Negdje u publici viđen je i Chris Eckman. A koju poveznicu imaju on, Chris Brokaw i DAL:UM, ako još ne znate, istražite sami.

pedja // 05/09/2023

> vidi sve fotke // see all photos