Kad je najavljen dolazak Boba Geldofa i Midge Ure-a, ne zajednički, zacrtao sam misiju za ovu godinu, a to je da pogledam po prvi puta uživo pokretače najveće akcije za pomoć glavnima u Africi. Band Aid, a pogotovo Live Aid koncert obilježili su moje teenagerske godine, a i dan danas volim pustiti neke od tih legendarnih nastupa.

Stoga, sam im se odlučio odužiti na ovaj način. Sir Bob je stigao prvi i prošao kako je prošao, a za Midgea nisam imao nikakvih očekivanja, osim da ne bude lošije od ovoga.

Nisam znao ni šta očekivati od publike, ni koliko će ih se nagurati u Tvornicu, sve do trenutka dok nisam stigao pred Tvornicu, a tamo je bio red do iza malog pogona. WTF! A bome je i unutra već bila dobrana gužvica.

Bez predgrupe, tri mladića i Midge Ure došli su na stejdž i sa Call of the Wild, dosta nesigurno nas uveli u ovu večer. Naštimavanje je trajalo i kroz Dear God (šteta zbog potrošene odlične pjesme), no s prvim taktovima I Remember (Death in the Afternoon), ko da se sve posložilo i krenuli smo na putovanje, ispada prilično bogatom pjesmaricom gospodina u crnom.

Midge Ure bio je vidno raspoložen, pa je svaku pjesmu popratio nekom pričom, što je s njegovim tvrdim škotskim dijalektom bilo jako simpatično. Podijelio je s nama neke anegdote iz mladosti, kako mu je ovo prvi "proper" gig u Hrvatskoj (onaj od Tedeskija ili nekog drugog vjerojatno ne računa), pa kako nije bio zadovoljan s nekim pjesmama kako su ispale, pa ih je malo preradio itd. Večer je stvarno išla uzlazno, atmosfera sve bolja i u publici, a uskoro smo saznali i zašto.

Naš stari prijatelj iz Zagorja s crnim šeširom urgirao je kod tonca i iz tog se razloga sve posložilo. E pa, hvala, Miro!

Red Ultravox pjesama, red solo uspješnica, a već negdje na početku je ispucao Fade to Grey, veliku uspješnicu jedne od grupa u kojima je djelovao, Visage, kako je rekao, pjesme za koju je napisao text, a nije je otpjevao. I već smo prošli preko pola koncerta, kada smo uz zvukove pjesme Vienna krenuli prema vrhuncu koncerta. Svi plješću i pjevaju iz petnih žila. Pomažu Midgeu na zahtjevnim dionicama, jer se može i čuti da neke stvari više ne može otpjevati kao nekad, no vrlo dobro zakamuflira i ni u jednom trenutku se ne dobija dojam da neće ispjevati pjesmu. Hymn smo svi u glas otpjevali s njim, na The Voice je pustio gitaru i pomogao sa klavijaturama, dok je za početak Dancing With Tears in My Eyes odsvirao dugački solo uvod na gitari i onda je sve grunulo. Kakav strašan i moćan završetak koncerta je to bio.

Mislio sam da se nakon ovog neće vratiti, no na poziv, vrlo brzo su došli nazad i neočekivano odsvirali One Small Day na bis. Očekivao sam možda Lament ili Reap the Wild Wind. No i ovako je završilo odlično. Ovakvi koncerti na koje odem bez očekivanja, a vratim se pun dojmova najbolji su. Činilo mi se da je na kraju rekao "See You soon" u što baš ne vjerujem, no kad bi se to obistinilo, svakako bi bio ponovo u publici.

pedja // 25/10/2024