Jedan od koncerata godine koji će se pamtiti. Po zavidnoj količini publike i rapidnom razvoju karijere ovih sjajnih Švicaraca u nekoliko posljednjih sezona možemo se nadati da do idućeg nastupa nećemo morati čekati narednih desetak godina. U svojem trećem dolasku u Zagreb (1990. i 2005.), The Young Gods su konačno doživjeli zasluženi trijumf i nastupili pred daleko brojnijoj audijencijom. Posljednji put su nastupali pred jedva stotinjak ljudi, no danas je ta ista Močvara bila ugodno popunjena što je dalo i određenu dozu jačeg samopuzdanja tročlanoj ekipi mladih bogova. Koncert su otvorili nešto prije 22 h sa "Our house" nakon čijeg repetativnog podmuklog sampliranog uvoda odmah kreću u akciju, te zovu na ples i nižu biser za biserom. Od probranih skladbi sa posljednjeg "Super Ready/ Fragmente" albuma kojeg su gotovo u cijelosti izveli - "Un point c'est tout", "El magnifico", "Cest quoi cest ca", "I'm the drug", "Freeze", "About time"... preko niza starijih plesnih industrial udaraca "Lucidogen" (album "Second Nature"), "Kissing the sun" ("Only Heaven" album), do 'laganije' cabaretom obavijene "Mackie Messer" sa "Play Kurt Weil" albuma koja je čini mi se bio njihov nastariji večeras izvedeni broj. A kada se nakon sat vremena svirke pjevač Frantz prihvatio gitare moglo se pomisliti da će uslijediti laganica "Child in the tree", no izvedena je serija opakih plesnih industrial-techno skladbi gdje se upravo i očekuje praskavi zvuk distorzirane gitare sa albuma "Heaven Deconstruction" i "Second Nature". Na bis su izašli dva puta - prvi puta su izveli najveći hit karijere "Skin flowers" za kojeg mi se čini da ga nisu namjeravali uopće izvoditi, ali su ga ipak morali zbog zahtjeva publike i naslovnu "Super ready/ fragmente", a drugi puta skraćenu verziju plesne industrial simfonije "Summer eyes" u trajanju od nekih 15-tak minuta nakon čega je svima bilo jasno da više neće izlaziti. Gotovo puna dva sata odličnog nastupa ih je potpuno iscrpilo, posebno bubnjara Bernarda i pjevača Frantza koji su bili obliveni znojem, te se na kraju rukovali sa također iscrpljenom publikom u prvim redovima. O njihovom nastupu mogu se sada samo finalizirati nijanse - da je razglas bio 'tanak', stage više od 50 % obavijen minornom rasvjetom (slikati bez blica je bilo nemoguće) ili da se očekivalo 'više' gitara koje im ionako nikad nisu bile prioritetni dio koncerata... Gledao sam ih po treći puta u posljednje dvije godine i zaista se ne mogu odlučiti koji je nastup bio bolji. Osobno, ovaj mi je u jednu ruku najdraži jer su ih vidjeli i oni koji su ih možda ovom prilikom po prvi puta slušali zahvaljujući odličnim najavama i fantastičnim kritikama posljednjeg albuma.

horvi // 24/10/2007

> vidi sve fotke // see all photos