Drugo izdanje Priredbe je za nama a vjerojatno će ostati zapamćeno po iznimno slaboj posjećenosti za koju neki krive preskupe karte, drugi nezanimljiv line-up a ja najviše naginjem teoriji kako je u razmaku od mjesec dana toliko kvalitetnih festivala u okolici od 100km da ljudi jednastavno nemaju čime platit karte za sva događanja. Lokacija Piredbe je kao stvorena za ljetni festival a toga su svjesni i organizatori stoga ponosno ističu kako je kamp duša festivala! Smješten na granici između Rijeke i Opatije, u kanjonu, niti 10 minuta udaljen od mora pruža odlično mjesto za podizanje šatora u hladu borova i cjelodnevno chillanje, druženje ili sudjelovanje u radionicama. Posjetitelji su imali za birat freeclimbing na umjetnoj stijeni, radionice capoeire, žongliranja, mikro bmx / skate park, bike sea jumping session, ronjenje, turnir u graničaru, briškuli i trešeti, graffiti jam, jogu u svakodnevnom životu, masažu i Uzmi i Ostavi punkt i sve to u pratnji dj-eva koji su neumorno puštali mjuzu 0-24h! Baš kao i lani, glazbeni dio bio je podijeljen na elektronsku i rock večer tako da su u petak svoje umijeće publici predstavili Dubway, Tobogan Live, Food & DK, Streetlife DJs, Chase&Status I The Panacea dok su u subotu stage preuzeli Ishiatz, Ruiz, Postolar Tripper, Mandrili, Rambo Amadeus, Ivan Hrvatska, Mugison, Invasives te naposlijetku Death Disco.

Iako svakim danom sve bolje zvuče, mladi Rječani, Ishiatz svirali su tek pred konobarima i prijateljima benda, sličnu sudbinu su dijeli i dečki iz Ruiz-a da bi veći broj pred stageom zatekli tek Postolar Tripper. Ugodni ritmovi kao stvoreni za ljetne noći upućivali su kako sve ide na bolje, Mandrilli su to samo potvrdili da bi onda Rambo Amadeus preuzeo stage i prezentirao jedan od svojih najmonotonijih izdanja ikad!!! Apsolutno promašen repertoar, nimalo prilagođen situaciji i lokaciji razbježao je i ono malo ljudi što se toliko dugo skupljalo oko bine. Srećom što je nakon njega nastupao Ivan Hrvatska koji, iako je ''slavu'' stekao isključivo zahvaljujući Youtube-u, u Rijeci ima veliki broj ''poklonika''. Već na prve ritmove svake pjesme ljudi su skakali, smijali se, pljeskali, pjevali…ma koliko god je teško opisat njegov scenski nastup još je teže transformaciju koja se dogodila u publici. Pila sa rakija, pjevalo se rakiji, vijorilo malim hrvatskim zastavicama, uzimalo nove članove u Croatian drinking team,…I onda na Mugison-u deja vu. Nevjerojatno dobra svirka za svega stotinjak ljudi a nakon njih sve gore I gore.

Šteta! Ostaje nada kako će organizatori ustrojno raditi na tome da Rijeka uz Harteru dobije još jedan festival koji će postati prepoznatljiv i van grada a sa vremenom i države. Cure i momci ideja Vam je odlična sada ju samo treba provest u djelo!

jadranka // 03/07/2008

> vidi sve fotke // see all photos