Druga večer zaredom u Saxu unatoč vrlo dobrim bandovima je pomalo naporna za mene, pa sam uz najbolju volju malčice zakasnio na prvi band DIJETE NEMIRA. To je moćan kvintet iz Zagreba u sastavu Slaven Šimić (vokal), Marko Kruc (gitara, vokal), Davor Justament (bubnjevi), te u bandu imaju još jednog gitaristu kojem nisam pronašao ime i ono što je sve češće, imaju ženskog instrumentalista, basisticu Marinu Zrile. Sviraju žestoki rock s elementima klasičnog harda koji pomalu vuće na metal, a osjete se i prizvuci onih snažnih Majki, pa i AC/DC. Pjesme su im odlične, sve redom na hrvatskom jeziku i uskoro objavljuju debi album kojeg im je producirao nitko drugi do Smokva, Dragutin Smokrović, dobitnik Porina za produkciju albuma "Majke - 7". Po prikazanome, ovo bi mogao postati vrlo cijenjen i popularan rock sastav. A onda su se pojavili FUKFEDERI iz Zaboka o kojima sam čuo mnogo priča, ali ih nikada nisam imao prilike gledati i slušati. Razlog je naime jednostavan. Osnovani su davne 1980. i djelovali u dvije različite postave sve negdje do konca '80-tih kada su utihnuli ne ostavivši nikakav zvanično objavljeni snimak. Gotovo više nakon 20 godina od posljednjeg nastupa ponovno su se skupili, te ovaj puta tvrde da kreću na konačnu realizaciju debi albuma. Majko mila, njihova djeca već imaju rock bandove i praše naveliko... Elem, priča oko Fukfedera bila je da su bili prvi hrvatski rock band koji je sve tekstove imao na hrvatskom kajkavskom dijalektu, te su umnogo čemu utjecali na Zadrugu, te na pojavu 'ča-vala' koji je eksplodirao početkom '90-tih preko uspjeha Gustafa, Alen Vitasovića, Livio Morosina, Franci Blaškovića & Gori Ussi Winnetou... Danas su za razliku od originalne postave u ekipi dr. Rajko Fureš, Ivan Kovačić (vokal), Robert Berislavić (klavijature), Ivica Brlić (bubnjevi), Dražen Tomek (bas gitara) i jedan od pokretača HGF-a, Goran Vrgoč (gitara). Imaju vrlo dobro opremljenu autobiografiju koju pogledajte na njihovoj myspace stranici.
Večeras su bili ugodno iznenađenje, nema šta. I nisu nikakvi 'furkeri' na neke trendove već sviraju rock s punk elementima i vrlo dosjetljivim melodijama klavijatura uz naravno tekstove na kajkavskom od kojih su mi u pamćenju ostali "Čvori moji" i "Zagorje moje Zagorje" koja će biti njihov prvi singl. Imaju sjajan smisao za nepatvorenu domaću kajkavsku zafrkanciju, odličan scenski nastup i već sada se može reći da će možda vrlo brzo nadomjestiti onu poziciju koju je u aktivno vrijeme imala Zadruga, mada je Zadruga i dan danas ostala strahovito popularna (njihov nastup na Rokaj Festu 2008. gledalo je oko 2-3 tisuće ljudi). O mladom zagrebačkom post-punk indie-rock kvartetu NERD SMILE se već dosta pisalo u zadnjih godinu dana jer grabe na krupno ka vlastitom osebujnom izrazu. Oni su Vinko (gitara, glavni vokal), Tonko (gitara), Vedran (gitara, prateći vokal) i Martin (bubnjevi) i nedavno su snimili demo materijal o kojem će uskoro biti riječi. Gledao sam ih do sada 2 ili 3 puta (između ostalog na Novom zvuku 2008. i na Minivalu u Tvornici), no evidentno je da su od zvrzlanih i stilski podosta nedorečenih indie-rockera postali vrlo profinjen post-punk/ gothic sastav u kome se osjeti duh Joy Division i Bauhaus, te mnogo primjesa suvremenog rocka 21. stoljeća. Ove večeri su bili u punoj formi iznenadivši kompletnom aranžmanskom prisebnošću, konciznom i živahnom svirkom, te neprijepornim elanom. Tekstovi su im na engleskom jeziku, te su ovom prilikom izveli i skladbe sa demo materijala koje su gotovo preslikali dokazavši da prilično dobar snimak nije bio plod slučajnosti. Rapidno napreduju! Kao posljednji band večeri nastupio je vrlo neobičan DALIBOR PROHASKA TRIO o kome nisam pronašao nikakvih podataka na internetu. Neobični su po tome što uz bubnjara imaju dva klavijaturista bez ikakvih gitara. Ali ljudi moji, kako ovi momci dobro sviraju! Glazbeno su me podsjetili na Steely Dan i onda vam može sve biti jasno o kakvoj se perfekciji rock-jazz-soula/popa radi. Uz to sve autorske skladbe ("Ostani tu", "Hej", "Tome što ostaješ", "Jedna jedina" i "Bez tebe") pjevaju na hrvatskom jeziku izmjenjujući se i nadopunujući u vokalima, te s nestrpljenjem možemo očekivati njihove snimke. No, pravu kulminaciju su napravili obradom čuvene Hendrixove "Fire" koju ja osobno nisam niti mogao zamisliti u klavijaturističkoj varijanti bez gitare, a za kraj su izveli obradu "Ain't sunshine". Ma, fenomenalni instrumentalisti koji sviraju odlično i imaju sjajne pjesme. O njima će se zasigurno čuti još puno pozitivnih vibracija. Obično za kraj se uvijek napiše nekakav rezime, no ovaj puta ga nema osim da su svirala četiri odlična i stilski posve različita banda. Možda nedostatak pisane 'završnice' treba potražiti i u činjenici da sam večer ranije prisustvovao nastupu HGF pobjednika (Heroina, Tranzistor, Valungari i Adastra), te kroničnom umoru od silnih koncerata na koje mi se u posljednjih godinu-dvije sve manje i manje ide da ih promatram i slušam. No, kada netko kaže da Hrvatska nema jaku demo scenu i underground, to nikako nije točno. Ima, ima... i to vrlo raznoliku. Samo treba potražiti i pronaći.

horvi // 07/03/2009