Što zbog kiše koja je padala cijeli dan, što zbog produženog vikenda, &TD je bio poprilično pust u trenutku zakazanog početka koncerta. Čak ni bend, Ariel Pink's Haunted Graffitti, još nije bio stigao, pa je neko kraće vrijeme bilo neizvjesno hoće li koncerta uopće biti ili ne. No tada su stigli momci iz LA-a, nakon cjelodnevnog putovanja iz Praga gdje su večer prije održali koncert u kultnom studentskom klubu Strahov i prije povratka na cestu na putu prema Ferrari gdje su svirali idući dan. Atmosfera je naglo živnula i svi su se uskomešali dok su se članovi benda odmah naručili piće i krenuli se upoznavati s ekipicom. Jedini problem s dužim čekanjem na početak koncerta je da se čovjeku dobrano prispava ili previše popije čekajući, dok je ovo drugo ipak bolja opcija ako i ostali slijede taj primjer. Dok tako čekamo i čavrljamo Ariel zaključuje da je baš ta večer prikladna za haljinu i pita djevojke ima li koja haljinu za posuditi, jer se u haljini osjeća zločkasto i razotkriveno.

Nešto kasnije, na koncertu je osvanuo u bijeloj čipkastoj haljini i crnim klompama. S trakom preko raščupane kose, samo mu fali ivančica iza uha, djeluje kao slatka prljava proljetna pjesma. Kaže da je to njegova sigurna zona i kruži publikom ispred stejdža, pjevajući, vičući, smješkajući se sakriven kosom i povremeno svirajući def. Dok glazbu Arielovih Haunted Graffittija opisuju kao psihodelični pop ili noise pop, a pjesme na albumima zvuče hermetično i vrlo lo-fi, uživo su vrlo gromoglasni i energični. Da, na momente je to neartikulirani noise, ali oni to dobro drže pod kontrolom. Prizvuk melodičnog popa prošlih desetljeća cijelom dojmu daje patinu vremešnosti, a prisutan je i utjecaj zapadne obale i nasljeđa koje daje Los Angeles, u kojem je Ariel Marcus Rosenberg i odrastao. Bis je bio melodičniji od prethodnog materijala, za kraj su ostavili jednu od ljepših stvari - "See the girl", u čijim tužnim stihovima dolazi do izražaja Arielov ugodni glas a on i lijepo pjeva kad to želi.

Svjesni su da je za uživanje u njihovoj glazbi potrebna određena doza tolerancije i spremnosti na eksperimentiranje i po vlastitim riječima žele izdati 'slušljiviji' album, na većoj, 'pravoj' etiketi, jer i sami kažu da ih dosadašnji materijal, pun pucketanja, pištanja i grebanja, malo 'žulja' za uši. Ariel kaže da je život u LA-u nemoguć pa zato ni ne izlazi puno iz kuće nego ostatak benda redovito dolazi k njemu i puno sviraju. Inače, dečki su vrlo su otvoreni i pričljivi, prizemljeni i duhoviti. Bubnjar Aaron u LA-u vozi moped marke Tomos i bio je oduševljen kad je i kod nas našao takvog, a dežurni vozač je kod kuće član grupe promatrača ptica. Usprkos vidnom umoru, bili su voljni s nekolicinom štovatelja, nastaviti zabavu u obližnjem baru i sve im je okej, da ih se namješta u poze za fotografiranje, časti pelinom s benzinske, čak i voda trešnjevačkim bespućima bez očitog razloga. Skoro svaki dan nastupaju u drugom gradu, s oko četrdesetak koncerata na turneju, potucajući se po cijeloj Europi, gubeći se po kružnim tokovima, upoznajući lokalne kulture (i djevojke), spavajući puno premalo i na kraju krajeva, zabavljajući se. A u svakom slučaju zabavili su i nas.

andrea // 28/06/2009

> vidi sve fotke // see all photos