Četvrti album ove meni jako drage britanske indie grupe moram započeti sa značenjem njihovog imena. Doslovno značenje bilo bi da se nešto dogodilo ili će se dogoditi sa zakašnjenjem, odnosno kasnije nego što bi htjeli ili smo se nadali. Tako je bilo sa sjedanjem "na mjesto" s ovim albumom. Naime, borio sam se s preslušavanjem ovog albuma i nikako mi nije bilo jasno gdje su nestale sve one prelijepe melodije. Pitao sam se zašto je odrastanje ovih momaka tako teško, jer pjesme nikako nisu prolazile. Bilo mi ih je naporno slušati i nije mi bilo jasno zašto.

A nakonpar slušanja shvatio sam. Na plejeru mi je bio upaljen "shuffle", pjesme su se vrtjele nekim neobičnim redoslijedom. Redoslijedom koji nije bio dobar. Koji nije bio zamišljen. I tek kad sam isključio tu funkciju, kad su pjesme krenule upravo onim redoslijedom kojim su i DELAYS-i željeli sve se posložilo, a meni se vratio osmjeh na lice.

Ako zanemarimo lagani uvod Find a Home (New Forest Shaker), koja se zvukom nastavlja na prvi album, sljedeće četiri pjesme savršeni su pop komadi (The Lost Estate, Shanghaied, Rhapsody, May 45) koji kao da čine izgubljene trake sa snimanja drugog albuma. Singl Unsung savršeno predstavlja materijal s albuma, dok s In Brilliant Sunshine drugi brat Aaron, nastavlja tradiciju pjevanja započetu na prošlom albumu.
Završne Lakes Can Be Lethal i Star Tiger Star Arial imaju naglašenije gitare nego su dosad ikad bile, pa je možda to i znak kojim će putem krenuti na svojem petom albumu.

Star Tiger Star Arial je album koji neće donijeti svjetsku slavu bendu, ali će zadržati postojeće fanove i dovesti možda još pokojeg novog, a čini predivan soundtrack za ljeto.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 26/07/2010