Po običaju festivus trajaše tri dana. U mojoj domeni stoji samo da Vam pokušam dočarati ugođaj prvog dana kako drugi nisam bio tamo. Vjerujem također da mnogi ljudi su i došli samo na prvi zbog zvučnijih imena no ne valja imati predrasude.

Prvi Zug za Vrbač mi je pobegel, no i sa drugim stigoh na vrijeme kad su se još bendovi tek zagrijavali, ne na bini već s alkićem u ruci. Grahu tad još ni temeljac nije bil složen.

Dvodnevnu priredbu organizira alternativni kulturni centar Garaže. Grahist koji je pripravljao grah bio je jedan od glavnih organizatora svih dosadašnjih 8 obilježavanja. Njemu se treba odat počast, ali možda je previše vode zalijevao na temeljnu kašu, jerb' je na kraju ostalo i za Let3-ovce graha. Zakon ponude i potražnje dokazao se kada je prvotna porcija od 5kn pala na 0 zbog insuficijencije ljudi i apetita. Previše je želio parirati manifestaciji Kaj su za Boga jeli naši stari?

Prostor ili livada na kojem se sve dešavalo bilo je ispod Vrbovca čiji je centar i život inače na brdu, dok je željeznica, tj. put za doma, s druge strane brda. Šank je odmah bio do kukuruzišta, a skladište pretvoreno u predivni noćni klub nosi naziv Garaže. Malo podsjeća na Krivi put, ali je mnogo uređeniji iznutra jer su grafiteri zaista prolilii svoju zadnju kap spreja da ga vrede kak ti spada.

Happy kamperi su imali svoj kut livade. Stolica koliko je bilo sve su bile postavljene vani pa su neki mogli čak i sjedit. Prvi bend stvarno nije bio za sjedenje. Mladi punkići su to profesionalno odvozili. Najveća skočka dana bila je u vrijeme Podruma. Podrum je čakovečki punk koji se pokazao kao vrhunski početak glazbenog dijela festivala jer su mladići opušteni i agresivni, baš kakvi su pijani pankeri na djelu.

Teško je nadmašiti raskalašeni ugođaj koji su izgradili Čakovčani, ali domaći zagrebački dečki THE Turkey Hatching Eggs prebacili su nas u drugi đir. Žestina i kvaliteta prije svega. Mladići malo samo stariji od Čakovčana, a znaju gdje se pali mašina. 9-pjesmični koncert sa neizdvojenim hitovima bilo bi dobar sažetak setliste budući da sviraju bez štednje pare i milosti, a ipak gledaju na kojim akordima im stoje prsti na gitari. Dakle, pokazalo se da nisu sve nade iz okolice i ostatka Hrvatske, već i ih ima i k nama u srcu. U tom stilu nakon zadnje ''Revolution'' svi su bili ludi za bisom, osim njih, mladi su i logično je da se boje organizatora. U međuvremenu se na second inner stage-u, za one kojima je vani bilo hladno iliti dosadno, publiku zaintrigiravao Koloritam, DJ crew koji se razumiju u svoj instrumentarij, za mene prvotno premračan, ali kad se s vremenom skupljalo ekipno društvo bilo je i veselijih ili bar bržih tonova. U svakom slučaju nutra je bilo i cuge, a i WC jedini, tako da je bilo neminovno da svatko bude nutra bar 3 puta po noći. Inače prekrasan interijer, svijeće zapaljene unutar staklenki, grafiti puni humora, dubokih misli i intrigantnih likova koji čas vise s prozora, ustima grizu strujni vod, šuljaju se i, u get d idea. Radni stol je bio zmazan i pun kistova, krpa, paleta, kartona, jer bo su se tu proizvodile maske maločas, pa su neki ljudi kroz noću furali se na maskenbal spiku. Falile su samo krafne, al dobro, nijednog nema boljeg od vrbovčanskog graha i PIK kobasica.

E, sad. Sljedeći po programmeu su bili ili Failed plan artefact ili Breaking the 4th wall. Čini mi se da nisu bili ni jedni ni drugi, a koji točno jesu nek mi se jave. Metalci su dostojno igrali trash i dokazali da uvijek ima mjesta i za jedan takav sastav na alternativnom programmeu. Što je čudno za takav sastav je da su nevjerojatno prisni s publikom i nedistancirani, već traže angažman i pritom daju svoj. S obzirom na okolnost da im ne znam naziva prigodno bih im nadjenuo ime benda: Ne znam kak se zovu, ali frajer mi je susjed.

BeeTantone koji sviraše i lani, nisu pretjerani uspjeli dić publiku čak ni činjenicom da sviraju ska-punk. Opet beskrvni. No, ajde, zalagali se jesu donekle, pjevačica je bila vedra, nasmiješena, trombon na mjestu, i rekao bih da su to svijetle točke. Kao što vidite, obje točke nisu muzičke profesije, već jedna malo druga dimenzija imidža.

Prošle godine su glavni junaci na kraju bili Brkovi, i stvarno mi je žao da to nisam vidio. Ove godine Let3 je jedini koji može parirati i stvarno pare prevelika atrakcija za malu slatku binicu. No, što je, je. Mrle, Šarac, Baljak i ekipa su izašli ponosito, trudili se ko da je ispred njih Hartera. Prlja je po nedavnom njihovom običaju, izašao na binu tek nakon pola satića. Ipak, mnogi to ne znaju, pa je bilo svojevrsno iznenađenje. Došo je u bijelom svetinjastom kombinezonu, dok su ostatak ekipe ipak furali rokerske kožnjake. Nakon bisa usred koncerta, vratiše se svi u rozim, crvenim, zelenim i žutim kombinezonima, tako da su rozi Prlja i zeleni Mrle bili spazljivi ja mislim s tisuću metri udaljenosti. Poludjet ću pjesma je bila najuspješnija što se tiče pogoskočke, a pjesma na kojoj se nitko nije mrdao s druge strane bila je obrada Šabana Bajramovića Kralja: Nisi me voljela u ono vrijeme. Normalno dugačak koncert nakon kojeg se žive legende povlače u svoj kombi i tko zna šta rade. Grah su već pojeli jer je se Mrlin prdac uz ispaljivanje čepa gromoglasno čuo među publikom. Nakon odzvanjanja posljednjih živih zvukova, opet nisu svi ušli na house đir, već su ostali vani časkati. Equipa je pomalo već emigrirala sa livade sa očekivanjem već sutrašnjeg dana.

Moj Zug je skoro pobegel, pa sam dok sam hodao trčao na Zug, lagano zamišljao kako bi Debeli Precjednik sutradan u subotu mogao biti zahvalan za sve okupljene. Glavna atrakcija drugog dana su bili kao Cinkuši, međutim nakon njihove Rokaj priredbe izgubih povjerenja u dotične, sigurno ne kao zabavnu, a osobno niti kvalitetnu atrakciju. A stavili su isti font kao za Let3. Pa dobro…

Treći dan je nudio chill-out Vrbovec crew glazbeonicu, ali, sve u svemu, moram biti zadovoljan i sa doživljenim prvim danom, gdje sam stvarno ugodno primljen od lokalnih Vrbovečana, a šta ti je dosta za dobra život: pa dobri ljudi i dobar grah, to je to. Dogodine najavljuju Guinessove porcije tako da, tko god bude išao, neka se podobro pripremi za sljedeći deveti po redu VUMFest 2010.

marin // 21/07/2009

> vidi sve fotke // see all photos

PS: U međuvremenu saznajemo da se metalcima kojima marin nije upamtio ime, zovu Inside My Casket. Hvala članovima benda što nas čitaju i što su nas obavijestili o tome. (op. pedja)