U srijedu 30.09.2009. se potrefilo da su u Zagrebu čak tri zanimljiva koncerta, The Cult u Domu sportova, Future Of The Left u KSET-u i Der Blutharsch u Močvari. Ja sam se odlučila za ovaj zadnji. Der Blutharsch su prije više od tri godine u zagrebačkoj Jabuci održali odličan koncert i stvarno sam se veselila njihovom ponovnom dolasku. Na žalost, ostala sam pomalo razočarana… Močvara je bila poprilično nepopunjena kada je na pozornicu došao Bain Wolfkind, one-man bend s matricom i golim ženama u pozadini. Bain Wolfkind izgleda kao Elvis Presley iz paralelne dimenzije na zalasku karijere, a zvuči kao bolesni križanac swamp bluesa i countryja s primjesom electra i industriala negdje u pozadini. Sve to skupa ne zvuči loše, ali kao i zadnji put, užasno mi je smetalo što nema prateći bend nego matricu koja ga je uredno 'gazila' svi put kad se krenuo obraćati publici. Bain Wolfkind nas je uz gole žene počastio i pogledom na svoje golo dupe što je dobar dio publike pozdravio pljeskom i uzvicima, a našao se i veseljak u prvom redu koji ga je po istoj i fino fljasnuo. Nakon pola sata Bain Wolfkinda i pola sata pauze na pozornicu se popeo Lina Baby Doll aka Deutsch Nepal. U Jabuci se L.B. Doll dobro zabavljao uz Ožujsko i pjevao po cijeloj Jabuci. U Močvari se družio s bocom vode i držao se pozornice. Još jedan one-man band s razgolićenim projekcijama u pozadini, koje su ovaj put ipak bile malo slabije vidljive jer su bile prekrivene slikom sa covera ''Dystopian Partycollection'', kompilacijom teško dostupnih materijala Deutsch Nepal, objavljenom prošle godine za Cold Meat Industry. Deutsch Nepal je ponovo započeo s ambijentalnim dijelom svog opusa koji je s vremenom prešao u industrial. Sudeći prema količni prisutnih koji su počeli trčati s terase pred pozornicu čim se ukazao, čini se da Deutsch Nepal ima prilično vjerne obožavatelje u Hrvata. Taj statičan nastip, ponovo bez benda (zašto, o zašto), me ionako već prilično umornu umorio još i više, tako da smo većinu njegovog nastupa proveli sjedeći na terasi na kojoj se s novim močvarnim vratima s podija savršeno dobro čuje sve što se unutra događa. Nije da se imalo što i gledati. Deutsch Nepal je završio nakon 40-ak minuta i 5 minuta prije ponoći na pozornicu su se konačno popeli Der Blutharsch. Platno ispred pozornice se konačno diglo, notni stalci su bili osvijetljeni svijećama s ''Flying High'' srčekima, a nad pozornicom je visjelo veliko zvono kojim je Marthynna označila početak koncerta dozvavši nas unutra kao što u starim filmovima na selu učiteljice zovu djecu u školu. Der Blutharsch se već godinama polako odmiču od klasičnog militantnog neofolk zvuka prema više rock izričaju, a s novim albumom ''Flying High'' su primjetno skrenuli u psihodeliju i progrock, što se jasno i glasno čulo na koncertu. Uz stvari s novog albuma, Der Blutharsch su u sat i nešto nastupa izveli i neke stare pjesama prearanžirane u novom stilu, tako da su obožavatelji starog Der Blutharsch stila vjerojatno ostali razočarani. Znam da ja jesam. Nije da sam očekivala nastup kao prije desetak godina u Gjuri, ali barem nešto slično onom divnom koncertu u Jabuci. No ovaj put su nam Der Blutharsch pripremili nešto sasvim drugačije. Stoner, progrock i psihodelija, s puno osmijeha s pozornice. Novi album uživo zvuči puno glasnije i moćnije nego na ploči. Marthynna je u svojim rukama izmjenjivala gitaru, bas i klavijature, a Bain Wolfkind (koji u Der Blutharsch svira bubnjeve) je došao naprijed otpjevati ''So Bring Your Iron Rain Down Upon Me'' s odličnog albuma ''When Did Wonderland End?''. Der Blutharsch uživo zvuče vrlo moćno i usvirano, a i priličan ih je užitak i gledati. Marthynna odlično pjeva, hladno i oštro, ali istovremeno i nježno i toplo, Albin Julius nije bio baš neki slavuj, a mračni i hrapavi vokal Bain Wolfkinda je uvijek lijepo čuti u Der Blutharsch aranžmanu. Iako publika nije baš bila jako uporna, a pola ljudi je nakon kraja koncerta odmah potrčalo na terasu zapaliti cigaretu, Der Blutharsch su se vratili na bis prije kojega je Albin Julius prvim redovima poklonio prekrasne bijele ruže. Na bisu su odsvirali samo jednu pjesmu, naslovnu s posljednjeg albuma. Iako nije bio posjećen kao ostali koncert te večeri, Der Blutharsch, Deutsch Nepal i Bain Wolfkind su održali dobar koncert. To što se meni ne sviđa u kojem smjeru su Der Blutharsch krenuli je moj problem. Treba spomenuti da je svima na raspolaganju bio i vrlo bogat merch štand, sa svime od kopči za remen i pivskih krigli do majica i ploča, a sve po vrlo povoljnim cijenama. Albumi Der Blutharsch i njima sličnih (ako ih uopće uspijete naći u domaćim CD shopovima) uvijek koštaju cijelo cijelo bogatstvo, nerijetko i na internetu, tako da je ovo bila odlična prilika za obnoviti svoju glazbenu kolekciju, a bome i ormare i kuhinjske police.

ana // 04/10/2009

> vidi sve fotke // see all photos