Na poslu dosadnjikav dan. Glava je još boljela od prethodne noći, a zujanje od koncerta Pasa i Pankerfausta još je odjekivalo u ušima. Između ispravljanja hrpe ispita i surfanja netom izabrao sam ovo drugo, iako su me studentice ugodne vanjštine molile da im ispravim test prije vikenda da mogu mirno spavati i zabavljati se znajući jesu li prošle ili pale. Lijepo sam ih otpravio van, te kliknuo na MSN u potrazi za društvom.

Ubrzo se javio kolege iz trešnjevačke kaos crew, te pitao idem li u Brazil na svirku Concrete worms. U glavi mi se odmah javila slika zanosne basistice koju sam naslikavao na DOF-u 2008., pa rekoh, idem, nemam izbora. Počelo je partyem na Trešnjevci, a kada smo krenuli prema Brazilu zbog nekih nepredviđenih teškoća propustili smo prvi bend. Naime, jedan kolega je bahato tvrdio kako mu nije problem svladati pola litre rakije, a kada je krenuo u taj rat, rakija ga je uvjerljivo porazila pa smo ga bukvalno nosili po busu i nasipu. Prvi bend bio je pop rock Vex and the voxtones iz Zagreba. Na myspaceu mi zvuče ne zanimljivo, išao sam pogledati o čemu se radi jer mi nije bilo dovoljno što mi ih je crvenokosa Međimurka vilenjačkih ušiju i čeličnog osmijeha opisala kao "gejaste". Kako god, stigli smo na drugi bend, prema najavljenom programu, bili su to zagrebački What's on TV, mama?. Iako sam čuo o njima dosta pozitivnih kritika, ušao sam u Brazil, poslikao ih i nakon nekoliko pjesama izašao van. Dobri su dečki, ali njihova svirka mi se čini malko jednolična. Nije ovo nikakav negativan komentar, da se netko ne uvrijedi, već sam kao ljubitelj punka navikao na brže ritmove i melodije, tako da mi je rock postao donekle prespor i prejednoličan. Nakon njih nastupili su Concrete worms, navodno je od njihovog zadnjeg zagrebačkog koncerta prošlo 3 godine, a koliko se sjećam na DOF festivalu u Velikoj bili su mi zbilja zanimljivi, iako su više pozornicom onako "festivalski" prohujali. Ovaj tročlani bend iz Srbije (Dragana bass vokal, Dragan gitara vokal, Lija bubnjevi) dere žestoki, brzi beskompromisni garažni rock, koji bih ja onako pristrano bez ikakvih dilema svrstao u punk. Otvorili su svoj nastup sa "Fucked up" i "You can go now", a oduševljena publika krenula je u žešči ples polijevajući pivom. U brazilskom "dnevnom boravku" totalni mravinjak, jedva si mogao ući, i zbilja je teško ondje napraviti dobre fotke (shvatite ovo kao ispriku za ne baš sjajne slike). U 40 minuta koliko su nastupali zbilja su me oduševili, bili su mi baš puno, puno bolji nego an DOF, a i veći je doživljaj dok stojiš dva metra od njih, nego na festivalu dok si udaljen od velike pozornice. Čar malih koncerata i kućna atmosfera definitivno su ključni dio ovakvih događaja, tko nije bio nema pojma što propušta. Muški dio publike uglavnom je zurio u zanosnu basisticu Draganu, koja me neodoljivo podsjećala na Brody Dalle iz kultnih Distillersa (sad ima rock bend Spinnerette, preporučam!). Osim što su odlično odsvirali, scenski nastup im je također fenomenalan i upotpunjuje cijeli taj prizor. Dragan i Dragana naizmjence su se izmjenjivali na vokalima (neke pjesme je pjevala samo ona, neke samo on, neke oboje), a njen izderani žestoki vokal u stilu Brody također me oduševio. She can play, she can sing, she can almost everything, rekle bi žene iz Lunachicksa. Ako bih morao povući neke paralele malko me podsjećaju u nekim pjesmama na njemački punk bend The Vageenas, također sa ženskim vokalom. Concrete wormsi još su zaredali "Union job", zanimljivu "Never blue" i odličnu "Jackson", te završili s "Emergency". Nakon povlačenja s pozornice publika je htjela još, te su odsvirali još dvije stvari (za prvu ne znam, druga je bila "Gambling"), gdje su Dragan i Dragana sišli u publiku i svirali među oduševljenim ljudima. Nakon koncerta mnogi su čekali u redu da im stisnu ruku i čestitaju na odlično odrađenom koncertu, a imali su u ponudi jako lijepe majice benda za samo 40 kn. Treći koncert ovog tjedna ubio me, uputih se doma na spavanje krepan, ali zadovoljan. Da sam ovu svirku propustio, zbilja bi mi bilo jako žao. Mogu samo reći da mi je malko žaoš što i kod nas nema više bendova sa ženskim vokalima, koji mogu zvučati jednako žestoko i zanimljivo kao i muški. Okej, moje neke želje, zanemarite. Nadajmo se da će nas Concrete worms počastiti uskoro još nekim koncertom, možda u nešto većem i adekvatnijem prostoru. Tko nije bio na koncertu a voli garažni punk rock neka posjeti njihov myspace profil, neče ostati razočaran.

matej perkov // 21/02/2010