Ovaj beogradski trojac prvi put sam gledao u Tuzli 2006. misleći da su friški demo bend, a već tada su iza sebe imali 12 godina karijere i tek samo jedno kasetno izdanje "No Tip At All" iz 1998. Za drugo pojavljivanje na nosaču zvuka trebalo im je punih 9 godina - mini album "Just Gamblin'" objavljen je 2007. za Avlijaner Records i od tada im karijera ide donekle vidljivijim tokom s oscilirajućim amplitudama što se tiče izdavača. Malo su ih imali, pa ih nisu. Živi zapis "Live@Garage Fire" 2009. su objavili kao samostalno izdanje, pa im je nakratko uskočio Incident Records prilikom drugog 'pravog albuma' "Cities Of Dead" (2011), da bi posljednja dva EP-ija opet objavili bez podrške izdavača. Ali zato su mnogo nastupali pronoseći pozitivne dojmove na uglavnom uski krug auditorija neprekidno ostajući u tročlanoj postavi. U Zagrebu su česti gosti, a baš prilikom posljednjeg nastupa u Attacku 31.III 2017. (zajedno sa The Celetoids i Bomber) promovirali su ovaj kratki EP od svega 14 minuta gdje do izražaja dolazi njihova dvadesetogodišnja uigranost žestokih garažnih eksplozija naplahnutih agresivnim punkom i hardcoreom. Vriskavo-prodorni vokal basistice Dragane Tripković na engleskom razmrdava i najlijenije uši kad zaori u uvodnoj i najkraćoj "Walls" ' I can see no sun and the sky is so small/ Living in the darkness of my own / I can('t) break these walls down!' otvarajući seriju oštrih poetskih lamentacija o beznađu, gubitništvu, mračnim ljudskim sudbinama, životnim ambisima i neoptimističkim hipotezama klimave budućnosti. Sve pjesme su odreda frcave, nabrušene i prljavo moćne konvertirane u vraške galope bubnjara Ilije Traživuka i vrlo jednostavne gitarske kombinacije riffova i improvizacija Dragana Mandelca koji se tu i tamo priključuje svojim grleno oporim 'heavy' vokalom u "Born in the gutter", "Nothing to lose" i "Led like cattle". Ova drugonavedena ima pravu bravuru kontrapunkta u zadnjem dijelu aranžmana gdje se gotovo punih minutu vremena eksperimentira skoro po de-kompozicijskom pristupu.



Elem, 6 pakleno energičnih i vrelih pjesama s angažiranom metaforičkom poetikom kada se ljudi često maskiraju iza kojekakvih lažnjaka i krinki svoj vrhunac dosežu u pretposljednjoj "Hypocrite" gdje se sažima čitav kontekst stihovima 'No mask, no disguise, just a naked human being - So tell me, how does it feel? (Lies in your eyes)'. Baš tako o onima koji se služe devijantnim prevarama. Lažu nam pored zdravih očiju pokušavajući uvjeravati u načela koja nemaju veze s prirodnim postavkama, ali ionako znamo da u ovakvom sistemu kojeg stubokom dijeli čitav ex-Yu region, tako nešto dobiti je samo individualna utopija naivnog promatrača. Odličan materijal s adekvatnim komentarima o životnim turbulencijama. Zasigurno jedno od ovogodišnjih top 5 izdanja u ovom fahu!

Naslovi: 1.Walls, 2.Born in the gutter, 3.Led like cattle, 4.Nothing to lose, 5.Hypocrite, 6.Cursed

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 14/05/2017