home > koncert > UK SUBS (Velika Britanija) + MOTUS (Zagreb) @ Močvara, 03/03/2010

kontakt | search |

UK SUBS (Velika Britanija) + MOTUS (Zagreb) @ Močvara, 03/03/2010

Kiša u ritmu punka padala na Močvaru

Da da, ne biste vjerovali, ali upravo to se dogodilo jučer! Dobro, malo se u zadnje vrijeme previše pjesnički izražavam kod smišljanja naslova, no fora mi je to. Uglavno, da prijeđemo na stvar. Sportska srijeda, a u Močvari nastupili legendarni zagrebački Motus i kultni UK Subs iz Engleske. Prve asocijacije: super! Ili možda, otrcano? Da, nije ni druga daleko od istine, no ja sam drugačiji mentalitet od većine - za mene bendovi nisu ni značke ni salvete ni poštanske marke da ih skupljam, npr. "ovo sam već jednom vidio u Daruvaru na memorijalnom festivalu "Slavko Piščević - Pišta" 2001.", već ako neki bend zbilja volim, gledat ću ga i sto puta i neće mi dojaditi. Ko da zabriješ s prezgodnom curom i veliš "Ne da mi se više, bario sam je preklani". Besmisleno, ne? Eto, nakon što ste donekle stekli uvid u moj glazbeni mentlaitet, idemo dalje. Idemo dalje, ljudi? Idemo!
[ motus ]

motus   © matej

Dakle, svirka je počela rano, oko 21.15, tako da sam po zadatku odjurio unutra i nisam sačekao prijatelja terapeuta o kojem znam da ima srebrni biciklić, karirani kaputić i panično se boji rakije. Okej, idem bez njega - takvih muškaraca u mom životu bit će ionako napretek. Motus je, pogađate, počeo svirku pred razmjerno malim brojem ljudi, mislim da nije bilo više od 40 grla sitnog zuba tog trena unutra. Pred 4, 40 ili 400 ljudi, Motus uvijek itekako solidan - punk veterani koji više od 20 godina prže melodični street/HC punk (koji po meni, mjestimice, koketira s heavy metalom, nemojte me razpet zbog ove izjave). Na vokalu simpatični Hogar, čovjek koji je prešao 40-tu i još uvijek je panker u duši (a ne ko većina koja s 17 preraste sve živo i neživo, uključujući i savoju odjeću). Jednom sam imao zanimljivu anegodtu s njim, štampao mi je neke majice i ljubazno se ponudio da me odveze do tramvaja, no ja sam kod stavljanja pojasa zahaklao ono čudo pod krivim kutem pa nisam mogao otkopčati, pa sam se skoro udavio dok sam izlazio iz auta, a Hogar se čudom čudio "Kako ti je to samo uspjelo? Vi pankeri ne bi bili pankeri da ne napravite neku štetu, slučajno ili namjerno!". Na kraju je sve lijepo završilo. Motus je, dakle, da nastavimo priču, razgalio srca prisutnih sa "Vikend ratnici", pa legendarnom "Razlike", naravno tijekom večeri odsvirali su još "Kravata", predivna mnogima omiljena "Holandija", te završili s "Grobari". Ili ne? Ma mislim da jesu, da. Zanimljiva mi je bila "Večeras je moja draga " (nastavak ide "poput zvijeri pijana), baš premelodičan refren, jedna od omiljenijih pjesama s albuma "Razlike". Neki su komentirali da je Motus zvučao usporeno, ne znam, meni se činilo okej. Ionako imam sluh ko da mi je Mladen Grdović prdnuo u uho, pa nemam finese za takve sitnice. Hogar je pobjegao s pozornice pozdravivši publiku (ma ne, pretjerujem - strateški se povukao), a Močvara se polako punila.
[ motus ]

motus   © matej

Inače, nije bilo previše ljudi, da li zbog upada od 55/65 kn ili nečeg drugog, ne znam. Činjenica je da je mnogo koncerata iznad 20 kn u zadnje vrijeme, može biti da su se ljudi istrošili i strateški propustili UK Subs jer su ih već gledali. Popih pivo, pozdravih i pročavrljah sa Zdenkom Franjićem (nezaobilazna osoba hrvatske punk rock scene s početka devedesetih) koji je prodavao cd-e, te se uhvatih bucmaste Kineskinje koje je prodavala UK Subs majice. Pa daj ovu, pa probaj onu, pa imaš li L, pa ne paše mi XL, pa ovo ono, šta je iza, imaš li ove s lanjske turneje, na kraju se odlučih za jednu svjetloplavu koja mi super stoji uz zelenkaste oči (da, imam naljepše oči koprivničke punk scene) i ispričah se gospodični što sam je zamarao malo.
[ uk subs ]

uk subs   © matej

UK Subs, predvođeni legendarnim frizerom Charliem Harperom (da, još uvijek je živ) došli su u Zagreb po tko zna koji put. Dolaze gotovo svake godine, ili barem svakih godinu i pol, bili su tu i za vrijeme Jugoslavije (ima nekih snimki). Lani su bili u KSET-u, a gledali smo ih ljetos i an Rock maratonu u mađarskom Pečuhu. Charlie Harper ima, ne biste vjerovali, 66 godina, a ponaša se na bini ko mladić. Jest nabacio malo kila, no za čovjeka u tim godinama... Dovoljno mi je da se sjetim njegovih vršnjaka iz ZET-ovih tramvaja. Inače, kroz bend je tokom godina (od 1976) prošlo, ne biste vjerovali, šezdesetak ljudi - bubnjari, basisti, gitaristi... Mogli smo slikati samo prve tri pjesme. Ako se ne varam, bile su to "Emotional blaskmai", "Kicks" i "New York state police" (ne bih se zakleo). Nakon spremanja fotića mogao sam se lijepo raskomotiti u prvom redu - i drugi su se, pa im je Charlie solidarno uzimao jakne i spremao ih na stejđ kod bubnjeva. Koncert je odrađen "u jednom dahu", ali bukvalno! Dojmio me se Charlie, ali i ostatak benda (pogotovo gitarist Nicky koji je, unatoč godinama, uporno skakao i izvodio špagu, dok su ih Alvin na basu i goli bubnjar Jamie Oliver vjerno pratili. Svirka je trajala oko sat vremena, po slobodnoj procjeni. Na bis su se vraćali dva puta, svirali su i "Telephone numbers", "I live in a car", nezaobilazna je bila i "Warhead" , odlična u trenutku dok Charlie pjeva svoje, a publika plješče i zborno urla "Warhead, warhead, warhead..:". Tu me veže jedna anegdota iz Boogaloo prije par godina kad je Charlie poludio zbog mlake publike, nabio neku bocu i uperio prstom na mog debeljuškastog frenda na drugom kraju sale "You fat bastard!". U polupraznoj dvorani ovaj je zbunjeno gledao i pokazao prstom na sebe i napravio grimasu u stilu "Zar ja?!", a Charlie odvrati preko mikrofona, "Yes you, you fat bastard!". Subsi nisu svirali meni dragu "Combat zone", no i bez toga bijah sretan sa "Rockers", "Riot" i "Keep on running". Poslije koncerta sretoh na šanku Marka, inače pjevača Zelene radosti iz Đurđevca, (street pank, ako vas zanima checkirajte myspace), pa smo pijuckali i čekali Charliea, zaneseni divljenjem kako lik brije na pank nakon svih tih godina, dok drugi to "prerastu" u dvadesetoj i drže se, nažalost u najvećem broju slučajeva, pametni i zreli iako to uopće nisu. Nakon pola sata vrata Močvare se otvaraju, a postariji lik u smeđoj jakni, s plavom raskuštranom kosom i omotan šalom bojažljivo uđe unutra, a mi odmah oko njega s fotićem ko mala djeca, uz zamolbu "Come on Charlie, one photo - while you are still alive!".
[ uk subs ]

uk subs   © matej

Da, zaista predivna večer i odličan koncert! Nakon svirke u praznoj hali odlazimo na binu i iza zvučnika uzimamo 4-5 palica od bubnjara Jamiea Olivera, kao suvenir. Lani sam dobio žicu od bas gitare, eto još nekoliko puta nek svrate u Zagreb i imat ću opremu za čitav bend. Dok sve kompletiram, imat ću 66 godina ko Charlie i biti lud ko on. Ili žut kao pile. Ili nijedno od tog dvoje. Nevermind! Na kraju ja se po kiši uputih preko Slavonske na Črnomerec, pa doma, a Marko preko Slavonske kod cure u stan, pa za London gdje će na terenu studiozno pručavati punk i nadam se, vratiti se sa puno zanimljivih priča. Dio te priče bili smo sinoć, ne znam, osjetili smo mali dio Londona u pjesmama koje su Uk subs izveli u Močvari, iako bez pretjerivanja možemo reći da su gotovo dmaći bend. Deda Charlie jest u godinama, no volio bih ga vidjeti još jednom, u to nimalo ne sumnjam!

matej perkov // 05/03/2010

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*