home > koncert > Deep Purple @ Dom sportova, Zagreb, 5.6.2010.

kontakt | search |

Deep Purple @ Dom sportova, Zagreb, 5.6.2010.

[ Deep Purple @ Dom sportova, Zagreb, 5.6.2010. ]

Deep Purple @ Dom sportova, Zagreb, 5.6.2010.   © Saša Huzjak

Malo tko je od večerašnje pristojno ispunjene audijencije u Domu sportova po prvi puta gledao Deep Purple, ali je velika većina sasvim sigurno ostala zatečena njihovim repertoarom u kojem osim ultimativnih hitova nisu mogli prepoznati još barem jednu-dvije skladbe iz ne tako uspješnog perioda nakon reuniona 1984. Ovo je bilo već treće-četvrto (ili peto?) pojavljivanje ovih legendi u Hrvatskoj koje se zasigurno neće pamtiti kao ono prvo 1978. kada su nastupili sa Colloseum u kome je svirao Gary Moore (posljednji puta Deep Purple su svirali u Hrvatskoj 2007. pred punim splitskim Gripama), ali daleko od toga da će ostati u lošem pamćenju. Premda su Deep Purple odavno izgubili komercijalni kompas, a posljednji tržišno uspješan album "Perfect Strangers" plasirali su 1984. sa tiražem od 2 i pol milijuna (UK no.5, USA no.15), nakon čega su slijedili potpuni promašaji u obliku "The House Of The Blue Light" (1987, USA no.34) koji je prodan u 'bijednih' 200.000 primjeraka, dok se malo tko više uopće sjeća radova "Slaves & Masters" (1990, USA no.87), "The Battle Rages On" (1993, USA no.192), posve neprimjećenih "Purpendicular" (1996), "Abandon" (1998), "Bananas" (2003) ili posljednjeg "Rapture Of The Deep" (2005, USA no.43, UK no.81), kojeg je malo tko od okupljene publike uspio prepoznati po onih nekoliko kompozicija koje su večeras izveli. Unatoč vrlo lošim tiražima u posljednjih 25 godina, Deep Purple su na konto svoje slavne prošlosti iz 70-ih ime koje je prodalo nevjerojatnih 100 milijuna albuma zahvaljujući mega uspješnim hitovima, brojnim kompilacijama i onih nekoliko iznimnih dugosvirajućih ostvarenja poput "Deep Purple In Rock" (1970, UK no.4), "Fireball" (1971, UK no.1), "Machine Head" (1972, UK no.1, USA no.7), "Who Do We Think We Are" (1973, UK no.4, USA no.15) ili "Burn" (1974), "Stormbringer" (1974) i "Come Taste The Band" (1975, UK no.19, USA no.43) na kojima je frontmen bio David Coverdale. Pamtile su se te ploče, decenijama se raspredalo koja je formacija od Mark I do posljednje Mark VIII najbolja, mada će malo tko izdvojiti ovu zadnju s kojim su Deep Purple večeras nastupili. Ali, niti ova nije za odbaciti. "Rapture Of The Deep" je sasvim solidan hard/heavy progressive-rock album veterana sa Ian Gillanom na vokalu, basistom Roger Gloverom, bubnjarom Ian Paceom i vječitim ljudima iz sjene - gitaristom Steve Morseom koji je s njima još od 1994. kada ih je definitivno napustio Ritchie Blackmoore i virtuozom na klavijaturama Don Aireyom koji je s njima snimio posljednja dva albuma. Premda se tokom koncerta osjetila 'vibra' u stilu 'ma baš me briga za njihove transformacije', svi su samo čekali da čuju "Smoke on the water" i "Child in time". U tom pogledu, očekivanja su bila isporučena polovično.

Na predgrupu KAITNER Z DOKA GROUP sam zakasnio (da ne objašnjavam teškoće hodanja sa štakom i potrganom nogom koja je dojučer bila u gipsu, a odnedavno je u protezi). Koliko sam uspio uhvatiti njihovu zadnju skladbu, ovaj trojac je taman okončavao svoj hard-rock set koji je vjerojatno počeo negdje oko 20h kada sam se bezglavo i sporo poput puža prvo dobro zeznuo otišavši na sporedni ulaz dvorane misleći da se tamo dižu press-akreditacije, a kada su mi ljubazno rekli da se one podižu na blagajni, te kada sam se dogegao do dvorane, svirka je taman bila okončana. Šteta. Ništa nisam uspio ni vidjeti niti čuti osim završnog pozdrava...
[ Kaitner Z Doka Group @ Dom sportova, Zagreb, 5.6.2010. ]

Kaitner Z Doka Group @ Dom sportova, Zagreb, 5.6.2010.   © Saša Huzjak

Za to vrijeme se dvorana pristojno popunila publikom doslovce od najmlađih tinejdžera do onih već ostarjelih bivših hippya, šezdesetogodišnjih rockera koji su došli sa svojom djecom i unucima, te se s pravom može reći da je auditorij okupio tri kompletne generacije. Svi su oni došli po porciju vinilne ostavštine Deep Purple koju znaju u kompletu, dok se za onaj digitalni dio njihove karijere, kao što je rečeno na samom uvodu, malo tko ozbiljno interesirao.

Točno u 21h gase se svjetla uz gromoglasne ovacije, te počinje mini uvertira zvukova simfonijskog orkestra, nakon čega izlazi legendarna petorka predvođena Gillanom i Gloverom, te otvaraju koncert furioznim hitom "Highway star" sa vjerojatno svima najdražeg albuma "Machine Head" iz 1972. Nema im se šta predbaciti; i dalje je to žestoki hard/heavy-rock, Gillan je još uvijek u sasvim dobroj kondiciji, nije nabacio nikakvih suvišnih kilograma, a i crvena košulja mu je pristajala uz kratku sijedu kosu. Tokom koncerta se nije osobito kretao, niti izvodio neke nepotrebne kerefeke, par puta poskočio i pozvao publiku na skandiranje, u nekim intervalima koji su obilovali solo dionicama prihvatio se tambourina prativši tempo, dok je u vokalu mnogo izgubio od svojeg poznatog falseta kojeg je nadomještao klasičnim, oporo hard-rockerski naglašenim dionicama koje su sve manje pjevnije, a sve više polumelodične arije. Nije da mu se živo fučka za senzibilitet izvedbe, ali i godine su puno toga učinile. Na posljednjim albumima on zvuči kao letargični Peter Gabriel, no uživo je to ipak druga priča koja je uvijena u moćnu ritam sekciju i obilate slojeve Hammond orgulja kojima se zataškava djelomičan vremenski teret ovog nekada čuvenog vokala koji je večeras djelovao prilično grčevito i ne posebno uvjerljivo, ali je zato kao frontmen mnogo radio na kontaktu s publikom stvorivši sjajan feedback.
[ Ian Gillan - Deep Purple @ Dom sportova, Zagreb, 5.6.2010. ]

Ian Gillan - Deep Purple @ Dom sportova, Zagreb, 5.6.2010.   © Saša Huzjak

Nakon vrlo brzog hard-rocka "You makes me wonder", uslijedila je jedna od očekivanih kulminacija koncerta u obliku velikog hard/blues-rock hita "Strange kind of woman" iz daleke 1971. (sa albuma "Fireball"), a onda je krenuo dugačak set kompozicija u kojima su instrumentalisti došli na svoj teritorij prožimajući različite faze banda od sympho/progressive do heavy i eksperimentalnih sintagmi. Najavivši naslovnu skladbu posljednjeg albuma "Rapture Of The Deep" koju su izveli dosta arhaično s prepoznatljivim orijentalnim riffom i solažom u klasičnom hard-rock/ progressive maniru, stigla je ultrabrza i vrlo kratka "Speed king" (sa "Deep Purple In Rock" albuma, 1970), a onda potom cijeli serijal improvizacija gdje su se nafilali brojni interludiji i solo dionice gitarista Steve Morsea, da bi se Gillan ponovno vratio na pozornicu, ovaj puta u bijeloj majici s kratkim rukavima. Taj središnji dio osim što je publici bio posve nepoznat dio karijere sa skladbama uglavnom iz 90-tih godina, te sa posljednja dva albuma iz 21. stoljeća donio je virtuoznu bravuru klavijaturiste koji je u jednom instrumentalnom medleyu uz dionice nalik na Bachove kanone i jednu uzetu iz Bethoveenove "Ode radosti", uvrstio i obradu tradicionalne međumirske popevke "Ljubav se ne trži" što je izazvalo veliko iznenađenje i oduševljenje ravno onome kada su na samoj završnici izveli svoj najčuveniji klasik. Mogli bi oni zasvirati i svatovsku slavonsku polku, podravski čardaš, a i linđo i morešku, a možda i poneki dalmatinski klapski hit, he-he...
[ Don Airey - Deep Purple @ Dom sportova, Zagreb, 5.6.2010. ]

Don Airey - Deep Purple @ Dom sportova, Zagreb, 5.6.2010.   © Saša Huzjak

Između sijaset brojeva mogao se čuti noviji plesni boogie/ hard-rock "Kiss tomorrow goodbye", zatim "Things I never said", te "Spirit of the night" i prastara poletna "Space truckin'" sa zaraznim refrenom 'come on' u koje su instrumentalisti odreda uvodili svojim osebujnim, ponekad i eksperimentalnim efektima. Nije da veliki dio koncerta nije obilovao intrigantnim sadržajem u kojem je svaka nota i svaki ton stajao na svojem mjestu, osobito od strane gitarista i klavijaturista koji su imali svojih dobrih skoro pola sata slobodnog programa u kome su dizali i spuštali tenzije popraćene sa spontanim ovacijama auditorija i pljeskanjem u taktovima, ali nekako se stvorio dojam da bi prisutna publika rađe slušala kompletne izvedbe albuma "In Rock" i "Machine Head" nego li presjek njihove karijere od devedesetih naovamo.
[ Roger Glover - Deep Purple @ Dom sportova, Zagreb, 5.6.2010. ]

Roger Glover - Deep Purple @ Dom sportova, Zagreb, 5.6.2010.   © Saša Huzjak

Čak se i Gillan prihvatio usne harmonike prilikom zabavne boogie/hard-rock skladbe "Lazy" (s naravno "Machine Head" albuma) koja je došla kao stanovito oslobođenje od svih onih njihovih uobičajeno dugačkih improvizacija. Kako god, svi su došli na svoje kada su počele solaže za gitaru i bubnjarske improvizacije koje su uvele u posljednju skladbu zvaničnog dijela nastupa sa ultimativnom himnom "Smoke on the water". Tada je zaista počeo delirij u dvorani, snimalo se mobitelima, digitalcima, skakalo se, plesalo, gotovo svi su bili na nogama i to je otprilike bio glavni razlog zbog kojeg su svi došli na koncert. U 22.35h Deep Purple odlaze sa pozornice i ostavljaju gotovo raspamećenu publiku da skandira 'we want more'...
[ Deep Purple @ Dom sportova, Zagreb, 5.6.2010. ]

Deep Purple @ Dom sportova, Zagreb, 5.6.2010.   © Saša Huzjak

Naravno, ponovno su se vratili na samo jedan bis gdje su kao prvo ponovno 'kupili' publiku, ovaj puta sa obradom čuvenog instrumentala "Green onions" (zeleni luk) Booker T & The M.G.'s iz dalekih 1960-ih godina, a neki zafrkanti pored mene to su protumačili kao 'sigurno su počašćeni odojkom, ćevapćićima ili domaćom janjetinom s lukom'. Pa, ajde, dobro, ali od Deep Purple se ovom coveru najmanje tko mogao nadati... Tenzije su podigli sa svojim prvim velikim hitom "Hush" iz 1968. sa prvog albuma "Shades Of Deep Purple" kada su još bili pop band, a potom je Glover imao svoj solo set u kojima je uz plesni ritam nabacao gomile improvizacija (između ostalih i "Gimme some lovin'" The Spencer Davis Group iz 1966) kojima je potvrdio svoj odavno utvrđeni renome basista koji može svirati i hard-rock riffove poput gitare. Za sam kraj ostavili su stari hit "Black night" iz 1970. kojeg je Steve Morse razvalio u gotovo 5 minuta dugačkoj solo dionici izvedenoj u sjajnoj interakciji s publikom, a u 22.51h odlaze s pozornice i kraj... Još jednom se vraćaju, pozdravljaju publiku... i nema više. Pale se svijetla i svima je jasno da neće biti drugog bisa. A i da ga je bilo, šta bi trebalo još očekivati? Možda poneku skladbu sa povratničkog "Perfect strangers" albuma ili tko zna koliko dugačku verziju "Child in time" koju su mnogi očekivali, te možda neki broj sa svih onih albuma koje su posve preskočili uključujući i "Who Do We Think We Are" koji je bio posljednji veliki rad prije prvog Gillanovog odlaska iz postave. Naravno, nikome nije padalo na pamet da traži ponešto od onog rada iz faze sa Coverdaleom koja je iznjedrila tri solidna albuma i nekoliko zapaženih pjesama, tako da su na koncu svi dobili sasvim pristojnu porciju sa nekolicinom nezaboravnih skladbi uz podulji instrumentalni intermezzo koji je katkad podsjetio i na nekadašnji pretjerani zvučni eskapizam Keith Emersona iz vremena Emerson, Lake And Palmer.
[ Ian Gillan - Deep Purple @ Dom sportova, Zagreb, 5.6.2010. ]

Ian Gillan - Deep Purple @ Dom sportova, Zagreb, 5.6.2010.   © Saša Huzjak

Deep Purple su unatoč lošim tržišnim plasmanima posljednjih pet-šest albuma potvrdili da su još uvijek veliki i popularan band na račun svoje slavne povjesti, te su potpuno zadovoljili očekivanja publike koju su rasplesali i oraspoložili, te ih djeličkom vratili u vrijeme kao da se barem na trenutak vratio period 1970-ih godina. Ako će ih zdravlje i dalje služiti, te ako se ponovno bace na studijsku akitvnost, isporuče neki novi album i krenu na turneju, možda ih kroz nekoliko sezona ponovno vidimo u našim krajevima jer je više nego očito da ovdje imaju vjerni kontigent obožavatelja koji njihovu ostavštinu kao obavezno zvučno štivo serviraju novim naraštajima.
[ Roger Glover - Deep Purple @ Dom sportova, Zagreb, 5.6.2010. ]

Roger Glover - Deep Purple @ Dom sportova, Zagreb, 5.6.2010.   © Saša Huzjak

horvi // 07/06/2010

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*