Lou Profa, na kojeg se doslovce zaboravilo, nakon podosta pauze je objavio svoj novi studijski album za Slušaj najglasnije. Kaže da je na njemu radio pet godina, no istini za volju, onaj tehnički dio je odrađen za jedan dan (2.X 2010.) u studiju Kabina u Kutini. Došla je stara legenda s akustičnom gitarom i odsvirala 12 pjesama u poznatom letargičnom kantautorskom izdanju koje je snimio Tom Bućar.

Profa se ovdje posvetio isključivo klasičnom songwritter stilu s vrlo kratkim pjesmama od kojih neke ne iznose niti dvije minute, no zato su tekstualno vrlo romantične, prožete su ljubavnim emocijama, uspomenama i maštarijama o Nashvilleu ("Nashville town"), Istanbulu ("Streets of Istanbul") i Arizoni ("Arizona in my dream"). Svirka je čisti legato s nekoliko odfućkanih dionica, zvuk je prilično mutno zakukuljen poput prastarih snimaka Bob Dylana i Johnny Casha kada je stereo bio najnoviji krik tehnike u povoju, cirka 1964., a procesori za čišćenje zvuka su bili svedeni na redukciju šuma sa magnetofonske trake. Tehnički gledano, zapis je vrlo loš za današnje standarde, a u nekim pjesmama Profa dahće u mikrofon, nenamjerno mu se otkinulo lupkanje prstima po gitari i stalcima za mikrofone, te se u nekoliko navrata meškoljio na sjedalici što je sve skupa rezultiralo popriličnim propustima budući da materijal nije niti masteriran, a niti adekvatno tonski obrađen. Progleda li se tome kroz prste, Profa je realizirao sjajnu nisku jednostavnih country pjesama s baladičnim karakteristikama u kojima samo završna "How many wars there will be?" ima blagi protestni akcent pod jasnim utjecajem Dylanove "Blowin' in the wind". Ostao je i dalje u svojem opuštenom raspoloženju bezbrižnog sanjara kojeg niti opće ludilo konzumentskog života, pa niti nestašica romantike i emocija u današnjoj glazbi ne mogu savladati. Izoliran u svojem emotivnom svijetu, Profa je pružio vitalni otpor agresiji, bijesu i nihilizmu donirajući svoje nepokolebljivo romantično srce u fine i posve jednostavne pjesme kao što su uvodna "Stop the rain", "Born on the river", "You're my big love", "Go, go, my darlin' go", "World" ili u potencijalnim hitovima, naslovnoj s nešto pomaknutijim aspektom svjetonazora, "I believe in my vision", te u veoma lijepoj i nadasve iskrenoj "Welcome". Ne treba niti naglašavati da je Profa sjajan pjevač kojem svi stihovi izlaze kao na tekućoj vrpci direktno iz srca.

Dakle, zaboravimo li na tehničke omaške, Lou Profa je ostvario veličanstveni sanjarski album koji pršti emocijama i poprilično zaboravljenim romantičnim svjetonazorom kakvog je danas vrlo teško pronaći.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 24/02/2011