Novi, tko zna koji po redu album je njegov rad koji se nastavlja na nekolicinu prethodnih radova koje je komponirao i snimio isključivo uz pratnju svojih najvjernijih instrumenata - akustične gitare i vokala. Sve pjesme (njih 11) otpjevano je na engleskom jeziku uz minimalnu pripomoć Zdenka Franjića kao back vokala u naslovu "Graceland".

Tematika pjesama po Profinom običaju kreće se rasponu od religijskih insinuacija (naslovna "The heaven I prayed"), ljubavnih elegija ("What's your name", "Chrysenthemum"), sličica s putovanja ("Midnight in Europe", "Nashville town"), pejzaža socio-realizma ("The order of things"), vlastitih preokupacija ("Love is winning")... Kompozicije nose primamljivu melodijsku crtu koja je vrlo bliska tečnoj pop harmoniji u kojoj je i dalje neprikosnoveni zaštitni znak fini Profin vokal.

Čitav album snimljen je u Green Zone studiju za svega sat vremena bez gotovo ikakve naknadne produkcije, tako da su mnogobrojni lo-fi ispadi sasvim slučajni i k tome svrsishodni (posebno u vrlo kratkoj završnoj kompoziciji "Mr.Blue").

horvi // 07/02/2006