home > mjuzik > A vekot taka dobro započna

kontakt | search |

PMG KOLEKTIV: A vekot taka dobro započna (PMG Recordings, 2011)

Prelazak na čisti post-punk sa osvještenim tekstovima koji veličaju makedonski patriotizam i nacionalizam. Novi biser u nizu.

Već petu godinu za redom skopski PMG Kolektiv redovito isporučuju po jedan diskografski rad godišnje. Ako je netko pomislio da će ovaj četvrti album biti kompletno otpjevan na engleskom - prevario se (poput mene u recenziji prethodnog albuma "Da 4"). Jer, tekstovi su ovaj puta u potpunosti na materinjem makedonskom izuzev nekih sitnih fragmenata i samplova gdje je korišten engleski, te u nekoliko navrata japanski, njemački i iranski, ako sam dobro shvatio.

Prvo je nekih mjesec dana prije realizacije albuma izbačen kratki EP "Izlezi nadvor" u iznenađujuće tromijem tempu koji vuče na P.I.L. iz vremena čuvenog "Metal Box", a kao gošća na sporednom vokalu pojavljuje se Maria Kaeva, poznata makedonska pjevačica koja je unijela dašak soul atmosfere. To je dalo naslutiti kako će se zvuk novog albuma ponešto izmjeniti...

I vidi, vidi... Zvuk je uistinu drugačiji od prethodnih albuma. Kompletiran je sa četiri osnovna elementa - vokalom frontmena Mirka Popova, gitarom Siniše Evtimova koji je gotovo čitavim tokom u psihodeličnom transu, zatim basom Aleksandra Gavrovskog i živim bubnjevima Zdravka 'Ian Straaf' Kevrešana. Nema nikakve pripomoći ritam mašine, a nema niti elektronike, tek u dvije pjesme im gostuje Ljupa Angelov na synthu koji se pojavljuje u pozadini sa sitnim efektima ("Ovaa nokj") i harmonijama ("Deca na 2 veka"), tako da je zvuk u potpunosti ogoljen na čistu svirku koja je gotovo klasičan post-punk povratak u vrijeme prve epohe žanra, cirka 1978-1981 sa pripadajućim bendovima poput Gang Of Four, The Cure, Joy Division, Au Pairs, The Fall i spomenutih P.I.L.

Ovaj preobražaj iz elektronskog dance/disco-punka ka kompaktnom živom i prilično sirovom zvuku došao je mic po mic s albuma na album reduciranjem, dodavanjem, oduzimanjem i rošadama u kojima su neznatno, ali evo sada i s vremenom, vidljivo eksperimentirali u neprekidnoj potrazi ka adekvatnom stilu. Može se reći da je ovo potpuno organski zvuk, a nema ni jednog nadosnimljenog instrumenta, primjerice gitara koje su ranije znale 'razvaliti' sa duelima. Tek tu i tamo s vremena na vrijeme koriste neke vokalne snimke i samplove uzete iz tko zna kakvih izvora (jedan od njih je arija iz foršpana nekadašnje veoma popularne TV serije "Sandokan").

Međutim, kako god da se činilo, barem u opisu, da je zvuk siromašan, on je istovremeno veoma kreativan u minimalizmu, čistoći i kompaktnosti. Bas gitara je na prvih nekoliko kompozicija u funku, kasnije je u finoj prostornoj melodiji (Joy Division/ New Order), ritam je klasičan 1/1 poziv na ples, a gitara je ta koja drži čitavu strukturu kostura poput prve postave P.I.L. kada je gitarist Keith Levene održavao gotovo više od polovice cjelokupnog angažmana. U lirskom pogledu PMG Kolektiv su i dalje ostali politički i nacionalno nabrušeni sa brojnim sofistikacijama gdje inteligentno prevrću onu prizmu stavova od povijesnih i religijskih činjenica preko buđenja nacionalnog identiteta do raščlanjivanja fundamentalno zadrtih svjetonazora. Ponekad se čini da uvlače u paradokse, cinizam i ironije sukobljavajući se sa bahatim svijetom koji je sam po sebi vrlo prevrtljiv, ishitren i nepredvidljiv. Oni u takvim prilikama komentiraju, ali istovremeno s visoke razine i kritiziraju, elem, čitav tekstualni sklop je za dugosežnija razglabanja i diskusije na temu da li se šegače ili pak priklanjaju desnici. Ili se pak, kompromitiraju ili bacaju nemilice u neo-konformizam ili od svega toga rade jednu neobičnu art-satiru. Upravo taj akcent kada dramatiziraju ostavljajući slušatelja da samostalno donosi zaključke jest ona esencijalna točka albuma koji je, opet, sam po sebi višesmislenog naslova 'a vijek je tako dobro počeo', kao insinuacija na debi Parafa "A dan je tako lijepo počeo". U oba slučaja, ni vijek, a ni dan nije počeo bajno, a kako ga opisuju PMG, ništa posebno optimistično neće donijeti ni budućnost.

Tako već u uvodnoj "Radio slobodno Skopje" sa radijskom najavom nekog spikera koji govori o početku 20. stoljeća kada je Makedonija bila pod turskom vlašću, a 1901. se u Solunu pokrenula američka protestantska misija na čijem je čelu bio Dr.House, počinje se razvlačiti veoma zapetljan koncept albuma. U daljnjem kontekstu iste pjesme, PMG prebacuju priču u sadašnjost, 100 godina naprijed u 21. stoljeće navodeći da u Makedoniji ne postoji alternativna kultura i da se sve svelo na digitalnost u kojoj gotovo da i nema individualnosti (stih 'sloboda je bolest'). Tekst je prilično kompleksan i dubok, te razglabati o njemu bi u ovoj prilici zauzelo nekoliko stranica, a otprilike takvi su gotovo svi na ovome albumu. Uglavnom, sva lirika je posve osvještena, te kroz mnoge stihove koji su poredani artističkim konceptom povezuju suvremeni svjetonazor i različite aspekte gledišta na brojne karike današnjeg društva gdje su bitne stavke internet, kompjuter, snobovska težnja ka nekakvom imaginarnom prestižu, malograđanština, pomanjkanje emocija, a nisu niti mimoiđene gay strukture kojima je posvećena pjesma "Disko gay himna", a iza svega toga se nazire debeli sloj intelektualne zabave.

Aspekt albuma može se podijeliti na dvije osnovne stavke - glazbenu i tekstualnu, tako da je idealno posložen u nekadašnjem Simple Minds načelu 'muzika za noge, tekstovi za glavu' iz epohe 1980-1983. Odnosno, PMG Kolektiv su svoj politički osvješteni angažman prenijeli na plesni podij gdje jasno naglašavaju patriotizam i nacionalni ponos koje adekvatno isporučuju u vidu stanovite trance-rock zabave za istinsko mozganje. Same pjesme su uglavnom vrlo razumljive, no katkad zađu u kompromitirajuće sukobe između sofisticiranosti i artističkih poigravanja sa egocentrizmom koji se mogu shvatiti dvojako, tj. za ili protiv. Primjerice pjesme "Ova na se lugje" ('ovo nisu ljudi') ili "Iran" koje su veliki atak na neki 'prosječni' svjetonazor, odnosno na događaje u Iranu koji su interpretirani s dozom prezira prema islamu. Vrhunac albuma je svakako uz uvodnu "Radio slobodno Skopje" himnična "Deca na 2 veka" koja počinje samplovima "Sandokana", TV serije o hrabrom borcu za slobodu, a u ovom slučaju pjesma je protestni dance/ post-punk o generacijama na prelazu dva stoljeća koje su 'žrtvovane za užinu'.

PMG Kolektiv su ovdje dali svoju najbolju i najangažiraniju pjesmaricu u dosadašnjoj karijeri; između redaka nižu brojne sličice kojima otvaraju široke horizonte svojeg političkog stava, a on je izgleda, po svemu sudeći desničarski s blagim otklonom ka liberalizmu i pacifizmu. Kritički su orijentirani, za svaku stvar u životu imaju adekvatne odgovore ('kur-pušijada za sitni interesi/... duh, kreacija i strast/ imam volja, nemam vlast/ priznam doznam ja za nas, imam vera, nemam vlast' "Za Makedonija"), te se na momente čini kako bi u glavama ekstremista mogli biti protumačeni posve krivo. Primjerice poput našeg Thompsona koji sa sasvim drugačijih glazbenih, emotivnih i svjetovnih prizmi aludira na buđenje nacionalne svjesti. Posljednja skladba "Predavnik" je posve sofisticirana i prilično nejasna jer je očigledno upućena nekome ponaosob ('najdi si drugo mesto da padneš'), a zvučno je fini spoj dvije Joy Division teme "Shadowplay" i "Radio live transmission".

"A vekot taka dobro započna" je unatoč pomanjkanja elektronike i primamljivih trendly diskoidnih beatova najzanimljivije ostvarenje PMG Kolektiv jer tekstovi su ovdje dovedeni do artističko-političkih konfrontacija. One starije generacije se slobodno mogu zapitati kada poslušaju ovaj album šta bi bilo s ovim momcima da su ovakve tekstove ispjevali u vrijeme ex-Yu kada se u najboljem slučaju robijalo na Golom Otoku samo zbog krivo protumačenog stiha, vica ili neke naizgled bezazlene šale. Današnje generacije kuže koliko kuže, te se čini da će za ovaj album biti potrebno izvjesno vrijeme 'odležavanja' u naftalinu kako bi se ustanovile njegove prave vrijednosti.

A one su u rangu zabave Idola, recimo otprilike na nivou "Maljčiki"/ "Odbrana i poslednji dani" i na pola puta puta da budu šokantne poput Laibacha iz ranog perioda do cirka 1986. I tko to sad kaže da nema alternativne kulture u Makedoniji?

Ma, ima, ima. Upravo u ovom biseru s Vardara.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 28/04/2011


PS: Medika... Večeras... Be there...
Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Filip Fantoni

FILIP FANTONI: Filip Fantoni (2019)

| 12/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Upper Structures

PAVLE MILJENOVIĆ: Upper Structures (2019)

| 07/11/2019 | jura |

>> opširnije


cover: Twin Cities / Plava laguna / References, Reflections: Revelations

TREES OF MAINE / CONSECRATION / (THE) LESSER MEN: Twin Cities / Plava laguna / References, Reflections: Revelations (2019)

| 31/10/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Leaving Meaning

SWANS: Leaving Meaning (2019)

| 25/10/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Iz kapetanovog dnevnika

CHUI: Iz kapetanovog dnevnika (2019)

| 21/10/2019 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*