Kada sam pročitao ime benda, odmah sam se podsjetio na Rotterdam Ska Jazz Foundation i Killimanjaro DarkJazz Ensemble, koji su mi se u određenim vizijama predstavili ove godine. Zajedničko je ovim dvama bendovima da imaju "jazz" u naslovu te da su iz Nizozemske. Sigurno postoji još poneka znakovita zajednička opaska.

Iako CNS po nijednoj od te dvije stavke nisu u odnosu s RSJF ili KDJE, umjesto ili uz "noise" svakako bi im moglo stajati "jazz", dok bi zemlju porijekla teško nadoknadili jer su iz Poljske. Daklem, da krenem s pričom, ovaj "noise" je čisto zavaravanje protivnika, iako postoji nekih natruha "buke", ali ne onakve kakvu obično smatramo "noise"-om, nego više jazz buke uzrokovane trubom i saxofonom u zajedničkom neskladu.

CNS su dakle poljaci, osnovani od strane braće Kapsa. Kuba, stariji brat, ujedno je i producent i "masterdmind" benda. Kako su već bili i Quartet i Quintet, očito je da im ostatak članova nije toliko bitan za priču. Kao Sextetu ovo im je treći album, a značajke su instrumentalne pjesme začinjene laganim klavirskim dionicama, koje se povremeno pretvaraju u jazz experimentiranje preko brass sekcije.

Kako piše u press materijalu njihove pjesme su glazbene vizualizacije ili komentari životnih priča određenih ljudi, poznatih ili nepoznatih. Tako se npr uz "Walk with Marilyn" lagano šetamo ulicama New Yorka, a s vremena na vrijeme najpoznatijoj plavuši se podigne suknja, pri čemu se ona nasmiješi dok blicevi fotoaparata škljocaju svom snagom. Uz "Norman's Mother" ulazimo u "Psiho" kuću koja se uz potpunu dekonstrukciju pjesme pretvara u šizofreno borilište.

Naj-pop pjesma na albumu je "Is that Revolution Sad?" koja ima zarazni "refren" koji bi se vrlo lako mogao upotrijebiti u nekom zapletu trilera ili pak u novom nastavku James Bondovog serijala.

Na kraju, iako ovo nije baš moj prvi odabir muzike, jer previše koketira sa jazzom, međutim u određenim trenucima ovaj sextet dobro legne.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 10/08/2011